Organizatori muzeja pomažu ljudima da ne zaborave svoje djetinjstvo i mladost. Izvor: Facebook.com / museumic
Muzej izvana podsjeća na skladište, staju ili ostavu: ovdje se čuvaju stvari koje kao da više nikome nisu potrebne, a s kojima se jako teško rastati. Za muzej ti ne treba ulaznica (ulaz je besplatan), u njemu nema bakica koje paze na red. No čini se da se ovdje nalazi sve ono što je nekad pratilo život sovjetskog čovjeka.
Mitraljez Maksim, zubarska bušilica i narodni televizor KVN-49
Čak je i samim suradnicima muzeja teško odgovoriti na pitanje koliko muzej ima eskponata. Sve što je ovdje dobilo „stalnu boravišnu dozvolu“ skupljalo se godinama: stvari su donosili i oni koji su stvarali Muzej industrijske kulture i oni koji bi ga ponekad posjećivali.
„Naša kolekcija se stalno nadopunjava“, govori direktor muzeja Lav Željeznjakov. „Naravno, bilo bi pretjerano reći da smo klasični muzej u onom uvriježenom smislu te riječi. Kad smo ga stvarali, osnovna ideja je bila sljedeća: dolazit će nam ljudi sa svojim obiteljima te će pripovijedati o stvarima koje su susretali u svojem životu“.
A čega ovdje svega nema: mitraljez Maksim stoji rame uz rame s dječjim igračkama. Prve sovjetske vešmašine s prvim kompjuterima i prastarom zubarskom bušilicom. Tranzistori pored gramofona na kojem bi se i dan-danas mogle poslušati ploče. Njih ima napretek u muzeju.
Sovjetski crno-bijeli televizor KVN-49 pobuđuje ogromno zanimanje kod posjetitelja. Taj „san svakog sovjetskog građanina“ proizvodili su od 1949. do 1967. godine. Televizor je imao jako maleni ekran i zato su se koristile „dodatne“ leće.
„Pogledajte, postoji otvor na zadnjem dijelu leća, tamo se ulijevala voda ili glicerin“, pojašnjava Lev Željeznjakov. „Ispunjena leća uvećavala je ekran za otprilike dva puta. U tom slučaju si televizor mogao gledati a da nisi tik do njega“.
Skraćenicu „narodnog“ televizora KVN-a, koji se često kvario, sovjetski ljudi su oštroumno i točno dešifrirali: „Kupio – Uključio (u ruskom „Vključit'“ op. red.) – Ne radi“.
Odlazak u muzej radi uspomena
Pored poštanskih saonica ovdje se mirno „stiskaju“ starinski automobili, prvi sovjetski motocikli, mašine za šivanje, motori za čamce, projektori za filmove koji su još nedavno škripali u kinima dok ne bi „sažvakali“ traku.
A u „kutiću za školarce“, pored školske uniforme, torbe i drugog školskog pribora, stoji prava pravcata drvena klupa s jamicom za tintu i duguljastim udubljenjem za pero.
„U 19. stoljeću u Rusiji je živio liječnik-oftalmolog, profesor Carskog moskovskog sveučilišta Fedor Erisman. Upravo je on predložio konstrukciju takve klupe“, priča Lev Željeznjakov. Vidite da su klupica, stol s daskom i podloga za noge međusobno spojeni. To je omogućavalo učeniku pravilno držanje i dobar vid“.
U Muzeju industrijske kulture svoje mjesto našle su i ambalaže iz sovjetskih vremena.
Kolekcija uključuje tetrapake od mlijeka, limenke kave s 20% cikorije i papirnate kutijice za visokokvalitetni indijski čaj.
Sve što se nalazi u tom muzeju još smo jučer kupovali u trgovinama, uključivali i isključivali, stavljali na sebe, jedno drugom poklanjali.
Ti eksponati ne dopuštaju da netko zaboravi svoje djetinjstvo ili mladost.
Muzej industrijske kulture (na ruskom): http://www.museum-ic.ru/
Moskva, ulica Zarečje, 3A., metro:Ljublino, Volžskaja
Radno vrijeme: svaki dan od 11 do 19 sati
Ulaz besplatan.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu