Između ćudi i logike: nekoliko zanimljivih činjenica o ruskom jeziku

Pada nam na pamet jedna scena iz filmskog žurnala Eralaš (dječji humoristični filmski žurnal op. red.). Dječak sjedi u metrou, čita nekakvu knjigu i proživljava silne nalete uzbuđenja. Ili se hihoće, ili začuđeno uzvikuje, ili se mršti. Putnici koji sjede pored njega se pitaju kakva knjiga može izazvati takvu reakciju. Ispostavlja se da dječak čita Ortografski rječnik. I zaista, bez obzira što nam je ruski jezik materinji, ne prestaje nas čuditi njegova veličina. A koliko tek grešaka pravimo...

Evo nekoliko zanimljivih činjenica o ruskom jeziku.

1. Ruski jezik kao zrcalo fizičke i duhovne stvarnosti  

U pravu je Konstantin Paustovski koji je pisao: „S ruskim jezikom mogu se stvarati čuda. Ne postoji ništa u životu ili u našoj svijesti što se ne bi moglo izraziti ruskom riječi. Zvuk muzike, spektralni blijesak boja, igra svjetlosti, šum i sjena vrtova, nejasnost sna, neprijatna grmljavina oluje, dječji šapat i šuštanje morskog šljunka. Nema takvih zvukova, boja, slika i misli – složenih i jednostavnih – za koje se ne bi mogao naći točan izraz u ruskom jeziku“. 

2. Tri „e“ zaredom i najduža riječ

„Говорим по-русски“ – otvaraju se besplatne škole ruskog jezika diljem Europske unije Instituti Puškina konkurirat će institutima Konfucija, Goethea i Cervantesa.

- U ruskom postoji riječ s jedinstvenim prefiksom ko: „zakoulok“ (sporedna ulica, (za)kutak).

- Jedine riječi u ruskom jeziku s trima slovima „e“ u jednom nizu su sljedeće: „dlinnošeee“ (duga vrata) i „zmeeed“ (orao zmijar, Circaetus gallicus).

- Od 1910. do 1920. u Rusiji su serijski proizvodili teretne lokomotive „Ы“. Jedini jednosložni pridjev u ruskom jeziku je „zloj“ (zao).

- U Guinnessovoj knjizi rekorda je najduža riječ: „prevysokomnogorassmotritel'stvujuščij“ (Nigdje nismo naišli ni prijevod riječi. Ta činjenica svjedoči o tome da je riječ zapravo mrtva te da postoji samo kao jezični rekord. op. red.), a u Ortografskom rječniku Ruske akademije znanosti – „vodogrjazetorfoparafinolečenie“ (liječenje u smjesi vode, blata, treseta i parafina op. red.).

No ipak su svi ti rekordi neutemeljeni, jer neka pravila ruskog jezika pružaju mogućnost da se lako pobiju. Recimo, za označavanje čovjekove dobi najduža riječ će biti „vos'midesjatičetyrehletnij“ (osamdesetčetverogodišnji), no po istom principu mogao bi se tvoriti još duži pridjev za starost drveća ili svemirske objekte. Također, u ruskom jeziku nema ograničenja za broj prefikasa pra- u terminima koji označavaju srodstvo, odnosno riječ koja će označavati najdaljeg potomka imat će najveći broj slova.

3. Kako naručiti kavu?

Aljaska čuva najneobičniji ruski jezik Još od vremena Ruske Amerike (18. stoljeće) na Aljasci su se sačuvala naselja u kojima su oduvijek govorili ruski jeziku. Nakon prodaje ovog teritorija neka od tih sela dugo su bila u potpunoj izolaciji. Zato su potomci prvih naseljenika do danas očuvali najneobičniji dijalekt ruskog jezika na svijetu, pravi filološki dragulj: ruski iz 18. stoljeća s unikatnim osobinama nastalim zbog izoliranog razvoja i male govorne zajednice. Ruski vjesnik predstavlja intervju s Mirom Bergelson, profesoricom MGU „Lomonosov", koja istražuje i zapisuje ove aljaske dijalekte.

