Kad majstori izvode majstore: sovjetske pjesme u kontekstu suvremene glazbe

Što više odmiče vrijeme, sve je prisutniji interes za ostatke sovjetske kulture, čak i izvan granica Rusije.

Što više odmiče vrijeme, sve je prisutniji interes za ostatke sovjetske kulture, čak i izvan granica Rusije.

Danas se među ruskom mladeži primjećuje rast zainteresiranosti za sovjetsko kulturno nasljeđe. Netko s užasom otkriva surovu stvarnost radničkih logora, čitajući djela Šalamova i Solženjicina, netko gleda filmove Tarkovskog, netko s potkrovlja vadi prašnjave ploče sovjetske diskografske kuće Melodija. To je prirodan proces: poslije perestrojke i oštrog odbijanja svega onog što pripada sovjetskoj baštini nastupa period smirenja. A potom se polagano pojavljuje zanimanje za zaboravljenu kulturu.

Na nedavnom međunarodnom festivalu „Mayfield Depot“ u Manchesteru poznata britanska grupa Massive Attack izvela je pjesmu „Sve ide po planu“ kao hommage grupi Graždanska oborona. Graždanska oborana pod vodstvom Egora Letova, nezamjenjivog frontmena grupe osnovane 1984., postala je jedan od kultnih rock bendova. Njezinoj popularnosti, kao i mnogim drugim kulturnim fenomenima, doprinijela je svakako radikalna pozicija glazbenika zbog koje su je ruske vlasti progonile. Svi albumi snimljeni su kućnom studiju. Bez obzira na underground glazbenika i GrOb-studija, grupa je krajem osamdesetih i početkom devedesetih postala jako poznata, posebno među mladima. Prema ocjenama kritičara, Letovljeve pjesme karakterizira moćna energija, živi, jednostavni, energični ritam, nestandardni, oštri tekst, kombinacija pomalo grube, proste ali i suptilne poezije.

Ključ granice prelomljen je popola 
A naš tatica Lenjin je već odavno mrtav
Raspao se na plijesan i lipov med
A perestrojka ide i dalje po planu
A svo blato pretvorilo se u goli led
i sve ide po planu    
 
A moja sudbina želi konačni mir
Obećao sam joj da neću sudjelovati u vojnoj igri
Ali na mojem kačketu su srp i čekić i zvijezda
Kako je to dirljivo – srp i čekić i zvijezda
Kobna svjetiljka očekivanja se klati
i sve ide po planu
A mojom ženom su nahranili masu
Svjetskom šakom razdrobili joj prsa
Svenarodnom slobodom rastrzali joj tijelo
Pa ju pokopajte u Kristu
i sve ide po planu

Samo je djedica Lenjin bio dobar vođa
A svi ostali su takvo sranje
A svi ostali su neprijatelji i takvi glupani
Padao je bjesomučni snijeg nad rodnom domovinom
Kupio sam časopis „Koreja“ – tamo je također dobro
Tamo je drug Kim Ir Sen, sve ono što i mi imamo
Uvjeren sam da je kod njih sve isto
i sve ide po planu

A u komunizmu će sve biti jebeno
Nastupit će uskoro – treba samo sačekati
Tamo će biti sve besplatno, sve će biti sjajno
Tamo se vjerojatno neće morati ni umrijeti
Probudio sam se usred noći i shvatio da
sve ide po planu

 

Poslije je također bila izvedena i pjesma „Tuga moja svijetla“ Janke Djagileve. Obje pjesme su bile otpjevane na ruskom jeziku, pritom je tekst pjesme Djagileve izvela vokalistica škotske grupe Cocteau Twins Elizabeth Frazer. Kad je video s nastupom dospio na internet, ruski fanovi su se zapitali kako se to dogodilo i zašto? Ispostavilo se da je nastup bio u sklopu prikazivanja filma novinara Adama Curtisa, koji je dosta godina proučavao temu perestrojke. Dok su muzičari na sceni izvodili cover grupe „Sve ide po planu“, iza njihovih leđa prikazivao se na ogromnom ekranu posljednji Curtisov film. Adam Curtis je taj svoj multimedijalni performans, u kojem je pokušao istovremeno uvući posjetitelje u svijet gledanja i slušanja, nazvao „emotivnim novinarstvom“.

