Kralj mrava: otkrivanje skrivenog života

Mravi na fotografijama Andreja Pavlova izgledaju više kao Liliputanci ili vrlo niski ljudi nego kao insekti. Izvor: Shutterstock/ Legion Media

Mravi na fotografijama Andreja Pavlova izgledaju više kao Liliputanci ili vrlo niski ljudi nego kao insekti. Izvor: Shutterstock/ Legion Media

Polarni istraživač pronašao je novi život kada s pažljivije zagledao u svoj vrt.

Trilogija Bernarda Webera „Mravi“ bila je hit u Rusiji sredinom 1990-ih. Kritičari su njen uspjeh pripisivali kombinaciji autorovog inovativnog stila i vječne teme borbe, suživota i neprestane usporedbe dvaju zajednica: mravi i ljudi „Mravi“ su omiljeni projekt A. Pavlova, ruskog fotografa koji je posvetio 7 godina svog profesionalnog interesa insektima.

Kada je Pavlov diplomirao na Arktičkom fakultetu Državne maritimne akademije Admirala Makarova nije mogao zamisliti da bi bio išta drugo do polarni istraživač. Ekspedicije, aurora borealis i ledenjaci pokriveni snijegom bili su pred njim. Sudbina je pak htjela drugačije. Kada je ostao gotovo potpuno paraliziranih udova zbog ozljede kičme, Pavlovljevi dani i noći na plutajućoj ledenoj stanici Sjeverni Pol-28 bili su odbrojani. Život mu se stubokom promijenio i tisuće kilometara koje je do tad s lakoćom prelazio postale su prošlost. Pavlov se danas ne voli ni prisjećati svog arktičkog iskustva. „Ne zanimaju me ekspedicije a fotografije ledenjaka tako su staromodne.“

„Proučavao sam detalje procesa digitalne fotografije na kvadratnom metru trave iza svoje vikendice, sa svim njezinim stanovnicima. I fascinirao sam se. Mravi su mi zapravo pomogli da prođem kroz kritičnu situaciju“, govori Pavlov.


Izvor: Shutterstock/ Legion Media

 

A mravi na fotografijama A. Pavlova izgledaju više kao Liliputanci ili vrlo niski ljudi nego kao insekti. Antrey ili kralj mrava, Andrejev je username na ruskom Internetu gdje se najprije proslavio nizom makro fotografija „Mravlje priče“ – scena u kojima mravi poziraju na slikama ili obavljaju radnje koje bi lako mogle biti i ljudske. To su pozirane fotografije s živim protagonistima. Ustvari, Antrejeve fotografije nisu baš sasvim macro na klasičnoj 1:1 skali; njegov rad uključuje i portrete i pejzaže.

Prema Antreju, privlačenje pažnje mrava nije teško: pokazivanje lažne lovine ili neprijatelja bit će dovoljna. S vremenom postaje lako upravljati cijelom zajednicom. Ako ne uspije nagovoriti insekta da izvede trik koji želi, tu su drugi koji će ga lako zamijeniti. No nisu svi glumci jednako dobri: fotograf odbacuje gluplje i ljenije.

“Trebalo mi je dvije ili tri godine da uspostavim kontakt s njima. Dok sam promatrao mravlju nastambu, dobio sam ideju koje da fotografije uslikam i kako da ih napravim.”, Andrej objašnjava. „Ponekad mi se čini i da me prepoznaju. Od njih možemo puno naučiti: zajednica koja se brine za slabe, invalidne ili penzionirane članove zajednice zasigurno zaslužuje poštovanje. U više od 150 milijuna godina svoje povijesti, ova biološka civilizacija razvila je mnoštvo načina kako da u skladu s prirodom živi i razvija strategije preživljavanja. Sve do sada ne zna se koja će se civilizacija pokazati održivijom – ljudska ili ona mrava. Najvažnija je razlika u tome da mravi ne mogu uništavati.”