Glazba ruskog proljeća

Nikolaj Rimski-Korsakov: Opera „Snjeguljica“

Nikolaj Rerih. „Snjeguljica i Lel“ (1912). Muzej Nikolaja Reriha, New York

 

Filozofsko glazbeno djelo Nikolaja Rimski-Korsakova „Snjeguljica“ posvećeno je čarobnom bogatstvu prirode. Radnja opere odvija se u proljeće kad priroda ponovo oživljava i osvaja nas svojom ljepotom. Ljepota proljeća predstavljena je u operi likom Snjeguljice čiji je otac Mraz a majka Proljeće. Budući da je rođena od Mraza, Snjeguljica ne zna za ljubav. Njezina majka Proljeće uviđa patnju svoje kćeri i nakon mnogo molbi nesretne Snjeguljice pristaje svojoj kćeri darovati sposobnost da voli, što će za nju biti pogubno. Sada Snjeguljica upoznaje  ljubav, ali njezina se hladna snježna ljepota topi. Opera završava veličanstvenom i svečanom himnom Jarilu-Suncu, u čijoj sjeni polako nestaje krhka figura Snjeguljice.

Sve scene u operi kojima se oslikava svakodnevni život – proslava Maslenice, vesele pjesme i plesovi u kolu, pjesme pastira, svadba – protkane su lirskim motivima rascvjetane proljetne prirode.

Nikolaj Rimski-Korsakov: Opera „Snjeguljica“: Prolog (odlomak). Izvode: Zbor i orkestar Boljšoj teatra. Dirigent: Kiril Kondrašin, 1946.

Dmitrij Šostakovič: „Proljetni valcer“ iz filma „Mičurin“

Petar Petrovičev: Stabla višanja u cvatu (1919). Državni Vladimiro-Suzdaljski povijesno-arhitektonski i likovni muzej.

„Proljetni valcer“ Dmitrija Šostakoviča koji je napisao za film „Mičurin“ dočarava ljepotu proljetnog vrta. Ivan Mičurin bio je slavni biolog i kolekcionar. Svoj vijek posvetio je biljkama. Njemu možemo zahvaliti za mnogobrojne nove sorte voćki koje poznajemo danas. Novi život koji klija iz sjemenki voćaka neprestano ga je inspirirao. „Proljetni valcer“ uvodi nas u rascvjetali vrt Ivana Mičurina, gde se stotine mladih stabala obasutih zrakama dugoočekivanog sunca bude iz sna i rađaju novi život. Kad dozriju njihovi plodovi, sjeme pada na zemlju i slijedi novi početak.

Dmitrij Šostakovič: Baletna suita br. 2 - Proljetni valcer („Mičurin“).

Pjotr Iljič Čajkovski: „Godišnja doba“

Isak Levitan: Ožujak (1895). Državna galerija „Pavel Tretjakov“, Moskva.

„Godišnja doba“ Čajkovskog klavirski su ciklus od 12 dijelova, svaki posvećen po jednom mjesecu. U ovim djelima Pjotr Iljič zabilježio je svoje osjećaje, doživljaje i prizore iz života karakteristične za svaki mjesec u godini.

Djelo posvećeno ožujku, „Ševina pjesma“ vodi nas u rano proljeće, kada se u još nerastopljenom snijegu javljaju rupice kroz koje prvi sunčevi zraci bude uspavanu prirodu. Dok zima ne žuri s odlaskom, samo zvonki cvrkut ševe najavljuje dolazak proljeća.

Pjotr Čajkovski: Godišnja doba - Ožujak: Ševina pjesma. Izvodi: Igor Lasko, glasovir.

Poslije dugih zimskih dana prve se pojavljuju visibabe. Svoju drugu proljetnu kompoziciju, posvećenu travnju, Čajkovski je zato i nazvao „Visibaba“. Njezini cvjetovi prvi su nagovještaj proljeća dok se uokolo snijeg tek otapa. Odgovarajući na zov raspjevanih ptica, mlade zelene visibabe navješćuju dolazak novog godišnjeg doba.

Pjotr Čajkovski: Godišnja doba - Travanj: Visibaba. Izvodi: Igor Lasko, glasovir.

