Andrej Rubljov, tvorac likova nebeske harmonije

U kalendaru Ruske pravoslavne crkve nalazimo dosta ikonopisaca, ali najznamenitiji je, naravno, Andrej Rubljov. U Rusiji je to ime vjerojatno svima poznato, bez obzira na razinu obrazovanja. Ono je dobro poznato i u svijetu, posebno nakon filma Andreja Tarkovskog. No što zapravo znamo o velikom ikonopiscu?

Devet remek-djela Andreja Rubljova

Rođen pod sretnom zvijezdom

Moglo bi se reći da je Andrej Rubljov rođen pod sretnom zvijezdom. Još za života je postao slavan, spominje se u ljetopisima i žitijima svetih, a knezovi i manastiri naručivali od njega ikone. Radio je u Moskvi, Vladimiru i Zvenigorodu. Niti nakon smrti nije zaboravljen – slava Andreja Rubljova kao prvog ruskog ikonopisca trajala je stoljećima. Stoglavi sabor (1551) proglasio je njegove ikone etalonom za sve ikonopisce.

Rubljova su cijenili i staroobrednici, a kolekcionari su se trudili nabaviti njegova djela jer su ga držali za utjelovljenje kanonskog ikonopisa i drevne pobožnosti. Zbog toga je ime ikonopisca-podvižnika bilo etalon crkvene umjetnosti čak i u 19. stoljeću kada se činilo da ikonopis već pripada prošlosti.

U sovjetsko doba ime Andreja Rubljova bilo je simbol staroruske kulture. Odlukom UNESCO-a 1960. organizirana je svjetska proslava 600-godišnjice rođenja Andreja Rubljova. U Moskvi je otvoren muzej staroruske kulture „Andrej Rubljov“, a njegova djela, koja se većinom čuvaju u Tretjakovskoj galeriji, privukla su veliku pažnju znastvenika.


Zrno po zrno – žitije

O Andreju Rubljovu napisano je mnoštvo knjiga i članaka, a njegova djela istraživana su do posljednjeg detalja. No ako se zapitamo što znamo o njegovom životu, uvjerit ćemo se da su biografski podaci krajnje oskudni pa se njegova biografija mora rekonstruirati doslovno zrno po zrno.

Rođen je 1360-ih. Teško je preciznije odrediti datum njegova rođenja, dok je datum smrti poznat: 29. siječanj 1430.

Andrej Rubljov oslikava Spasku crkvu Andronikovog manastira (minijatura, kraj 16. stoljeća)

Bila su to strašna vremena. Tatari su žarili i palili Rusijom: uništavali gradove, pljačkali hramove i manastire i odvodili ljude u ropstvo. Uz sve navedeno, knezovi su neprekidno ratovali jedni protiv drugih, pretendirajući na titulu velikog kneza. Epidemija kuge zahvatila je Moskvu i Nižnji Novgorod u dva navrata: 1364. i 1366. godine. Moskva je 1365. bila u plamenu, 1368. se našla na udaru litvanskog kneza Olgerda, a 1371. u njoj je zavladala glad.

Usred tog kaosa i pomutnje rastao je i obrazovao se budući tvorac likova nebeske harmonije. Nažalost, nemamo nikakvih podataka niti o njegovim roditeljima, niti o sredini iz koje je potekao. Doduše, prezime može ukazati na neki trag. U to doba prezimena su imali samo ljudi visokoga roda. Osim toga, ono možda upućuje na naslijedni zanat kojim se bavio njegov otac ili neki dalji predak. Prezime Rubljov najvjerovatnije potiče od ruskog glagola „рубить“ ([rubit],„sjeći“), ili od riječi „рубель“[rubelj], kako se nazivala dugačka motka ili valjak za obradu kože.

Nema podataka niti o tome kada se Andrej Rubljov počeo baviti ikonopisom, niti gdje i kod koga je učio taj zanat. Ne znamo ništa ni o njegovim prvim radovima. Rubljov se prvi put spominje u Ljetopisu pod 1405. godinom, u kojem stoji da je po narudžbi velikog kneza Vasilija Dmitrijeviča oslikana Blagovještenska katedrala Moskovskog kremlja i da ju je oslikala grupa ikonopisaca na čelu koje su bila tri majstora: Teofan Grk, starac Prohor iz Gorodeca i crnorizac Andrej Rubljov. Činjenica da je Rubljovljevo ime spomenuto govori o tome da je tada već bio vrlo poštovan majstor, a to što je njegovo ime na trećem mjestu znači da je Andrej bio najmlađi među navedenim umjetnicima.


