Rubinski sjaj kremaljskih zvijezda

Teško je zamisliti kako Staljin ide na posao dok iznad njega šire krila orlovi na carskim grbovima. No početkom 1930-ih upravo je tako bilo: prije zvijezda na kremaljskim su kulama stajali orlovi, koji su skinuti tek 20-ak godina poslije revolucije.

Tada su komesari Narodnog komesarijata unutrašnjih poslova (NKVD) naložili poznatom umjetniku Igoru Grabaru da istraži i opiše realnu povijesnu vrijednost „onih gore ptica“. Grabar je pronašao stare planove Moskve i Kremlja, i saznao da orlovi stoje na kulama još od 1600., ali da ne stoje cijelo vrijeme isti. Kako se pokazalo, orlovi su se mijenjali iz stoljeća u stoljeće, a ponekad i češće. Grabar je došao do podatka da su tadašnji orlovi potjecali iz 19. i 20. stoljeća. Orao na Trojickoj kuli postavljen je 1870., a onaj na Spaskoj stoji odnedavno - od 1912. Kad je sve to saznao, umjetnik je uzeo papir i napisao izvještaj šefu ureda Vijeća narodnih komesara Gorbunovu: „Nijedan od orlova koji se sada nalaze na kremaljskim kulama nije povijesni spomenik i kao takav ne može biti zaštićen“.

Tjedan dana kasnije (20. lipnja 1930.) Gorbunov piše tajniku prezidijuma Centralnog izvršnog komiteta SSSR-a Enukidzeu: „(...) V.I. Lenjin je nekoliko puta zahtijevao da se orlovi skinu i ljutio se što taj posao nije bio obavljen - to potvrđujem osobno. Mislim da bi bilo dobro skinuti te orlove i zamijeniti ih zastavicama.“

U kolovozu 1935. stigla je odluka Politbiroa: skinuti šest orlova s kremaljskih kula i zgrade Povijesnog muzeja. Nakon mnogih dilema i diskusija da li na kule staviti zastave ili srpove i čekiće, vlast je donijela konačnu i neopozivu odluku – umjesto ptica postaviti zvijezde. Operacija je povjerena Narodnom komesarijatu unutrašnjih poslova i zapovjedniku Kremlja Tkalunu.

Koautor: J. Staljin

Na jednoj od mnogih skica budućih zvijezda Staljin stavlja jedan od mnogih komentara: „Dobro je, ali da bude bez sigurnosne šipke.“

Skiciranje je povjereno umjetniku Lancerayu. Ne treba ni sumnjati da se maestro svojski potrudio – prva skica se odmah, bez ikakvog odlaganja, našla na Staljinovom stolu. Na listu s petokrakom zvijezdom Josif Visarionovič stavlja pismenu primjedbu: „Dobro je, ali da bude bez kruga u sredini“. Riječ „bez“ podvučena je dva puta. Lanceray munjevito unosi ispravke i ponovno šalje skicu na najvišu instancu. Staljin stavlja novu primjedbu: „Dobro je, ali da bude bez sigurnosne šipke“. I opet je „bez“ podvučeno dva puta.

Ne zna se što je bilo s tajanstvenom šipkom, ali primjedbe narodnog vođe su po svemu sudeći bile prihvaćene na pravi način. Drugim riječima, Lanceray više nije bio zaposlen na ovom prestižnom projektu. Skiciranje je povjereno kazališnom umjetniku Fjodorovskom, autoru dekora za povijesno-domoljubne predstave.

Prve zvijezde

Drug Pauker iz operativnog odjela Narodnog komesarijata unutrašnjih poslova u svom izvještaju Staljinu i Molotovu od 4. studenog 1935. javlja: „(...) povjereno mi je da 7. listopada skinem orlove s kremaljskih kula i Povijesnog muzeja i umjesto njih postavim zvijezde. Izvještavam da je taj zadatak Politbiroa izvršen.“

Prve zvijezde za Kremlj bile su zaista nesvakidašnje. Bile su izrađene od nehrđajućeg čelika i obložene pozlaćenim bakrenim folijama. Svaka zvijezda s obje strane je bila ukrašena znakom „Srp i čekić“, ali ne običnim, nego s mnoštvom uralskog poludragog kamenja. Navodno je sitnog kamenja bilo 10 tisuća.

Prvobitna verzija zvijezde na Spaskoj kuli iz 1935. godine (stajala je nepunu godinu dana) bila je ukrašena srpom i čekićem optočenim s 10 tisuća uralskih poludragih kamena. Svaki kamen je bio ugrađen u posebno srebrno ležište. No moskovski zrak je učinio svoje i kamenje je potamnjelo. Izvor: Lori / Legion Media

Iz Paukerovog izvještaja: „Svaki kamen je izbrušen poput brilijanta (na 73 facete), a ugrađen je i u posebno srebrno ležište sa srebrnim vijkom i maticom. Sve zvijezde teške su ukupno 5600 kg.“

Kamenje je brusilo nekoliko stotina najboljih draguljara iz cijele zemlje. Pozlata je polirana ručno, sve dok nije postala glatka poput zrcala.

