Isprva se radilo o pjesmama poput „Kalinka-malinka“, „Katjuša“ i „Podmoskovske večeri“. Posebnu popularnost uživale su romanse. Najpoznatiji primjer je „Dugim putem“ koju je izvela pjevačica Mary Hopkin, miljenica Paula McCartneya. Pjesmu su napisali kompozitor Boris Fomin, pjesnik Konstantin Podrezkov i veliki šansonjer Aleksandar Vertinski.  

A britanska zvijezda Marc Almond više puta je izvodio klasike tog žanra Ljudmile Zikine i Alle Bojanove. Snimio je čitav album ruskih romansi i narodnih pjesama „Srce na snijegu“. U radu na albumu pomogali su mu ruski rockeri Boris Grebenščikov (Akvarijum) i Ilja Laugenko (Mumij Trollj). Drugi Almondov album „Orfej u progonstvu“ posvećen je stvaralaštvu pjevaču romansi Vadimu Kozinu.  

Ne zna se tko je skladao cigansku romansu „Dvije gitare“. Poznato je samo da se u njezinoj osnovi nalazi pjesma iz 19.st. Apollona Grigorjeva. Romansa je postala poznata zahvaljujući izvedbama Aljoše Dimitrijeviča i Yula Brynnera. 

Francuski šansonjer Charles Aznavour čuo je „Dvije gitare“ u izvedbi velikog ruskog pjesnika i glumca Vladimira Visockog tijekom njegovog posjeta Parizu u sedamdesetim godinama. Priča ide da je Aznavour, vidjevši Visockog kako izvodi tu pjesmu, ispio votku te rekao: „On ne pjeva, već bljuje. Bolje nego ja“. Uskoro je izašla verzija Aznavoura, a zapadna publika je prvi put imala priliku čuti tu pjesmu. 

Veliki Serge Gainsborug izvodio je na ruskom pjesmu kompozitora Matveja Blantera i pjesnika Mihaila Isakovskog „U šumi kraj fronte“. A odmah potom tu je stvarčicu prepjevala i njegova 13-godišnja kćerka Charlotte. Njezina verzija pojavila se na albumu iz 1986. „Charlotte For Ever“ te je dobila naslov „Zero Pointe Vers I’Infini». Isakovski je u pjesmi pričao o vojnicima uoči bitke, a filozofičniji tekst Charlotte pripovjedao je o tome da „nula teži beskonačnosti“. 

Početak teksta za pjesmu „Sunčani krug“ napisao je 4-godišnji dječak Kostja Barannikov u 1928. 1962. pjesnik Lev Ošanin je dopisao tekst, a kompozitor Arkadij Ostrovski napisao je muziku za pjesmu koja se prvi put izvela iste te godina na VII. Svjetskom festivalu mladeži i studenata u Helsinkiju. Pjesmu je pjevala Tamara Miansarova te dobila zlatnu medalju. Potom je napisala tu pjesmu na 11 jezika. 

1964. mladi švedski kompozitor Benny Andersson napisao je tu skladbu sa svojom grupom „The Hootenanny Singers“ i nazvao je „Gabrielle“. Do prvog susreta Anderssona i Björna Ulvaeusa i početka velike grupe ABBA-e ostalo je još šest godina, no prvu slavu mladi kompozitor je stekao upravo zahvaljujući „Sunčanom krugu“. Pjesma je došla do 4. mjesta na švedskoj ljestvici hitova. 

Viktor Coj: besmrtna sovjetska rock legenda Kako je pjevao, tako je i živio. Viktor Coj bi 21. lipnja napunio 50 godina. Već je stasao naraštaj rođen poslije njegove smrti, a popularnost vođe grupe „Kino“ ne opada.

U Rusiji su mnogi obradili pjesme Viktora Coja, jednog od najpopularnijih ruskih rock glazbenika i lidera grupe „Kino“. To je posebno uspjelo pjesmi „Promjene“ iz kultnog filma „Assa“.

Viktor Coj ima korejske krvi. Nije čudno da je zanimanje za njega nastalo i u Južnoj Koreji. Jedna od najpopularnijih grupa Južne Koreje „Yoon Do Hyun Band“ snimila je cover-verziju pjesme „Grupa krvi“. To je pjesma iz popularnog sovjetskog filma „Igla“ zahvaljući kojem je grupa „Kino“ stekla svjetsku popularnost. 

Iz tog istog filma je i pjesma „Zvijezda po imenu Sunce“, koju je obradila španjolsko-američka grupa Brazzaville. Njihov frontmen David Brown je poput Coja odgojen na takvim izvođačima kao što su David Bowie i The Cure. Brownova sentimentalno-romantička manira došla je kao naručena ruskim hipsterima. 2006. godine nastala je verzija Cojeve pjesme.