Dan brezove kore - praznik staroruskog pisma

Jedan od voditelja projekta, Aleksej Gipius izjavio je za Glas Rusije:

Aljaska čuva najneobičniji ruski jezik Još od vremena Ruske Amerike (18. stoljeće) na Aljasci su se sačuvala naselja u kojima su oduvijek govorili ruski jeziku. Nakon prodaje ovog teritorija neka od tih sela dugo su bila u potpunoj izolaciji. Zato su potomci prvih naseljenika do danas očuvali najneobičniji dijalekt ruskog jezika na svijetu.

„Praznik smo u početku obilježavali samo mi, sudionici novgorodskog arheološkog tima. Sada je to praznik cijelog Novgoroda. Ovaj dan arheolozi redovito provode u društvu stanovnika Novgoroda. Najprije se okupimo kod spomenika radnice Nine Akulove. Te godine ona je, u potrazi za dodatnim poslom, počela raditi za tim arheologa. Upravo je ona 26. srpnja 1951. godine pronašla fragment brezove kore s utisnutim tekstom. To je bio pravi preokret u proučavanju kulture i života stare Novgorodske republike. Od tada je na ovom području pronađeno više od 1000 pisanih dokumenata. Arheološki pronalasci omogućili su nam rekonstrukciju slike srednjovjekovnog Novgoroda - velikog trgovačkog grada, s vrevom na pristaništu, gdje se istovaruje roba iz dalekih zemalja. Novgorod je tada u svijet otpremao med, vosak, kudjelju i krzno. Čuo se ruski, njemački, švedski jezik, jezici naroda s istoka. Novgorodske ljepotice koristile su češljeve od šimšira, „sladile” se orasima, sapunale se mediteranskim spužvama, na svečanom stolu nalazile su se posude s perzijskim uzorcima, za odjeću se koristio flamanski tekstil.”

Veliku štetu staroj su Rusiji nanosili požari koji su uništavali sve - kuće i druge građevine, i naravno knjige i druge pisane materijale. Stoga su u Rusiji povjesničari uvijek imali problem s pisanim svjedočanstvima o životu u Srednjem vijeku, koji je u Rusiji trajao do kraja 17. stoljeća. Dokumenti sačuvani u kamenim hramovima i manastirima, prije svega su govorili o službenim događajima, a o svakodnevnom životu nije bilo puno podataka. Aleksej Gipius iznosi svoja sjećanja.

Duh drvene Rusije Stare drvene crkve jedan su od simbola Rusije. Osim ljepote, drvo im daje određenu krhkost i ranjivost, posebno ako znamo da je njihov najpoznatiji zavičaj - ruski Sjever. Predstavljamo vodič kroz bisere ove crkvene arhitekture.

„Počeli smo vaditi pisane dokumente dobro očuvane u glini, koji datiraju od prije 500 do 900 godina. Dokumenti govore o običnim stvarima, svakodnevnim, o dnevnim brigama i proslavama praznika. U velikom suvremenom Novgorodu tik ispod kolnika i parkova otkrivena je povijest, koju su pisali građani starog Novgoroda u Srednjem vijeku. Sada imamo zapise na brezovoj kori koji sadrže neke političke naredbe, gospodarske odluke, pravne zapise o braku ili podsjećaju na dugove. Nedavno je pronađena i najstarija slavenska knjiga - Novgorodski psaltir iz XI. stoljeća. Među pronađenim predmetima nalaze se i ljubavne poruke, pa čak i školske zadaće i dječje slike.”

Baš kao i pedesetih godina kada su započeli arheološki radovi, i danas se stanovnici Novgoroda s velikom pažnjom odnose prema njima. Svako ljeto arheolozima nude svoju pomoć učenici i studenti. Oni sa zadovoljstvom rade na arheološkim lokacijama. Ponekad im dozvoljavaju da za uspomenu uzmu artefakte koji se često pronalaze na lokacijama – keramiku ili kožu. Na licu mjesta, profesionalni arheolozi objašnjavaju namjenu pronađenog predmeta. Tako mladi na neuobičajen način upoznaju povijest svog kraja.