Viktor Pelevin, „princ ruskog postmodernizma“, danas navršava 51 godinu

Izvor: ITAR-TASS

Izvor: ITAR-TASS

Danas rođendan slavi poznati ruski pisac Viktor Pelevin. A možda ni ne slavi. Viktor Olegovič je jedan od najtajanstvenijih ruskih pisaca. Teško je reći što meštar misli o rođendanima.

Pelevin rijetko daje intervjue. No kad se to dogodi, onda snimljeni razgovori izazivaju, kao i njegova djela, veliku pozornost. Rossijska gazeta pročitala je većinu njegovih intervjua te je za njegov 51. rođendan odabrala samo najzanimljivije i najupečatljivije trenutke. 


O ruskoj i svjetskoj književnosti

Pelevin je studirao u Literarnom institutu „Gorki“. Doduše, otamo su ga brzo ispisali. Jednom je priznao kako tamo „nije saznao ništa novo“. No tamo se upoznao sa svojim prvim izdavačima te je bio urednik trotomnog izdanja Carlosa Castanede. Evo što Pelevin govori o književnosti:

„Ne mogu reći da sam puno čitao suvremenu rusku književnost. Ne mogu ni navesti ime koje je na mene posebno utjecalo. Svojevremeno mi se sviđao „Puškinov dom“ Bitova, takav ljubavan roman s ruskom književnosti XIX. st., ali teško da ga želim ponovno pročitati. Sviđa mi se Iskander, njegovi rani radovi koji su objavljeni u sovjetsko vrijeme, jer se u njima osjeća prava toplina. Naravno, sviđaju mi se i pisci koji su ranije živjeli. Recimo, Bulgakov, duboko me dirnulo njegovo remek-djelo „Majstor i Margarita“. No mislim da su na mene više utjecali strani pisci. Aldous Huxley, volim njegove eseje, Herman Hesse, posebno njegov „Stepski vuk“, pa Carlos Castaneda, i drugi „mračni“ ljudi, okultni pisci“.

U tom intervjuu iz 1999., koji je izašao u knjizi „Voices of Russian Literature: Interviews with Ten Contemporary Writers“, Pelevin je, kojeg smatraju za najjačeg predstavnika ruskog postmodernizma, rekao da ne voli postmodernizam ni pisce poput Sorokina.


O religiji

Uvod u Pelevina
Viktora Pelevina čitaju u cijelom svijetu kao velikog suvremenog, a ne samo ruskog pisca. Stvarajući mitove i legende nove Rusije, on je zbrojio braću Strugacke i Lema, i pomnožio ih s Borgesom. Upoznajte ovog vrlo neobičnog stvaraoca.

Na početku svoje spisateljske karijere Pelevin je radio u časopisu „Znanost i religija“, upravo je i tamo imao svoj debi. Kritika smatra da je u procesu rada Viktor Olegovič bio prožet istočnim misticizmom („Koldun Ignat i ljudi“), kasnije je otkrio zen-budizam („Čapajev i Praznina“). Neki novinari govore da je pisac stvorio novu religiju, iako se o tome 1997. Pelevin prilično jasno izjasnio:

„Nisam predlagao nikome nikakvu religiju, no ako se netko njome oduševio ili čak čvrsto povjerovao u nju, zamolio bih da odmah uplati popravak hrama. Trebam ponovno izglačati pod, tapecirati zid, promijeniti par vrata, a imam jako malo novaca“.


O stvaralaštvu

I o vlastitom stvaralaštvu Pelevin govori s ironijom. Pošten je te se ne smatra genijem ili guruom. Trezveno ocjenjuje vlastito književno iskustvo.

„Počeo sam pisati kasno, u 25., 26. godini. U školi nisam nikad dobio ocjenu veću od trojke iz sastavka. Ipak odmah sam shvatio što se od mene traži, pokušao sam to imitirati. No stalno su mi govorili: „To nije dobro. Daj svoju dušu u to!“ („Die Zeit“, 1999.).

„Želio bih napisati priču o novčanici od sto dolara. Nazivala bi se „Independence hall“. No u njoj ne bi bilo krvi, pretjerane tragedije, vojnog zrakoplovstva i pozitivnih junaka. Gotovo čitava suvremena umjetnost zapravo je posvećena toj slici. Ili po svojoj formi, kad umjetnik istražuje vanjske pojave tog fenomena, ili po sadržaju, kad jednostavno želi podvaliti svoj proizvod za što skuplju cijenu“ (Playboy, 1998.).

„Glavni ruski pisac je pukovnička dužnost, a ja sam rezerva. Osim toga, ne shvaćam kako može postojati hijerarhija u toj djelatnosti“. („Izvestija“, 2003).


O narkoticima

Teme i ideje ruske književnosti 21. stoljeća
Ruska književnost se, kao i uvijek tijekom svoje duge povijesti, i u 21. stoljeću bavi svojom važnom zadaćom: osmišljava epohu, slika portrete novog društva i njegovih predstavnika, postavlja provokativna pitanja, stvara realistične, polufantastične ili postapokaliptične slike, traži forme koje odgovaraju vremenu i, najzad, otkriva mnoga nova imena. Ruski vjesnik predstavlja najvažnije teme i postignuća ruskih književnika novog stoljeća.

Nakon što čitatelj (kritičar i novinar) pročita neke Pelevinove knjige, može imati pogrešno mišljenje po pitanju droga u njegovom stvaralaštvu. Međutim, pisac ne uzima u svojem radu drogu da bi otvorio, kao što je rekao Aldous Huxley, „vrata percepcije“. Pelevin ističe da mu u radu pomaže zeleni čaj i, ponekad, muzika.

U 2003. u intervjuu za „Argumenti i činjenice“ Pelevin se izjasnio o drogama i drugim stimulansima:

„Što se tiče žestica i drugih stvari, već dosta godina ne pijem i ne pušim. Droge koje redovito uzimam su sportska dvorana i bazen. Kad ne odem na bazen, uzimam dvostruku dozu bicikla. Žao mi je ljudi koji se troše uzimajući droge“.

Obožavatelji Pelevinovog stvaralaštva s nestrpljenjem očekuju objavljivanje novih romana i priča. A mi, neovino o tome slavi li poznati pisac svoj rođendan ili ne, želimo Viktoru Olegoviču puno zdravlja i stvaralačkih uspjeha!