Posveta svibnju, muzičko djelo „Bijele noći“ odvodi nas u bijele svibanjske noći St Peterburga, grad posebno drag Čajkovskom. U tom gradu proveo je svoju mladost, i školovao se za kompozitora. Spoj tako suprotnih pojava u prirodi kao što su noć i dnevna svjetlost, kod Čajkovskog odražava osjećaje koji se ponekad neobjašnjivo isprepliću u nama.

Pjotr Čajkovski: Godišnja doba - Svibanj: Bijele noći. Izvodi: Igor Lasko, glasovir.

Sergej Rahmanjinov: Kantata „Proljeće“

Kuzma Petrov-Vodkin: Proljeće, fragment (1935). Ruski državni muzej, Sankt Peterburg.

Kantata Sergeja Rahmanjinova govori nam o burnim događajima jednog ranog proljeća: o ljubavi i prijevari koja goni na ubojstvo. Ovdje priroda nije samo okoliš, nego važna sudionica svakog događaja. Tako „Zima kovrčava“ uz huk „pjesme-zimske mećave“ nagoni glavnog junaka koji je zatekao svoju ženu s ljubavnikom na ubojstvo. Iznenada odnekud se pojavljuje proljeće i u zagovoru ljubavi, smirenja i trpljenja uspijeva ublažiti gnjev glavnog junaka te ga navodi ga na oproštaj. Ovo djelo ne odlikuju nježni i topli tonovi prirode koja se budi. Proljeće u kantati Rahmanjinova ima snažan i slojevit zvuk koji budi nove i uzvišene osećaje. „Dolazi-šušti Zeleni šum. Zeleni šum, proljetni šum!“ – osnovna je himna Rahmanjinovog proljeća.

Sergej Rahmanjinov: Proljeće (kantata). Izvodi: Državni akademski simfonijski orkestar SSSR-a. Dirigent: Jevgenij Svetlanov, 1984.

Aleksandar Glazunov: Balet „Godišnja doba“

Vasilij Baškejev: Plavo proljeće (1930). Državna galerija „Pavel Tretjakov“, Moskva.

U ovom bajkovitom baletu Aleksandra Glazunova proljeće se prikazuje kao lepršavo i šaroliko. Okružuje nas pticama, cvijećem i toplim lahorom. Poslije prve baletne scene „Zima“ iz šume istrčavaju dva sijeda patuljka i varnicama od kamena pale plamen koji odgoni Zimu i njezine vjerne sluge Snijeg, Led, Mraz i Grad. Umjesto snijega odjednom sve je prekriveno cvijećem. Dolazak ptica konačno označava početak Proljeća. Glavna tema baleta je neprestano ponovno rađanje Prirode i Života.

Aleksandar Glazunov: Godišnja doba - Proljeće.

Igor Stravinski: Balet „Posvećenje proljeća: slike iz paganske Rusije“

Nikolaj Rerih: Posvećenje proljeća (1910). Ilustracija s premijere „Posvećenja proljeća“ u Parizu 1913.

„Posvećenje proljeća“ Igora Stravinskog odvodi nas u svijet poganske Rusije. Kako bi dozvali zemlju iz zimskog sna, naši preci prinosili su mladu devojku na žrtvu proljeću, u ritualu u kojem djevojka mora plesati do smrti.

Proljetni plesovi u kolu, obredi klanjanja zemlji, predsmrtni ples mlade devojke i druge ritualne igre miješaju se sa zvukovima proljeća u cvatu. Kompozitor je proljeće dočarao iskonskom snagom ritma i ogromnom energijom. Složeni kontrapunkt i bogatstvo nepravilnih ritmova ukazuju na važnost uloge ritmova, zvukova i proljeća u životima naših predaka.

Ovaj balet smatra se jednim od najkompleksnijih djela u povijesti glazbe.

Igor Stravinski: Posvećenje proljeća / Slike iz poganske Rusije - Vijesnici proljeća (Ples mladih djevojaka). Izvodi: Državni akademski simfonijski orkestar SSSR. Dirigent: Evgenij Svjetlanov, 1966.