Varšava, Perm, Moskva, a zatim cijeli svijet

Je li natjecanje 2010. godine bila ulaznica u novi život za vas? - zaustavio je Julijanu Avdejevu novinar „Glasa Rusije” u kratkom predahu između svjetskih turneja.

„Zasigurno, bio je to jedan od najuzbudljivijih događaja u mom životu”, priznala je pijanistica. „Pobjeda na Chopinovom natjecanju u Varšavi otvorila mi je sasvim nove vidike, preda mnom su se otvorila vrata predivnih koncertnih dvorana u cijelom svijetu, pojavila se mogućnost nastupa s veličanstvenim orkestrima i dirigentima iz raznih zemalja Europe, Azije, Amerike, juga Afrike. Danas imam mnogo koncerata i putujem, o čemu sam oduvijek sanjala.

Zanimljivo mi je otkrivati nove slojeve i stilove svjetske glazbe, svirati djela skladatelja raznih epoha. Jer Bach, Scarlatti, Liszt, Brahms, Chopin, Skrjabin, odrazili su svoj vlastiti pogled na svijet, izrazili njegovu bit svatko na svoj način, a ja sa zadovoljstvom pokušavam prodrijeti u dubine njihove filofozije, meni to nikada neće dosaditi. Zar se ocean svjetske glazbe uopće može iscrpiti? Ne, naravno, on je beskrajan kao svemir.”

Julijana, sada letite iz Njemačke u RF, kako biste u Permu 29. svibnja nastupili na Međunarodnom festivalu umjetnosti Đagiljev. Sergej Đagiljev bio je neobičan čovjek. On nije skladao glazbu, nije plesao balet, nije bio scenograf ili kostimograf niti u jednoj predstavi. A upravo njegovo ime simbolizira nenadmašan proboj ruske umjetnosti u Europi. Što mislite, zašto je to tako?

„Zasigurno, Đagiljev je jedinstvena pojava s kraja 19. i početka 20. stoljeća - odgovara Julijana Avdejeva. On je posjedovao neku posebnu karizmu, privlačio je talentirane baletne umjetnike, kompozitore, slikare, postavio im je hrabre nove estetičke zadatke. I zahvaljujući njihovim zajedničkim naporima događala su se čuda - rađale su se legendarne predstave Ruskih sezona u Europi, a kasnije i u Americi.

Upravo Đagiljev otkrio je svijetu talente tada još sasvim mladih skladatelja Sergeja Prokofjeva i Igora Stravinskog. Već samo to bi bilo dovoljno da Đagiljev uđe u povijest svjetske umjetnosti.

Između ostalog, u Permu na festivalu umjetnosti Sergeja Đagiljeva svirat ću djela Prokofjeva, čijom se glazbom sada posebno bavim. Njegova glazba tako je paradoksalna, sarkastična, s oštrim kritičkim, a istovremeno prostodušno-veselim pogledom na život, primijetila je Julijana Avdejeva. Zanimanje za glazbu Prokofjeva nije, doduše, nimalo ohladilo moj žar prema Fredericku Chopinu, on je uvijek sa mnom.

A sada - do susreta u Moskvi, 11. lipnja, na mom koncertu u Velikoj dvorani Moskovskog konzervatorija.”