Stručnjaci su izračunali da je zlatom bilo pokriveno 130 četvornih metara bakrene folije. Tada nisu postojala odgovarajuća postrojenja za galvanizaciju, pa su izgrađena posebno za ovu priliku. Bilo je potrebno i zlato. Prvi zamjenik šefa Narodnog komesarijata unutrašnjih poslova obratio se Kaganoviču: „Molim Vas da izdate račun: Narodnom komesarijatu unutarnjih poslova SSSR-a treba izdati 67,9 kg zlata za pozlaćivanje kremaljskih zvijezda. S orlova će pozlata biti skinuta i predana Državnoj banci.“

„Budući da su Kremaljske kule oronule...“

Zvijezde ručne izrade iz 1935. bile su nezamislivo lijepe, sjajne i blještave. No pokazalo se da su bile prevelike i preteške. Srećom, mudri Pauker je mislio na sve, pa je na vrijeme referirao višoj instanci: „Budući da su Kremaljske kule oronule i nisu prilagođene za teret takve težine, izvršeni su neophodni radovi na kulama i zamijenjeni svi šiljci. Unutar kula postavljene su čelične konstrukcije na koje su montirane zvijezde. Radove na skidanju orlova i podizanju zvijezda vršili su radnici koji imaju veliko iskustvo u visokogradnji. Operativni odjel NKVD-a je sve organizirao i nadzirao radove.“

Rubinsko staklo kremaljskih zvijezda po posebnoj je recepturi topljeno s egzotičnim aditivima od selena i zlata. Fotografija: Andrej Kuznjecov

Kao što vidimo, još uvijek je sve u najboljem redu. Zvijezde se lijepo okreću na čvrstim šiljcima i specijalnim ležajevima. A onda - neočekivani udarac sudbine: poludrago kamenje izgubilo je sjaj! Moskovski dim, čađa, prašina i prljavština učinili su svoje. Kamenje je potamnjelo kao da je iščezlo. Trebalo ga je ponovno izbrusiti, a već su mnogi primijetili da su zvijezde veoma velike, teško se nadvijaju nad konusnim konstrukcijama kula i pritišću ih.

Neuspjeh je bio sve očitiji i sve upadljiviji. Svuda se izbjegavao razgovor o novcu, zlatu i poludragom kamenju. Najzad, „odozgo“ je stigla jednostavna i efektna odluka: u najkraćem roku zamijeniti neuspjele zvijezde i postaviti nove, „koje su po veličini i obliku usklađene sa Službom zapovjednika Kremlja“.

Prve zvijezde su boravile na Kremaljskom nebu nešto više od godinu dana, a onda su radnici iz visokogradnje ponovo raspakirali svoju opremu.

Od poludragog kamenja do obične lampe

Pet novih crvenih svjetlećih zvijezda postavljeno je 1937. Nepouzdani sjaj poludragog kamenja zamijenjen je jakim svjetlom običnih lampi.

Za glavnog inženjera za konstruiranje i postavljanje zvijezda izabran je profesor Aleksandar Landa. U Samari se još uvijek čuva njegov projekt sa crtežima u pet velikih albuma s crvenim koricama. Kažu da je projekt sam po sebi impresivan barem koliko i zvijezde. Što je to Kremlj naredio profesoru?

Grafikon: Povijest i ustrojstvo kremaljskih zvijezda

Prvo, valja napraviti konstrukciju zvijezde koja neće korodirati. Drugo, s vanjskih stakala mora biti moguće brzo i lako ispirati prljavštinu, čađu i prašinu. Treće, potrebna je upravljačka ploča za upravljanje svim mehanizmima vezanim za zvijezde. Nećemo nabrajati ostale zahtjeve i uvjete. Važno je da su svi oni ispunjeni na vrijeme.

No... Rubinsko staklo topljeno je s egzotičnim aditivima od selena i zlata. Iznenada se pokazalo da crvena stakla na dnevnoj svjetlosti izgledaju kao da su crna. Možete li zamisliti tu scenu? Crne zvijezde iznad Kremlja! Kao na pogrebu. Nakon određenih kombinacija dodan je donji sloj od stakla boje mlijeka, te je tako problem riješen. Zvijezde su postale crvene kao pravi rubini, električna svjetlost se u njima rasipala mekše i ravnomjernije.

No opet... Od snažnih lampi (do 5000 vati) temperatura unutar zvijezda je rasla kao u kotlu parne lokomotive. Vrelina je prijetila da će uništiti i same žarulje i skupocjene petokrake rubine. Profesor je zabilježio: „Sasvim je jasno da se ne može dopustiti da staklo naprsne ili pukne u slučaju kiše ili promjene vremenskih prilika, i da se sruši dolje. Ventilatori rade besprijekorno. Kroz zvijezde prolazi oko 600 kubičnih metara zraka na sat, što je apsolutna garancija da neće doći do pregrijavanja.“

Čak i ako otpuhne sve unaokolo...

I tako je ostalo do danas. Svjetlost crvenih zvijezda vidi se noću s udaljenosti od 10 km, tako da svaka zvijezda nalikuje spasonosnom svjetioniku.