Energija kavkaskih dolmena

Fotografije ljubaznošću portala Ministarstva kulture Ruske Federacije, culture.ru.

Dolmeni (u prijevodu s bretonskog „kameni stolovi“) male su građevine koje oblikom podsjećaju na kućice za ptice. Skladno uklopljeni u prirodu oko Crnog mora i zapadnog Kavkaza, lako ih je doživjeti kao dio krajolika. Međutim, ovo nisu samo nakupine kamenja, nego građevine podignute draguljarskom preciznošću. Teško je i zamisliti da su neke od njih stare 5.000 godina.

Ako mještane pitate o porijeklu dolmena, najvjerojatnije će vam ispričati legendu o patuljcima koji su ovdje jednom živjeli. Oni su bili toliko maleni da su za jahanje koristili zečeve. Kako to u bajkama biva, nedaleko su živjeli i divovi, koji su za svoje slabašne susjede izgradili kamene kuće kako bi imali gdje skloniti se od nevremena.

Ljudi iz nekog razloga imaju potrebu za ezoteričnim objašnjenjima nastanka dolmena. Postojala su vjerovanja, naravno bez dokaza, da su dolmene podigli vanzemaljci i obdarili ih magičnim moćima koje rješavaju ljubavne probleme ili liječe bolesti.

Istraživači koji su proučavali ove građevine ponudili su samo hipoteze o njihovoj namjeni, od kojih su se do danas održale samo dvije. Oni su mogli predstavljati ili mjesta za ritualne plemenske obrede ili pak grobnice, zasebne ili obiteljske. Tijekom iskopavanja u mnogima od njih nađeni su posmrtni ostaci ljudi koji su na ovom području živjeli u različitim periodima. Osim njih, otkriveni su i razni predmeti namijenjeni preminulima - kako bi ih mogli koristiti nakon smrti - od kamenih dlijeta i komada lončarije od sive gline (kaolina) do srednjovjekovnog oružja.

Na zapadnom Kavkazu otkriveno je i opisano oko 2.300 dolmena. Većina se nalazi u području Gelendžika, Novorosijska i Šapsugske. Oko 150 ovih objekata potpuno je ili djelomično sačuvano. Međutim, unatoč velikom broju ovih artefakta, povijest njihovog nastanka ostaje pod velom tajne. Poznato je samo vrijeme njihove izgradnje, utvrđeno metodom radioaktivnog ugljika primijenjenom na uzorke organskog porijekla iz dolmenskih prostorija. Tako je utvrđeno da su dolmeni na zapadnom Kavkazu izgrađeni u periodu od 3500. i 1400. godine prije nove ere.

Drevni graditelji podizali su dolmene od blokova kvarcnog škriljavca. Težina svake zasebne građevine iznosi 15 do 30 tona. Ovo bi trebalo ukazivati na to da su na zapadnom Kavkazu postojali kamenolomi, ali još uvijek nema nikakvih tragova koji bi to potvrdili. Ako u blizini nije bilo kamenoloma, kako je ovo ogromno kamenje dopremano do gradilišta kada nisu postojale odgovarajuće ceste za tako težak teret? Glavno pitanje ostaje kako su drevni arhitekti izračunali dimenzije ploča s obzirom na to da one nisu spojene po ravnim površinama, već su radi toga napravljeni posebni, vrhunski precizni žlijebovi? Spojevi između ploča toliko su uski da je između njih nemoguće umetnuti oštricu noža. Zadivljujuća je spoznaja da ni najstarije građevine nemaju primitivnu, nego složenu strukturu. Dolmeni na planini Neksis i u blizini rijeke Žane u oblasti Gelendžika najbolji su primjeri ove vrhunske građevinske tehnike.

Dolmeni su skladno uklopljeni u prirodu oko Crnog mora i zapadnog Kavkaza te ih je lako doživjeti kao dio krajolika. Fotografije ljubaznošću portala Ministarstva kulture Ruske Federacije, culture.ru.

Danas je gotovo nemoguće izgraditi ovako precizno spojenu konstrukciju. Pri pokušaju rekonstrukcije izgradnje dolmena, pokazalo se je da je gotovo nemoguće bez greške sastaviti ove nekoliko tona teške kamene blokove. Naime, 2007. počela je izgradnja jednog dolmena od blokova porušenih objekata u Safari parku u Gelendžiku, s ciljem da se obrada i postavljanje blokova izvedu najsavršenijom elektroničkom opremom. Došli su do zaključka da su graditelji iz brončanog doba bili mnogo napredniji jer su blokovi novoizgrađenog dolmena ostajali razmaknuti i po nekoliko centimetara.

Tko su zapravo bili graditelji koji su koristili ovako savršenu tehnologiju? Prema pretpostavci Vladimira Markovina, arheologa koji je velik dio svog života posvetio proučavanju kavkaskih dolmena, ovi ljudi živjeli su u kolibama od blata, nisu poznavali čelik niti lončarsko kolo a zemlju su obrađivali motikom. Ipak, podizali su takve građevine koje i u naše vrijeme izazivaju divljenje.

Originalni članak na culture.ru.