To nije prvi put da se suvremene svjetske grupe okreću sovjetskoj glazbi. U svibnju 2013. rock grupa The National iz New Yorka objavila je video spot „Sea of love“. Na upit jednog od obožavatelja postoji li omiljeni videospot, frontmen grupe The National Matt Breningar je odgovorio: „Postoji jedan video koji jako volimo i kojem smo odlučili dati priznanje“ te je objavio link na novi video svoje grupe. The National nije imenovao grupu koja ih je inspirirala, no uskoro su se pojavili odgovori koji su upućivali na pjesmu „Grubi suton“ na istoimenom albumu grupe Zvuki Mu iz 1995.

Zvuki Mu nisu ništa manje važni za Rusiju od GrOb-a. I u jednom i drugom slučaju frontmen je odigrao glavnu ulogu. Bez Egora Letova ne bi bilo Graždanske oborone, bez Petra Mamonova grupe Zvuki Mu. Obje grupe su bile angažirane, ismijavale su uvriježeni način sovjetskog života. No Zvuki Mu su preživjeli perestrojku i sviraju još uvijek.     

A 2011. legendarni gitarist grupe Queen Brian May nastupao je zajedno s njemačkom elekronskom grupom Tangerine Dream na festivalu Starmus, koji je bio posvećen 50. godišnjici Gagarinovog leta u svemir. Glazbenici su završili svoj nastup pjesmom „Nježnost“ na ruskom jeziku (pjeva bubnjarica grupe Tangerine Drema). „Nježnost“ je za svakog Rusa posebna pjesma, za razliku od prve dvije ne pripada undergroundu. To je klasik sovjetske estrade, malo je onih koji je ne znaju još od malih nogu.

Bez tebe je zemlja pusta
Kako ću proživjeti tih nekoliko sati
Tako pada u vrtu lišće
I nekamo taksiji stalno žure
Samo pusto je na zemlji samoj, bez tebe  
A ti, ti letiš i tebi
Poklanjaju zvijezde svoju nježnost
Tako je bilo pusto na zemlji
I kad je letio Exupéry
Tako je padalo lišće u vrtovima
I zamisliti nije mogla zemlja
 
Kako će ona živjeti bez njega dok leti, leti
I sve zvijezde
Davale su mu svoju nježnost
Bez tebe je zemlja pusta
Ako možeš, dođi što prije

 

Pjesmu su napisali 1965. kompozitorica Aleksandra Pahmutova i pjesnici Nikolaj Dobronravov i Sergej Grebennikov te ju je prvi put izvela Maja Kristalisna. „Nježnost“ je isprva bila posvećena Gagarinu i mnogim sovjetskim astronautima. Oni koji, pak, koračaju objema nogama na zemlji zapamtili su je iz filma „Tri topole na Pljuščihu“ (1967., redateljica Tatjana Lioznova).

Janka Djagileva – Njurkina pjesma

Rasprostrla djevojka krpice po podu
Porazbacala karte-trefove po uglovima
Izgubila djevojka radost u proljeće
Zaboravila biserne naušnice u gostima
U oči bodljikavom prašinom bijela svjetlost
U uši neprirodnim cvrkutom bijeli stih
Po poljima poderanim rupcem bijeli snijeg
Jutrima umornom molitvom bijeli san
Rastvorio se ženskom istinom zid
Zaridala zanjihala se tišina
Po tuđim običnim riječima kao po rukama
Po podmetnutim nogama kao po glavama
A u ispucanoj čaši stari čaj
Nije bilo dovoljno starih stvari da se poleti
Na fotografiji tamo zvjezdice i snovi
Što napraviti da bi svima bilo dobro
Sve što je bilo sve što je pamtila
Pomeo mačak s prozora repom
Donosili su zaručnici konjak
Objašnjavali zaručnici što je što
Tjeraj one koji pod prozorom sjede
Noću je s Oba zahladilo
Prisjećaj se češće sunca svojeg
Nije vjetar taj što granu savija
Nije dubrava ta koja šumi

 

Kad su se na youtubeu pojavili prvi spotovi sa sovjetskom glazbom početkom srpnja 2013., ruske društvene mreže poplavila je bujica iznenađenih komentara. To možda ukazuje na to da je sovjetska kultura, bez obzira na formalne prepreke u diseminaciji, još uvijek razumljiva pa sada, nakon mnogo godina, vakuum nestaje a u postsovjetski kulturni prostor polako prodire svježi zrak.