Privatni investitori uništavaju spomenike arhitekture

Kuća Volkonskog Izvor: ITAR-TASS

Kuća Volkonskog Izvor: ITAR-TASS

Spomenici arhitekture u Rusiji najčešće stradavaju zbog nepoštenosti graditelja-investitora. Jedna takva karakteristična priča je o poduzetnici iz Pskova, koja je 2011. kupila kuću obitelji Rozenberg s kraja 19. st. te uzela na sebe sve obveze zaštite objekta. No nakon što je sklopila posao te porušila zgradu, izgradila je hotel na njezinom mjestu.

Danas će malo koga u Rusiji začuditi takva vijest. Čuđenje pobuđuje nešto drugo: poduzetnica je bila osuđena na novčanu kaznu od samo 35 tisuća rubalja (oko 6 000 kn). To je ništa u odnosu na novčanu dobit koju će joj priskrbiti hotel. Dakle, ona je praktično prošla nekažnjeno kao i mnogobrojni drugi graditelji-investitori. 

Voditelj Odjela za kulturno nasljeđe Vladimir Cvetnov objasnio je da trenutno u ruskom zakonu nema utvrđenog sustava novčanih kazni za nedopuštene radnje na objektima kulturnog nasljeđa. Takav će se sustav, prema njegovim riječima, pojaviti tek u kolovozu ove godine i predviđat će novčane kazne u iznosu od 20 milijuna rubalja (oko 3 333 000 kuna) zbog rušenja kulturnog objekta od federalnog značaja i do 60 milijuna rubalja (10 milijuna kuna) zbog uništavanja spomenika koji se nalaze na popisu UNESCO-a. 

U 2012. Rusija je izgubila 40 objekata kulturnog nasljeđa. Takve brojke iznio je nedavno Odjel za kulturu i nadzor na području kulturnog nasljeđa Ministarstva kulture Ruske Federacije.

Ali čak se i te mjere čine nedovoljnim. Očigledno je da diljem Rusije postoje mjesta i objekti koji su vrjedniji od gore navedene sume. Kao primjer možemo uzeti „dom starca Bolkonskog“, koji je u zadnje vrijeme epicentar svađa između graditelja i društvenih djelatnika.

Kuća Volkonskog na Vozdviženki, koja je izgrađena još krajem XVIII. st., bila je ponovno preuređena nakon požara 1812. te ju je 1816. otkupio knez Nikolaj Volkonski, djed pisca Lava Tolstoja i prototip starog kneza Bolkonskog iz romana Rat i mir. Kuća je uspjela preživjeti dva svjetska rata, sovjetsku epohu, ali je u 2009. bila udaljena s popisa navedenih spomenika arhitekture, što je i bio početak njezinog kraja: prije dvije godine vlasti su odobrile projekt rekonstrukcije zgrade „unutar specijalnih mjera za obnovu povijesnog urbanizma“. No ispostavilo se da je „obnova povijesnog urbanizma“ zapravo nadogradnja dvaju katova, koje vlasnik zgrade (Fond za razvoj međuosobnih odnosa) planira iznajmiti kao uredski prostor. Prema računicama društvene organizacije Arhnadzor, koja se bavi zaštitom moskovskih spomenika arhitekture, cijena najma kuće Volkonskog nakon obnove može iznositi i do nekoliko milijuna rubalja godišnje. Ako je to istina, onda se čitava stvar, bez obzira na novčanu kaznu, itekako isplati graditeljima-investitorima.      

Odjel za kulturno nasljeđe Ruske Federacije objašnjava da je situacija s domom Volkonskog nastala zbog nepostojanja službenih dokumenata koji bi potvrđivali kulturni značaj zgrade: „Da, znamo da je u toj zgradi živio djeda Lava Tolstoja, da ima svoju povijest, ali nemamo papira i zbog toga ne možemo ništa konkretno uraditi“, objasnio je Vladimir Cvetnov, ukazavši na još jedan problem na području zaštite objekata kulturnog nasljeđa.

U samom centru Moskve urušava se jedinstveni spomenik arhitekture
Remek-djelu ruske avangarde, kući arhitektora Konstantina Meljnikova prijeti urušavanje. Zaštitnici spomenika, uključujući i vodeće svjetske organizacije za očuvanje svjetskog nasljeđa, tvrde da se jedinstvena zgrada urušava zbog gradnje velikog trgovačkog kompleksa s podzemnom garažom.

Radi se o učestalom sporu između stručnjaka pri provedbi alternativnih stručnih analiza. Tu možemo dodati i slučajeve takozvanog „izvrtanja“ povijesnih činjenica te nekorektnih zaključaka stručnjaka: 

Prema mišljenju članova Arhnadzora, upravo su ti čimbenici bili uzrok rušenja takvih kulturnih objekata kao što su stadioni „Dinamo“ ili „Detski mir“:

„Danas cvjeta, na žalost, nekorektna analiza. To nije samo izvrtanje činjenica, nego ponekad i nekorektnost u zaključcima kao u slučaju s Lenjingradskim kolodvorom“, smatra koordinator Arhnadzora Rustam Rahmatullin. On tvrdi da su stručnjaci odobrili projekt rušenja spomenika pod vidom njegove „adaptacije“.

Izvrtanje povijesnih činjenica nalazi se, prema njegovom mišljenju, u spisu državne povijesno-kulturne ekspertize u kojem se govori da su tri četvrtine zidova stadiona „Dinamo“, koji je izgrađen dvadesetih godina prošlog stoljeća, srušeni 1980. uoči moskovske Olimpijade. „Da, upravo su ti zidovi bili srušeni, ali ne 1980., nego 2012. godine“. 

Stručnjaci i dalje nastavljaju tražiti put kojim mogu spasiti kulturne objekte. Osim uvođenja novčanih kazni, jedna od varijanti izlaza iz situacije mogla bi biti privatizacija povijesnih zgrada, ali samo uz rigorozne uvjete zaštite. Također, gradske vlasti bi trebale imati pravo da raskinu ugovor u slučaju ako se uvjeti prekrše: „Treba zgrade davati u privatne ruke. Nemamo dovoljno novaca za sve kulturne objekte“, zaključuje Vladimir Cvetnov.