Povratak u SSSR: obične stvari u neobičnom muzeju

Muzej izvana podsjeća na skladište, staju ili ostavu: ovdje se čuvaju stvari koje kao da više nikome nisu potrebne, a s kojima se jako teško rastati. Za muzej ti ne treba ulaznica (ulaz je besplatan), u njemu nema bakica koje paze na red. No čini se da se ovdje nalazi sve ono što je nekad pratilo život sovjetskog čovjeka. 

Mitraljez Maksim, zubarska bušilica i narodni televizor KVN-49

Čak je i samim suradnicima muzeja teško odgovoriti na pitanje koliko muzej ima eskponata. Sve što je ovdje dobilo „stalnu boravišnu dozvolu“ skupljalo se godinama: stvari su donosili i oni koji su stvarali Muzej industrijske kulture i oni koji bi ga ponekad posjećivali.

„Naša kolekcija se stalno nadopunjava“, govori direktor muzeja Lav Željeznjakov. „Naravno, bilo bi pretjerano reći da smo klasični muzej u onom uvriježenom smislu te riječi. Kad smo ga stvarali, osnovna ideja je bila sljedeća: dolazit će nam ljudi sa svojim obiteljima te će pripovijedati o stvarima koje su susretali u svojem životu“.  

A čega ovdje svega nema: mitraljez Maksim stoji rame uz rame s dječjim igračkama. Prve sovjetske vešmašine s prvim kompjuterima i prastarom zubarskom bušilicom. Tranzistori pored gramofona na kojem bi se i dan-danas mogle poslušati ploče. Njih ima napretek u muzeju.  

Sovjetski crno-bijeli televizor KVN-49 pobuđuje ogromno zanimanje kod posjetitelja. Taj „san svakog sovjetskog građanina“ proizvodili su od 1949. do 1967. godine. Televizor je imao jako maleni ekran i zato su se koristile „dodatne“ leće. 

Video:
Povratak u SSSR iz novog moskovskog muzeja

„Pogledajte, postoji otvor na zadnjem dijelu leća, tamo se ulijevala voda ili glicerin“, pojašnjava Lev Željeznjakov. „Ispunjena leća uvećavala je ekran za otprilike dva puta. U tom slučaju si televizor mogao gledati a da nisi tik do njega“.

Skraćenicu „narodnog“ televizora KVN-a, koji se često kvario, sovjetski ljudi su oštroumno i točno dešifrirali: „Kupio – Uključio (u ruskom „Vključit'“ op. red.) – Ne radi“. 

Odlazak u muzej radi uspomena

Pored poštanskih saonica ovdje se mirno „stiskaju“ starinski automobili, prvi sovjetski motocikli, mašine za šivanje, motori za čamce, projektori za filmove koji su još nedavno škripali u kinima dok ne bi „sažvakali“ traku. 

A u „kutiću za školarce“, pored školske uniforme, torbe i drugog školskog pribora, stoji prava pravcata drvena klupa s jamicom za tintu i duguljastim udubljenjem za pero.

„U 19. stoljeću u Rusiji je živio liječnik-oftalmolog, profesor Carskog moskovskog sveučilišta Fedor Erisman. Upravo je on predložio konstrukciju takve klupe“, priča Lev Željeznjakov. Vidite da su klupica, stol s daskom i podloga za noge međusobno spojeni. To je omogućavalo učeniku pravilno držanje i dobar vid“.

Fotogalerija: 
Život u fotografiji: 100 godina Jakova Rjumkina

U Muzeju industrijske kulture svoje mjesto našle su i ambalaže iz sovjetskih vremena.

Kolekcija uključuje tetrapake od mlijeka, limenke kave s 20% cikorije i papirnate kutijice za visokokvalitetni indijski čaj.

Sve što se nalazi u tom muzeju još smo jučer kupovali u trgovinama, uključivali i isključivali, stavljali na sebe, jedno drugom poklanjali.

Ti eksponati ne dopuštaju da netko zaboravi svoje djetinjstvo ili mladost.

Muzej industrijske kulture (na ruskom): http://www.museum-ic.ru/

Moskva, ulica Zarečje, 3A., metro:Ljublino, Volžskaja

Radno vrijeme: svaki dan od 11 do 19 sati

Ulaz besplatan.