Sovjetska moda 1920-ih: kožne jakne, geometrijski uzorci

Lilja Brik u prozirnoj, dugačkoj haljini. Izvor: Aleksandar Rodčenko

Od ruskog trasha uče Saint Laurent i Gaultier „Stranci su od toga bili ludi, govorili su: „koja haljina, koja ljepota“. A Rusi su, pak, govorili: „Koji je to k....?! Moja baka ima pun ormar takvog sranja“. Dizajner Aleksandar Petljura je najpoznatiji u Rusiji (a otvoreno rečeno i u svijetu) ljubitelj „starih krpa“. Njegova vintage kolekcija modnih dodataka broji 3 000 komada.

Uvjete razvoja mode diktirala je tih godina revolucija i nova ideologija, sklona asketizmu. Simbol novog vremena bile su „kožne jakne“ (rus. „kožanki“) (kožne jakne nabavljene za potrebe carske vojske, odnosno zrakoplovstva, tijekom Prvog svjetskog rata, a koje su eksproprirali i koristili suradnici Čeke) i crvene marame, koje se nisu vezale na tradicionalan način, ispod brade, nego odostraga, a koje su simbolizirale oslobođenje žena od „imperijalnog jarma“.    

Paralelno se radilo na kreiranju „odjeće budućnosti“, funkcionalne odjeće koja je odgovarala duhu izgradnje komunizma. Jedna od zadaća sovjetskog dizajna 20-ih godina bilo je kreiranje „proizvodnog kostima“, takozvane „prozodjeće“. Umjetnici su pravili najnevjerojatnije uniforme za kirurge, pilote, vatrogasce, građevinare, prodavače. Recimo, letonski umjetnik Gustav Klucis, rodonačelnik sovjetskog plakata, napravio je kostim za rudara sa svjetiljkom na kacigi i signalnim pojasom koji je bio opremljen složenom tipkovnicom. Odjeća se shvaćala kao čovjekova mikrosredina. Sirovina za prve modele sovjetskog kostima bili su jednostavno platno, bet, cic, sukno, flanel, parhet, gruba vuna.

Skice „prozodjeće“ 1920-ih. Izvor: Press Photo

Svijet mode vrlo rado pozdravlja ruski stil Na tek završenom Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu kritičare i modne stručnjake dočekalo je iznenađenje.

Inovativne ideje umjetnika-konstruktivista počele su postupno prodirati i u svijet mode. Postojala je velika potražnja za „suprematističkim“ ornamentima na jaknama i šalovima, skicama crteža Nadežde Lamanove za svilene haljine u kubističkom stilu. Pristup odjeći u nečemu je bio sličan idejama današnjih dizajnera-minimalista. Gotovo potpuno odsustvo dekora, naglasak na formu i funkcionalnu težinu – svi su ti maniri i danas aktualni u kolekcijama Jil Sander i Stelle McCartney. Ideja je bila izuzetno napredna i puna života.  

Po ugledu na konstruktiviste od 1924. u modu je ušao upadljiv, bespredmetan geometrijski ornament. Umjetnici L. Popova i V. Stepanova u Prvoj tvornici štampanog cica razrađivali su uzorke avangardnih tkanina koji su bili pušteni u proizvodnju i prodaju. A nakon mnogo godina na podiju čitavog svijeta počeli su se pojavljivati geometrijski oblici i tkanine (recimo, legendarna haljina-trapez Yvesa Saint-Laurena), koje su otkrili u 20-im godinama ruski konstruktivisti.

Skice modela ili tkanine V. Stepanove. Izvor: Fine art images / East News

U kreiranju ruske olimpijske uniforme sudjelovali su najbolji dizajneri svijeta Prije nekoliko dana u Moskvi je na Crvenom trgu otvorena Olimpijska trgovina – prva od 8 000 koliko se želi otvoriti diljem čitave države. Hit prodaje su svijetle rukavice s prstima u bojama olimpijskih prstenova i dodatne rukavice bez prstiju sa zastavama država-sudionica.

Inovativan je bio i odnos prema crtežima. Oni su imali glavno mjesto u oblikovanju izgleda i koncepcije kolekcije. „Crtež je bio utjelovljenje samog procesa stvaralačke potrage, skiciranje već gotovog modela“. Poslije su taj umjetnički način počeli koristiti Christian Dior, Yves Saint-Lauren i mnogi drugi.

Tad se pojavio i prvi ruski časopis za modu „Atelje“, osnovan modnom kućom „Atelje Mod“. U članku uredništva opisan je glavni cilj i zadaća: „Aktivna i neumorna težnja prema otkrivanju svega onog što je stvaralački prekrasno, što zaslužuje najveću pozornost na području materijalne kulture“. Grandioznost zamisli vidi se u presjeku imena koji su dali svoj pristanak da sudjeluju u časopisu (umjetnici Jurij Annenkov, Boris Kustodiev, Kuzjma Petrov-Vodkin, kipar Vera Muhina, pjesnikinja Anna Ahmatova i mnogi drugi).   

Osim raskošnih ilustracija i naprednih konstruktivističkih modela, časopis je predlagao pregled aktualnih europskih trendova u kojima je sovjetska cenzura vidjela „ostatke kapitalizma“ te je prvi broj časopisa bio i posljednji. A da nije bilo radikalne sovjetske cenzure, u Rusiji bi danas postojao vlastiti Vogue i Harpers Bazar u istom obliku.   

Crtež iz časopisa "Atelje", 1923. Izvor: Press Photo