Susret sa svim narodima Rusije

U Rusiji živi gotovo 200 raznih naroda. Znanstveno proučavanje a zatim i predstavljanje kulture svih njih na jednom mjestu iznimno je složen zadatak, ostvaren samo na jednom mjestu u Rusiji - u Etnografskom muzeju Sankt-Peterburga, jednom od šest odjela Ruskog muzeja.

Još prije Oktobarske revolucije muzej je postao simbol multietničnosti Ruske Imperije, i ta tradicija je nastavljena u sovjetsko vrijeme. Fotografije portala Ministarstva kulture RF, kultura.rf

Ideja o osnivanju Etnografskog muzeja u Rusiji nastala je još 1895. ali je on za javnost otvoren tek 1923. U njemu se danas čuva više od pola milijuna eksponata i to je jedini muzej u Rusiji koji u potpunosti može predstaviti etničko bogatstvo i raznolikost najveće zemlje na svijetu. Dok "Kunstkamera" (Muzej antropologije i etnografije "Petar Veliki" u Peterburgu) izlaže i prikuplja prije svega etnografske materijale stranih naroda, Etnografski muzej sadrži bogate zbirke materijala koji predstavljaju kulturu ruskog i drugih slavenskih naroda, ugro-finskih naroda, Tatara, naroda Kavkaza , Sibira i Srednje Azije.

Nikolaj II. 1895. izdao je naredbu o osnivanju Ruskog muzeja cara Aleksandra III. u Sankt- Peterburgu. U okviru novog muzeja osnovan je poseban Etnografski odjel, posvećen kulturi i načinu života naroda Ruske Imperije i susjednih zemalja.

Od početka 20. stoljeća muzejska zbirka nove je eksponate dobivala prije svega s ekspedicija. Fond muzeja darivali su i lokalni stanovnici (učitelji, liječnici, činovnici, obrtnici), kao i mali privatni kolekcionari. Ljudi koji su bili prognani u Sibir često su postajali etnografi, stručnjaci za kulture lokalnih naroda i lingvisti.

Prvi izlošci u muzeju bili su darovi Nikolaja II. i njegovih rođaka. Carska obitelj osigurala je za muzej privatne kolekcije koje bi inače bile prodane u inozemstvu ili podijeljene među  kolekcionarima. Tako je otkupljena bogata zbirka predmeta budističke kulture, koju je prikupio knez Esper Uhtomski, i zbirka ruskih starih vezova i tkanina Natalije Šabeljske. Posebno treba spomenuti predmete koje je carska obitelj dobila od različitih naroda. Nikolaj II. muzeju je poklonio mandalu u obliku stiliziranog budističkog hrama, koju je caru donio Bakša-lama donskih Kalmika Munka Barmanžinov, kao i darove koje je Aleksandar III. primio od obitelji buharskog emira, kozaka i naroda Kavkaza na svom putovanju 1888.

Od početka 20. stoljeća muzejska zbirka nove je eksponate dobivala prije svega s ekspedicija. Fond muzeja darivali su i lokalni stanovnici (učitelji, liječnici, činovnici, obrtnici), kao i mali privatni kolekcionari. Na primjer, u razdoblju od 1913. do 1946. zlatar Magomed Saidov iz poznatog dagestanskog sela Kubači muzeju je poklonio tkanine, vezove, nakit, keramiku i maske; učitelj Matvej Hangolov darivao je kultne predmete burjatskog šamanizma; od studenta medicinskog fakulteta Moskovskog sveučilišta Mihaila Zandukelija muzej je dobio eksponate kulture Pšava, Tušina, Laza i Adžaraca; a od prognanika Feliksa Kona predmete materijalne kulture Tuvinaca i Hakasa. Inače, ljudi koji su bili prognani u Sibir često su postajali etnografi, stručnjaci za kulture lokalnih naroda i lingvisti. Vladimir Bogoraz, koji je zbog pripadnosti pokretu "Narodna volja" bio prognan u Srednjekolimsk, napisao je fundamentalne znanstvene radove iz etnografije naroda Čukči, Eduard Baker muzeju je donirao predmete kulture Jakuta i Evenki, a Vladimir Joheljson je u progonstvu u Jakutiji prikupio materijale za znanstvene radove o Jukagirima.

Izgradnja zasebne zgrade za Etnografski muzej započela je 1903. prema projektu arhitekta Vasilija Svinjina, a završena je tek 1911. Zanimljivo je da je ovo prva zgrada u Sankt-Peterburgu koja je pri izgradnji bila namijenjena za muzej. Najraskošniji dio muzeja je Mramorna dvorana. Njeni zidovi su obloženi olonjeckim mramorom iz Karelije i ukrašeni figuralnim visokim reljefom "Narodi Rusije".

Još u vrijeme prije Oktobarske revolucije muzej je postao simbol multietničnosti Ruske Imperije, i ta tradicija je nastavljena u sovjetsko vrijeme. Osim toga, u muzeju su se povremeno održavale politički motivirane etnografske izložbe od državne važnosti.

Tako je, na primjer, 1945. u vrijeme nesuglasica između SSSR-a i Japana zbog Kurilskih otoka muzej organizirao izložbu "Narod Ainu - stanovnici Kurilskih otoka". Izložba "Pokloni ženskih demokratskih organizacija stranih država ženama Sovjetskog Saveza" otvorena je 1949. Među barjacima, vazama, zastavama i stolnjacima s izvezenim parolama posebno mjesto su zauzele skulpture koje je Marija Sirbu iz Rumunjske izradila dok je služila zatvorsku kaznu u godinama diktature Iona Antonescua.

Među izlošcima Etnografskog muzeja nalaze se i predmeti kao što je odjeća naroda Priamurja (područje u srednjem i donjem toku rijeke Amur) izrađena od riblje kože, čukotske i eskimske kabanice od morževih iznutrica ukrašene ptičjim perima, košulje Hunta od platna istkanog od koprive, idoli Nanajaca , ritualna odjeća evenkijskog šamana, primjerci tipično ruskog ženskog pokrivala za glavu ("kokošnik") sa Sjevera Rusije ukrašeni riječnim biserima. U tematskim dvoranama nalaze se prave jurte i jarange (vrste šatora) nomadskih naroda i čumovi (jednostavna sibirska koliba). Tajni fond muzeja "Posebna riznica" otvoren je za javnost 1989. Fond sadrži bogatu kolekciju juvelirskih proizvoda od zlata, srebra i drugih vrijednih metala. U posebnoj zamračenoj prostoriji izložene su ruske naušnice iz 16. stoljeća, židovski kultni predmeti iz razdoblja od 17.-20. stoljeća i pribaltičke srebrne fibule (kopče za odjeću) iz prve polovice 20. stoljeća koje su u europskim zemljama poznate od vremena Rimske Imperije, ali su se nakon primanja kršćanstva sačuvale samo u Latviji. Tu možete vidjeti i majstorski izrađen nakit kazanjskih Tatara, ogrtač od baršuna ukrašen s 2500 bisera iz drevnog grada Buhare, oružje Kubačinaca i još mnogo drugog.

Tekst na ruskom na kultura.rf.