Puškin, miljenik Europe

1. Francuski časopis Revue Encyclopédique bio je jedan od prvih u Europi koji je spomenuo Aleksandra Puškina. To se dogodilo 1821. god., a kratka bilješka o tome je pronađena među pjesnikovim papirima. Puškin ju je čitavo vrijeme brižno čuvao. ''Nedavno objavljeno djelo privuklo je u našem gradu pažnju svih prijatelja književnosti'', govori se u bilješci. ''Ta romantična poema Ruslan i Ljudmila napisana je u deset pjevanja. Njezin autor, Puškin, nekadašnji pitomac Carskoselskog liceja koji se danas nalazi u progonstvu u Besarabiji (suvremena Rumunjska, nekad dio Ruskog carstva) ima samo 22 godine. Ta je poema sastavljena od narodnih bajki iz vremena velikog kneza Vladimira''. Puškin je u bilješci podcrtao jednu netočnost: poema je zapravo napisana od šest pjevanja a ne od deset kao što je napisano u časopisu.

Dvanaest likova iz ruskih bajki
Likovi ruskih bajki žive u dalekom carstvu preko sedam mora iza sedam gora a njihove avanture vrlo su uzbudljive...

2. Puškina su započeli od dvadesetih godina 19. stoljeća objavljivati na njemačkom i francuskom. Ti su se prijevodi isprva objavljivali samo u Moskvi i Sankt-Peterburgu, no zatim su vrlo brzo našli svoj put na Zapad te su počele velike rasprave o njima u književnim kružocima. Međutim, jedan od tih prijevoda izazvao je kod pjesnika pravi financijski kaos. Urednik i izdavač St.-Petersburgische Zeitschrifta Wilhelm Oldekop opremio je njemački prijevod Kavkaskog zarobljenika i ruskim tekstom, pa je Puškinu pokvario svaku mogućnost da dobije novac za drugo izdanje na ruskom jeziku.   

3. Za Puškinovo stvaralaštvo i ličnost zanimalo se tijekom njegovog života jako puno velikih europskih pisaca. Od nekih je čak dobivao poklone na uspomenu. Klasik njemačke književnosti Goethe poslao je Puškinu 1827. guščje pero. Pjesnik je za njega napravio crvenu futrolu od marokena, jako mu je bio drag taj poklon. Puškinovi prijatelji koji su često odlazili u europske gradove pričali su o njegovom talentu talijanskom piscu Alessandru Manzoniju i francuskom književniku Alphonsu de Lamartineu.

Dvadeset knjiga ruskih pisaca koje svijet najviše voli

4. Opera Čajkovskog, napisana prema Puškinovoj priči Pikova dana, naveliko je poznata u čitavom svijetu. Ipak mnogi ne znaju da nije Čajkovski taj koji ju je prvi ''preveo'' na univerzalni jezik muzike već francuski kompozitor JacquesFromental Halévy, i to četrdesetak godina prije samog Čajkovskog, točnije 1850. godine. Sam tekst priče preveo je Prosper Mérimée.

5. Prva ekranizacija Evgenija Onjegina pojavila se u Rusiji 1911. (redatelj nijemog filma bio je Vasilij Gočarov). Nakon 8 godina bila je snimljena i europska verzija: njemačkog Onjegina ekranizirao je redatelj i scenarist Alfred Halm. Nijemci su se vratili tom djelu 1972. god. – televizijski kanala Zweites Deutsches Fernsehen (ZDF) napravio je glazbenu verziju filma. Na malenim ekranima Onjegin se 1994. pojavio i u Britaniji u redateljskoj interpretaciji Humphreya Burtona. Do danas najpoznatija ekranizacija Evgenija Onjegina također je djelo jedne od britanskih redateljica. Naime, Martha Finnes angažirala je glumce Ralpha Fiennesa i Liv Tyler da ovjekovječe Puškinov ''roman u stihovima''.