Polarna umjetnost na kostima

Arktički narodi na krajnjem ruskom sjeveroistoku već nekoliko tisuća godina izražavaju svoje umjetničke doživljaje i bogat duhovni život umjetničkim rezbarenjem kostiju.

Izvor: Andrej Stepanov / stan-d-art.ru

Kosti životinja u svakodnevnom životu koriste se već tisućama godina. Od kostiju morža, kita i sjevernog jelena preci Čukča i Eskima izrađivali su igle, posuđe i vrhove harpuna. Otprilike u prvom tisućljeću prije nove ere ljudi su na svim tim predmetima počeli slikati motive i ornamente povezane s njihovim vjerovanjima i idejama o zlim i dobrim duhovima. Tako su se pojavila prva djela umjetničkog rezbarenja na kosti. Osim svakodnevnih predmeta od kostiju s naslikanim motivima s vremenom su se pojavile i figure različitih životinja koje su služile kao talismani. Tako je, na primjer, patkica napravljena od kljove morža imala dvojaku funkciju – služila je kao dječja igračka ali i talisman koji sadrži u sebi sile dobra. Arheolozi su na Čukotki pronašli predmete od kostiju koji predstavljaju prava remek-djela prvobitne umjetnosti.

Od kraja 19. stoljeća na Čukotki se pojavljuju i takvi unikati likovne umjetnosti, kakve ne poznaje nijedna druga arktički regija. Riječ je o cijelim kljovama morža koje su u potpunosti prekrivene izrezbarenim scenama iz života uzgajivača sjevernih jelena i lovaca na kitove i tuljane.

„Lov na kita i sibirskog tuljana“. Kljova morža s gravurom u boji. Prikazana je scena lova na moru. S lijeve strane, na obali, ljudi preuzimaju ubijenog kita kojeg su lovci izvukli na obalu. U centru je čamac s lovcima, za čamac je vezana druga odstrijeljena morska životinja za koju su priključeni plovci napravljeni od u jednom komadu oderane a zatim napuhane kože tuljana. U pozadini se vide sibirski tuljani koji rone u moru. Jedan tuljan leži na obali. Fotografija: Andrej Stepanov.

Današnji majstori Čukotke, kao i prije dvije tisuće godina, za materijal koriste jelenske rogove i kljove morža. Njihove slike i dalje prikazuju svakodnevni život i mitologiju Čukča i Eskima. Zanimljivo je da se do današnjeg dana sačuvala „mnogolikost“ rukotvorina. Kad uzmete figuru životinje od kosti, pod različitim kutem možete vidjeti i životinju, i čovjeka, i neko od božanstava. Taj princip prikaza odražava drevno vjerovanje arktičkih naroda u dubinsku povezanost prirode, čovjeka i različitih duhova. Kroz „mnogolikost“ odražava se i vjera arktičkih lovaca na tuljane u sposobnost ljudi i zvjeri da se pretvaraju jedni u druge.

Posebno mjesto u umjetnosti rezbarenja kostiju na Čukotki zauzima lik Pelikena, čovječuljka s velikim osmijehom i velikim okruglim trbuhom. Nitko ne zna točno kad se pojavio taj lik i odakle potječe. U današnjim vjerovanjima stanovnika Peliken je bog radosti koji u dom donosi sreću.

Čukotka, svijet pravih ljudi

Danas na Čukotki radi nekoliko ateljea za rezbarenje kostiju. Najstariji među njima je Uelenski kostorezbarski atelje. Njegova slava proširila se i izvan granica Rusije. Uelen je najsjeveroistočnije naseljeno mjesto u Rusiji i Euroaziji. Proizvodi uelenskog kostorezbarskog ateljea prvi put su pokazani široj javnosti 1937., na izložbi u Tretjakovskoj galeriji u Moskvi. Ta izložba izazvala je pravu senzaciju i tada je svijet saznao za jedinstvenu umjetnost Čukča i Eskima. Danas se djela drevnih i suvremenih majstora rezbarenja kostiju mogu vidjeti u raznim muzejima svijeta, od Moskve i Sankt-Peterburga do Pariza i New Yorka.

Ako želite, i vi možete nabaviti rukotvorine čukotskih majstora-kostorezbara, ali imajte na umu da one nisu nimalo jeftine. Cijene se kreću od nekoliko stotina eura za manju figuru do nekoliko tisuća eura za cijelu kljovu morža s ciklusom izrezbarenih scena.