Spomenik Andreju Rubljovu u Vladimiru. Izvor: Petr Adam Dohnálek

Rubljov je bio crnorizac, tj. monah. I ime Andrej, po svemu sudeći, nije dobio rođenjem ili krštenjem, nego nakon zaređivanja. Zaredio se najvjerovatnije u Trojickom manastiru, za vrijeme Nikona Radonješkog, učenika i nasljednika prepodobnog Sergija Radonješkog. O tome postoje zapisi u rukopisima iz 18. stoljeća. S Trojickim manastirom će biti vezani i mnogi radovi Andreja Rubljova. Zatim je živio u Spaso-Andronikovom manastiru, koji je također osnovao učenik svetog Sergija, sveti Andronik. U tom manastiru je i umro. 


Etalon crkvene umjetnosti

Drugi put se ime Andreja Rubljova spominje u Ljetopisu pod 1408. godinom u vezi s oslikavanjem Uspenske katedrale u gradu Vladimiru. Rubljov je oslikavao hram zajedno s ikonopiscem Danilom Čornim za kojega se kaže da je njegov „prijatelj i suposnik”. I Danilo je bio monah, možda Grk ili Srbin, o čemu govori nadimak Čorni (Crni, tj. tamnoputi). Ljetopisac spominje Danila na prvom mjestu, što znači da je on po uzrastu ili činu bio stariji od Rubljova. S njim će biti povezan čitav kasniji život Andreja Rubljova, do same smrti.

Dvanaest lica ruske arhitekture
Hegel je govorio da je arhitektura zamrznuta glazba. Upoznajte rusku arhitektonsku simfoniju: 12 stilova koji su se oblikovali tijekom duge ruske povijesti.

Uspenska katedrala u gradu Vladimiru smatrana je katedralom cijele Ruske crkve, tako da je oslikavanje ove crkve bilo vrlo odgovoran posao. Katedrala je sagrađena u 12. stoljeću, ali su joj freske uništene 1238. za vrijeme tatarsko-mongolske najezde. Ponovo je oslikana po narudžbi velikog kneza Vasilija Dmitrijeviča.

Sredinom 1420-ih Andrej Rubljov i Danilo Čorni rukovode radovima u hramu Svete Trojice u Trojice-Sergijevom samostanu. Freske nisu sačuvane, ali je do nas došao ikonostas. Za isti hram Andrej Rubljov slika svoju znamenitu ikonu „Sveta Trojica“, u kojoj je trinitarni dogmat dobio svoje najuzvišenije slikarsko utjelovljenje. Prema Ljetopisu, ikonu Svete Trojice naručio je Nikon Radonješki „za spomen i pohvalu prepodobnom Sergiju“.


Univerzalni majstor

Rubljovu se pripisuju i minijature u knjigama, na primjer listovi i vinjete Hitrovog evanđelja. Staroruski umjetnici vrlo su često iluminirali knjige. Prepisivanje i ukrašavanje knjiga bilo je jedno od najčešćih monaških zadataka. I inače je knjiška kultura staroruskih majstora bila izuzetno visoka, a štivo tadašnjih monaha vrlo raznovrsno. I Andrej Rubljov bio je posvećen knjizi, vrlo načitan i obrazovan za svoje vrijeme.

Posljednje godine Rubljovljevog života povezane su sa Spaso-Andronikovim manastirom. Nažalost, nisu sačuvane freske Spaske crkve koje je naslikao.

Već u 15. stoljeću, odmah nakon smrti, sveti Andrej-ikonopisac počinje se poštovati u Trojice-Sergijevom i Spaso-Andronikovom manastiru, gdje je služio kao monah. Ruska pravoslavna crkva kanonizirala je Andreja Rubljova 1988. godine.

Ruski tekst na sajtu Neskučni sad

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće