„Brodovi tolerantnosti“ poznatog ruskog suvremenog umjetnika

Poznati umjetnik-konceptualist i njegova žena stvorili su taj simbol „dobrih odnosa“ u Veneciji, Maimiju i Šarjahu te u drugim svjetskim gradovima. Prije nego što je 18-metarski brod s obojanim jedrima, koja su napravljena od dječjih crteža, stavljen na Pionerskom prudu u parku Gorkog, moskovski učenici su četiri mjeseca slušali lekcije o tolerantnosti te radili na crtežima. I projekt je zajedničkim naporima ostvaren.

O povijesti „Broda“ Emilija Kabakova govori za Ruski vjesnik:

„Prvi brod smo Ilja i ja postavili u egipatskom gradu Siwi, smještenom na obali Slanog jezera. Tamo nikad nije bilo brodova, pa smo odlučili da djeca naprave jarbole. U tom mjestu jaka je religiozna zajednica, sve se odvija strogo po ritualu. Kad se djevojka udaje u dobi od 12 godina, više joj ne dopuštaju da izađe na ulicu. I tako dalje.

A pravili su brod studenti iz Manchestera, dječaci od 17-18 godina. I dok su oni gradili, primijetila sam kako se odlično druže s lokalnom djecom, bez obzira na to što nisu govornici istog jezika, što nemaju pojma o tuđoj kulturi. Odmah su pronašli zajedničke interese. Počeli su zajedno igrati nogomet. Zatim su na jarbolu napisali: „Želimo se družiti“, „Dođite nam u goste“, „Siwa je prekrasni grad“. 

Sljedeći brod radili smo u Veneciji. U Italiji ima mnogo imigranata, tema tolerantnosti je tamo jako aktualna. Djeca u školama ismijavaju jedni druge, ima dosta agresije, postoji rasizam, dakle, Italija ima jako puno problema. Napravili smo šestomjesečni tečaj o tolerantnosti. Ideja je bila sljedeća: uspostaviti dijalog, pokušati se međusobno razumjeti, naučiti nešto o drugim kulturama. Kultura je način kojim spoznaješ drugog. A to je najlakše napraviti pomoću vizualnih slika. Brisanje razlika pomaže da se uspostavi dijalog. Ne možeš poštovati druge ljude, ako ništa ne znaš o njima. Znanje i poštovanje – to su principi na kojima se taj novi odnos temelji.

Kazalište živih robota Početkom devedesetih inženjer-kibernetičar Vladimir Zaharov iz Tomska izvršio je revoluciju u lutkarskom kazalištu. Smislio je „lutke na zapešće“. One savijaju drvene ruke, trepću, pomiču prstima i čak same govore. Iz čitave Europe dolaze oni koji žele naučiti raditi takve lutke.

Teško je naći tolerantno društvo. Kad ljudi javno izražavaju svoje mišljenje, svi pokušavaju izgledati tolerantno, jer smo mi demokratsko društvo. Netolerantnost kompromitira čovjeka. Moraš paziti na osjećaje drugog, na Zapadu je to već svima u krvi, u genetici. A to što ljudi zapravo misle u sebi o drugima – to je već sasvim druga stvar, i upravo se u tome nalaze najveći problemi. U svakoj kulturi imamo prijatelje i neprijatelje. A njihova mržnja i ljubav se na nečemu temelje. I ako želimo razgovarati, moramo proniknuti gdje su osnove te mržnje i ljubavi. Zbog čega nas poštuju, a zbog čega mi njih? Te stvari postoje, samo ih trebamo identificirati.   

Brod je univerzalni simbol. Brod kao način prijenosa znanja o drugoj civilizaciji i drugoj kulturi. Na Kubi su ga, recimo, percipirali kao simbol bijega. Za njih je to aktualno, Kubanci su bježali na brodovima od diktature. U Rusiji tolerantnost povezuju s gejevima i anti-gej zakonom. Ovdje je danas to aktualno. Zamolili su nas da sljedeći brod napravimo u meksičkoj Tijuani. Što se tamo događa? Droga. Vodi se rat, ubijaju se na ulicama, ginu ljudi. Dakle, treba otići tamo i razgovarati. 

U Moskvu je sletio zrakoplov s 15-oro djece – to su ambasadori tolerantnosti iz Maimija. Tamo je prije tri godine također postavljen brod. Dječak koji je tad imao šest godina, sad ima devet te je odlučio nastaviti s radom: okupio je svoje razredne prijatelje, nacrtali su crteže koji se sad nalaze u Moskvi. A potom svi zajedno putuju u New York kako bi prisustvovali svečanosti otvaranja novog broda. Nešto se budi u toj djeci. 

Brod nije toliko umjetnički koliko društveni projekt. No glavni naš moskovski projekt je izložba „Utopija i stvarnost?“, povezana s velikim avangardnim umjetnikom Lazarom Lisickim, suborcem Kazimira Maljeviča. A još se pripremamo za sudjelovanje sljedeće godine na izložbi Monumenta u Parizu. Pravit ćemo „totalnu instalaciju“ „Neobični grad“: gradimo ogromne zgrade od 25 metara, gradske zidove. Imat ćemo izložbu u Meksiku, Ermitažu, u Švicarskoj. A u New Yorku će se, da ponovimo, 27. rujna otvoriti još jedan brod tolerantnosti.“