Oproštaj s vojničkim remenom

''Remen ne ulazi u komplet nove uniforme, koju je odobrio ministar obrane Sergej Šojgu. Oni će zbog toga biti u potpunosti povučeni iz upotrebe. Dosta njih će otići na skladišta, dosta će biti rasprodano. U svakom slučaju vojnici ih do kraja godine više neće nositi, posebno ne preko jakni, takva je odluka ministra'', izjavio je za časopis Izvestija izvor u ministarstvu obrane.   

Ruska vojska sad prelazi na novu uniformu koju su u tančine preslikali od Amerikanaca. Remen, zategnut preko jakne, postaje u tom slučaju sasvim nepotreban. Sovjetski generali su još u osamdesetima, za vrijeme rata u Afganistanu, smatrali da je taj predmet potpuno beskoristan. Tad su u vojsci počeli nositi pancirke preko kojih je bilo neudobno nositi remen. Pancirka s mnoštvom džepova zamijenit će torbice pričvršćene na remenu.

Sovjetski vojnički remen u njegovom današnjem obliku pojavio se nakon Drugog svjetskog rata. To je traka čvrste smeđe umjetne kože (postoje i ''pravi'' remenovi, no rjeđe, oni su se jako teško nabavljali u sovjetska vremena) i mjedena kopča-kukica s utisnutom zvijezdom. Remen se nosio preko vojničke bluze, na njega se kačilo oružje i municija. Zahvaljujući kukici taj se remen mogao jako brzo staviti (recimo, kad je znak za uzbunu) ili jako brzo skinuti (recimo, prije plesa).

Remen je bila prava pravcata sovjetska višenamjenska stvarčica, univerzalni instrument. Budući da je jako čvrst i prilično težak, mogao je poslužiti kao opasno oružje u tučnjavi. Znali su ga koristiti kao teški bič ili buzdovan.  

U ovom dugačkom i jako slojevitom videu (na ruskom) pokazuje se kako se može brzo skinuti remen i zadati udarac prije nego što čovjek uspije shvatiti što se s njim dogodilo. U nekim slučajevima značku s zvijezdom iznutra su precizno zalijevali olovom kako bi povećali  težinu remena. Sergej Dovlatov je pisao o tome u svojoj zbirci priča Kovčeg: ''Vidio sam mjedenu značku s reljefnom zvijezdom. S unutrašnje strane bila je zalivena olovom. Remen je, s tim zalemljenim dijelom, postajao opasno oružje. Tih su godina čekisti sebi nabavljali kožne oficirske remene. Oni su tad bili u modi. Zatim su zalijevali značku slojem olova i išli na ples. Kad bi nastala tučnjava, značke su zasvjetlucale nad glavama...''

Remen je bio statusni simbol vojnika. Novak je morao stegnuti remen do kraja. Onaj koji je dugo u vojsci i koji je znao da će ga uskoro otpustiti iz vojne službe olabavio bi, pak, svoj remen, a njegova značka se nalazila negdje u visini prepona. 

Remen se još može koristiti kao podveza prilikom zaustavljanja krvarenja, potom kao alpinistički povoj te nam može poslužiti za još mnogo korisnih stvari. Opća vojna obveza i barbarske tradicije u odgoju djece učinili su vojnički remen odgojnim sredstvom, a istovremeno i erotskim fetišem. Sad će sve to polako otići u ropotarnicu povijesti: najlonski remen za hlače, koji će biti prihvaćen u vojsci, ni približno nije tako karizmatičan kao nekadašnji, sovjetski.