Plavi patlidžani s mirisom jeseni
Do cilja u sedam slika. Foto: Jennifer Eremejeva
Često se može čuti kako se u Rusiji bilježi porast ksenofobije, ali kako se meni čini, Rusi su narod koji objeručke prihvaća tuđe utjecaje. Zanimljivo je to što neke strane stvari usvajaju lako a neke ne. Na primjer, zbunjuje me što sushi ovdje možete naći na svakom koraku - dok s druge strane ovdje još nije prikazana tv serija „Downton Abbey", što me pomalo razočaralo. Ima i stvari koje me natjeraju da s nevjericom zavrtim glavom, poput večernje emisije Ivana Urganta, „Večernji Urgant". To je svojevrsna mješavina nastala po uzoru na ono što rade David Letterman, Jay Leno i Jim Fallon. Još jedna kopija zapadnih emisija! Svejedno, i ja sam postala ovisnik.
I ovo oporo jesenje povrće uvezeno je u Rusiju i prije nekoliko stoljeća zauzimao je mjesto koje danas ima sushi - bio je sveprisutan. U rusku kuhinju patlidžan je došao s Kavkaza, gdje i danas ima posebno mjesto.
Ovo oporo jesenje povrće također je uvezeno u Rusiju i prije nekoliko stoljeća zauzimao je mjesto koje danas ima sushi. U rusku kuhinju patlidžan je došao s Kavkaza, gdje i danas ima posebno mjesto u nacionalnoj kuhinji.
No, ozbiljno me je oneraspoložila činjenica da je i u Rusiji uveden običaj organiziranja „progresivnih večera" (progressive dinner party). Ove godine već sam bila na četiri takva događaja - uskoro mašem bijelom zastave u znak predaje! Ova vrsta zabave podrazumijeva da se svako jelo tijekom jednog objeda konzumira u drugom stanu, a ja sam uvjerena da je to najbarabarskija navika uvedena u Rusiju još od kad je Petar Veliki uveo kaznu provlačenja prijestupnika ispod broda.
„Progresivna večera" nikome ne pruža pravo uživanje: svi moraju čistiti, nitko nije bar jednu večer lišen uobičajenih kućnih obveza i nitko ne dobije zadovoljstvo pripremiti kompletan trodijelni obrok. Do ovog zaključka došla sam po povratku kući sa zadnje (iskreno se nadam i posljednje) „progresivne večere" na kojoj sam bila.
Moj najbolji prijatelj - uskoro bivši najbolji prijatelj - Jesus i ja bili smo zaduženi za predjelo. Jesus me je potpuno bacio u sjenu tako što je otišao na Dorogomilovsku tržnicu i kupio kilogram crnog kavijara „na crno". Kada sam to vidjela, odmah sam uzviknula da to nije po pravilima, da nije pošteno i još mnogo drugih stvari koje nisu za objavljivanje. On je samo slegnuo ramenima ispod Armanijevog odijela i lagano odšetao natrag do auta.
Odmah sam shvatila da mi je potrebno primamljivo jelo koje se može brzo spremiti. Plavi patlidžan mogao je biti moj spas! Ovo oporo jesenje povrće također je uvezeno u Rusiju i prije nekoliko stoljeća zauzimao je mjesto koje danas ima sushi. U rusku kuhinju patlidžan je došao s Kavkaza, gdje i danas ima posebno mjesto u nacionalnoj kuhinji. Ozbiljno sam pomislila kako bi bilo dobro da napravim „kavijar od patlidžana", samo da napakostim Jesusu. Ova predivna varijanta jela od povrća priprema se od pečenog patlidžana, rajčica i luka.
No, zreli nar na tržnici dao mi je novu ideju: spremit ću gruzijski punjeni patlidžan s orasima i korijanderom, ukrašen svježim sjemenkama nara. Jelo se priprema tako što se patlidžani s grila ili sotirani, pune kiselkastom i osvježavajućom mješavinom oraha, korijandera, limuna, crnog luka i soka od nara. Dodavanjem bulgura odstupa se od tradiconalnog recepta, ali to je moja preporuka, jer se tako bolje sjedinjuje mješavina. Kombinacija svježih južnjačkih boja s mošusnim okusima jeseni bio je pun pogodak!
Ili sam samo mislila da je bio?! Morali smo jesti na brzinu, zatim zgrabiti kapute i odjuriti na glavno jelo. Sljedeći put ću napraviti punjeni patlidžan i ostat ću kod kuće da na miru gledam „Večernjeg Urganta".
Priprema
Sastojci
- 6 malih čvrstih plavih patlidžana
- 1 šalica oraha
- 1 vezica korijandera
- 4 žlice svježeg estragona
- trećina šalice svježeg peršina
- 4 češnja češnjaka
- 4 žlice svježeg soka od limuna
- 2 žličice kore svježeg limuna
- 4 žlice soka od nara
- 1 celer, oguljenog i sitno nasjeckanog
- 2/3 šalice kuhane bulgur pšenice (ili trećina šalica nekuhane)
- 1 žličica ljute mljevene paprike
- 1 žličica soli
- trećina šalice maslinovog ulja
Nadjev
- pola šalice sjemenki svježeg nara
- grančice svježeg korijandera
- mladi luk
1. Patlidžane, s kojih ste prethodno uklonili stabljike, prerežite na pola. Pospite ih solju i složite u cjediljku postavljenu iznad zdjele, kako bi pustili tekućinu. Ostavite ih da odstoje 45-75 minuta.
2. U manji lonac ulijte trećinu šalice vode i 1/3 šalice nekuhanog bulgura, poklopite i kuhajte 10 minuta. Ostavite da odstoji još 15 minuta.
3. U kuhinjski aparat za sjeckanje s čeličnom oštricom stavite orahe, korijander, estragon, koru limuna, sok od nara i češnjak, i miksajte 2 minute ili dok masa ne dobije gustoću tijesta. Premjestite u zdjelu za miješanje.
4. U dobivenu masu dodajte luk, celer, kuhani bulgur, ljutu mljevenu papriku i sok od limuna. Promiješajte kako bi dobili ravnomjernu masu. Dodajte sol i papar po ukusu.
5. Kuhinjskim ubrusom osušite patlidžane, zatim ih postavite u posudu (koja ne bi smjela biti metalna), pokrijte kuhinjskim ubrusom i stavite u mikrovalnu pećnicu na 90 sekundi.
6. U velikoj tavi ugrijte maslinovo ulje na srednjoj vatri. Postavite meso patlidžana prema dnu tave i sotirajte deset minuta. Izvadite ga i postavite na pleh obrubljen kuhinjskim ubrusom te pustite da se ohladi.
7. Malim oštrim nožem i čajnom žličicom izdubite kuhane patlidžane u sredini - ostavite najmanje 1,5 cm mesa patlidžana.
8. Položite patlidžane na pladanj za služenje a zatim ih napunite nadjevom s orasima. Pokrijte pladanj celofanskom folijom i ostavite ga u hladnjaku najmanje 3 sata ili preko noći.
9. Prije služenja ukrasite sjemenkama nara, korijanderom ili mladim lukom.
Neke ideje za ovaj recept posuđene su iz kuharice Anye von Bremzen „ Please to the Table".