Hoće li filmska etička povelja dovesti do cenzure u ruskom filmu?

Kao primjer Putin je tad naveo etički „Hays Code“ koji je bio na snazi u Hollywoodu od tridesetih do šezdesetih godina 20. stoljeća. Krajem lipnja predsjednik Saveza filmske umjetnosti Rusije, redatelj Nikita Mihalkov izjasnio se o prijedlogu te je inicirao osnivanje etičke povelje filmske industrije. 

„Takav kodeks, koji se temelji na zdravom smislu i dobroj volji filmaša, skinut će napetost s pitanja o prihvatljivosti prikazivanja nasilja i okrutnih scena na filmu“, smatra predsjednik Obrta producenata Renat Davletjarov. A poznati filmski redatelj Karen Šahnazarov je oprezniji u svojim izjavama: „Možemo govoriti o korisnosti povelje tek kad budemo znali njezin sadržaj“. On je uvjeren da neće biti nikakve cenzure na filmu, bit će samo moralna ograničenja. Šahnazarov, koji je također direktor najveće ruske filmske industrije „Mosfiljm“, ušao je u sastav radne grupe Povelje. Osim njega, u grupu su još ušli ruski režiser Marlen Huciev, redatelj dokumentarnih filmova Sergej Mirošničenko, filmski kritičar Kirill Razlogov i ostali.    

Podsjetimo da je Filmska zajednica 1930. u SAD-u prihvatila „Hays Code“. Po tom kodeksu nije bilo dopušteno prikazivati prekršaje i poroke tako da oni pobuđuju simpatiju kod gledatelja. Nije bilo dopušteno ismijavati zakon, prikazivati uzimanje droge, razgolićeno tijelo, tematizirati religiju bez dužnog poštovanja. Kodeks nije imao cenzurni karakter, no budući da su ga prihvatili svi holivudski studiji, nije bilo šanse da se po kinima prikazuje film koji bi narušavao taj kodeks. 1960. kodeks je ukinut, Hollywood je prihvatio slobodni duh europskog filma, prije svega francuskog „novog vala“ i talijanskog neorealizma.  

Više o kinematografiji u Rusiji

„Amerikanci su imali sličnu povelju, no ukinilli su je u šezdesetim godinama, čitav svijet ju je ismijao“, rekao je filmski redatelj Andrej Proškin. A povjesničar filma Sergej Šestakov smatra da apsolutna sloboda dovodi do prikazivanja bilo kojih oblika nasilja, erotike, prostačenja, zato je potrebno reguliranje filmske industrije. „No to ne smije ići odozgora, od predsjednika vlade, to je onda pritisak države na filmsku djelatnost. To je nepravilan pristup.“

Osima američkog kodeksa mnogi se prisjećaju i sovjetskog „Moralnog kodeksa graditelja komunizma“, zbornika principa komunističkog morala kojeg su 1961. donijeli partijski radnici. Imao je mnogo točaka, no svakako je najpoznatija: „tko ne radi, taj ne jede“. Vladimir Putin je 2011. rekao da su „Rusi izgubili određene vrijednosti sovjetskog perioda koje su povezane s Moralnim kodeksom graditelja komuznima“.

Moda oko moralnih ograničenja ulazi u druge djelatnosti. Zastupnici Državne Dume nedavo su predložili da se naprave uvjeti kako bi se masovni mediji ujedinili u samoregulirajuće organizacije. Te organizacije, prema mišljenju zastupnika, moraju razraditi standarde novinarstva, etički kodeks i pravila uredničke politike. Što se tiče filmaša, nastavit će raditi na etičkoj povelji. Prema mišljenju Nikite Mihalkova, bit će napravljena do kraja ljeta.