Sjećate li se anegdote o pismenoj konobarici u kafiću? Njoj je već dosadilo da posjetioci čitavo vrijeme traže „odno kofe“ (jedan kavu). Naime, dosad se u ruskom jeziku riječ „kofe“ smatrala muškog roda, iako bi gramatički trebala pripadati srednjem rodu. Otud su i proizlazile česte govorne greške. Naposljetku je došao jedan čovjek i zamolio je „odin kofe“ (jednu kavu). Konobarica se obradovala, no odmah je zatim dobila sljedeću narudžbu: „odin bulka“ (jednu perec), molim vas.

Sad se ista ta konobarica može smiriti. Od 2009., prema nalogu Ministarstva obrazovanja, kava je postala i srednjeg roda. Ispada da su obje varijante dopuštene. Logika je bila sljedeća: riječ „kof'“ (zastarjela rijec iz XVIII. st.) je ženskog roda, „kofij“ muškog, a „kofe“ – srednjeg. Filolozi su već mnogo puta priznali da su dopustili pogrešku. Naime, kad je riječ „kofe“ istisnula „kofij“, oni su „zaboravili“ promijeniti rod u rječnicima. Zamjenica direktora Instituta za ruski jezik „V. V. Vinogradov“ Marija Kalenčuk je pisala: „Prema jezičnoj logici riječ „kofe“ mora biti srednjeg roda, zato što je velika većina pozajmljenih indeklinabilnih imenica kod nas srednjeg roda: kakao, metro, paljto (kaput), kašne (ovratni rubac, šal), pjure (pire), tire (crtica) itd. No budući da je u glavi ostala još riječ „kofij“, dva roda su se pomiješala. Dakle, to je naprosto pretvaranje u srednji rod po analogiji sa svim ostalim takvim riječima (kino, metro itd.). Radi se o jezičnoj stvarnosti i logici“.  

4. Odjenuti i nadjenuti

Kako bi se zapamtila upotreba tih glagola postoji poznato mnemotehničko pravilo: „Odevajut Nadeždu, a nadevajut odeždu“ (Igra riječi s osobnim imenom Nadežda i imenicom „odežda“ (odjeća), koja upućuje da se prvi glagol odnosi na živu osobu, a drugi na neživu stvar. op. red.). Zanimljivo je da u filmu „Ironija sudbine“ glavna junakinja Nadja, učiteljica ruskog jezika, izgovara frazu s lapsusom: „Moja haljina, zaboravila sam odjenuti svečanu haljinu“.

5. А gdje su nestali savršeni govornici ruskog?

Pravila poslovnog ruskog jezika Poslovna korespodencija u Rusiji, koja se u velikoj većini slučajeva odvija putem e-maila, ponekad se značajno razlikuje od zapadne. Ono što svakako trebate znati: ne žurite prelaziti na ''ti'' i naučite se čitati između redaka.

Nekad se smatralo da spikeri na radiju i televiziji izgovaraju najpravilnije. Govorilo se da im zbog grešaka oduzimaju nagrade i smanjuju im plaće. Ne bi bilo loše vratiti se na prijašnju tradiciju, budući da se suvremeni spikeri potpuno slobodno odnose prema ruskom jeziku. Najgora je stvar s naglascima: „dOsug“ (dokolica, pravilno: „dosUg“), katAlog („katalOg“) itd. U riječima „preveNdent“ i „inceNdent“ ne postoji ovdje izvojeno slovo „n“, a kod spikera gotovo uvijek. Često voditelji umjesto „togda“ govore „toda“.   

6. Zagonetka za znalce

U jednoj staroj televizijskoj emisiji „Što? Gdje? Kad?“ postavili su pitanje znalcima o pravom značenju Tolstojevog romana „Rat i mir“. Sudionici TV showa su odgovorili pravilno. Pokušajte i vi.

U nazivu romana riječ „mir“ je upotrijebljena kao antonim rata (dorevolucionarni „миръ“), a ne u značenju „okolni svijet“ (dorevolucionarni „мiръ“). Sva izdanja tijekom piščevog života izlazila su upravo pod tim nazivom „Rat i mir“ te je i sam Tolstoj pisao naziv romana na francuskom kao „La guerre et la paix“. Ipak zbog tipfelera u različitim izdanjima stajalo je u naslovu knjige „мiръ“ („svijet“), pa ni dan-danas ne prestaju rasprave oko naziva romana. 

Ruski tekst na sajtu Vmdaily.ru