Kad majstori izvode majstore: sovjetske pjesme u kontekstu suvremene glazbe

Na nedavnom međunarodnom festivalu „Mayfield Depot“ u Manchesteru poznata britanska grupa Massive Attack izvela je pjesmu „Sve ide po planu“ kao hommage grupi Graždanska oborona. Graždanska oborana pod vodstvom Egora Letova, nezamjenjivog frontmena grupe osnovane 1984., postala je jedan od kultnih rock bendova. Njezinoj popularnosti, kao i mnogim drugim kulturnim fenomenima, doprinijela je svakako radikalna pozicija glazbenika zbog koje su je ruske vlasti progonile. Svi albumi snimljeni su kućnom studiju. Bez obzira na underground glazbenika i GrOb-studija, grupa je krajem osamdesetih i početkom devedesetih postala jako poznata, posebno među mladima. Prema ocjenama kritičara, Letovljeve pjesme karakterizira moćna energija, živi, jednostavni, energični ritam, nestandardni, oštri tekst, kombinacija pomalo grube, proste ali i suptilne poezije.

Poslije je također bila izvedena i pjesma „Tuga moja svijetla“ Janke Djagileve. Obje pjesme su bile otpjevane na ruskom jeziku, pritom je tekst pjesme Djagileve izvela vokalistica škotske grupe Cocteau Twins Elizabeth Frazer. Kad je video s nastupom dospio na internet, ruski fanovi su se zapitali kako se to dogodilo i zašto? Ispostavilo se da je nastup bio u sklopu prikazivanja filma novinara Adama Curtisa, koji je dosta godina proučavao temu perestrojke. Dok su muzičari na sceni izvodili cover grupe „Sve ide po planu“, iza njihovih leđa prikazivao se na ogromnom ekranu posljednji Curtisov film. Adam Curtis je taj svoj multimedijalni performans, u kojem je pokušao istovremeno uvući posjetitelje u svijet gledanja i slušanja, nazvao „emotivnim novinarstvom“.

To nije prvi put da se suvremene svjetske grupe okreću sovjetskoj glazbi. U svibnju 2013. rock grupa The National iz New Yorka objavila je video spot „Sea of love“. Na upit jednog od obožavatelja postoji li omiljeni videospot, frontmen grupe The National Matt Breningar je odgovorio: „Postoji jedan video koji jako volimo i kojem smo odlučili dati priznanje“ te je objavio link na novi video svoje grupe. The National nije imenovao grupu koja ih je inspirirala, no uskoro su se pojavili odgovori koji su upućivali na pjesmu „Grubi suton“ na istoimenom albumu grupe Zvuki Mu iz 1995.

Zvuki Mu nisu ništa manje važni za Rusiju od GrOb-a. I u jednom i drugom slučaju frontmen je odigrao glavnu ulogu. Bez Egora Letova ne bi bilo Graždanske oborone, bez Petra Mamonova grupe Zvuki Mu. Obje grupe su bile angažirane, ismijavale su uvriježeni način sovjetskog života. No Zvuki Mu su preživjeli perestrojku i sviraju još uvijek.     

A 2011. legendarni gitarist grupe Queen Brian May nastupao je zajedno s njemačkom elekronskom grupom Tangerine Dream na festivalu Starmus, koji je bio posvećen 50. godišnjici Gagarinovog leta u svemir. Glazbenici su završili svoj nastup pjesmom „Nježnost“ na ruskom jeziku (pjeva bubnjarica grupe Tangerine Drema). „Nježnost“ je za svakog Rusa posebna pjesma, za razliku od prve dvije ne pripada undergroundu. To je klasik sovjetske estrade, malo je onih koji je ne znaju još od malih nogu.

Pjesmu su napisali 1965. kompozitorica Aleksandra Pahmutova i pjesnici Nikolaj Dobronravov i Sergej Grebennikov te ju je prvi put izvela Maja Kristalisna. „Nježnost“ je isprva bila posvećena Gagarinu i mnogim sovjetskim astronautima. Oni koji, pak, koračaju objema nogama na zemlji zapamtili su je iz filma „Tri topole na Pljuščihu“ (1967., redateljica Tatjana Lioznova).

Kad su se na youtubeu pojavili prvi spotovi sa sovjetskom glazbom početkom srpnja 2013., ruske društvene mreže poplavila je bujica iznenađenih komentara. To možda ukazuje na to da je sovjetska kultura, bez obzira na formalne prepreke u diseminaciji, još uvijek razumljiva pa sada, nakon mnogo godina, vakuum nestaje a u postsovjetski kulturni prostor polako prodire svježi zrak.