Arigatō, Karamazov-san

Fotografija ljubaznošću Fuji Photo

Fotografija ljubaznošću Fuji Photo

Serija Braća Karamazovi je postala glavni hit japanske televizije u 2013. godini.

Priču romana su u najvećoj mjeri prilagodili suvremenom Japanu: glava obitelji Kurosava posjeduje građevinsku kompaniju za nekretnine, stariji sin Micuru je nezaposlen i grca u velikim dugovima, srednji Isao je uspješan odvjetnik, a najmlađi studira psihijatriju. O tome kako je ruski klasik interpretiran za japanske gledatelje govorila je idejna autorica serije Sato Misato, direktor televizijskog programa Fuji-TV. 

Ekranizacija klasike unutar granice zabavnog žanra je vrlo hrabar čin. No zašto upravo Braća Karamazovi?

Sato Misato: Braća Karamazovi su mi odavno bili zanimljivi. No kad sam pročitala novi prijevod, pomislila sam: što ako prenesemo tu ljudsku dramu u suvremeni Japan? Ideja koju je Dostojevski utkao u potku svojeg romana može biti prevedena na jezik unutrašnjeg razdora unutar svakog suvremenog japanskog mladića. Svi znaju Dostojevskog i njegove romane. Kad sam rekla da ću ekranizirati Karamazove svojim poznanicima u Velikoj Britaniji, oni su bili oduševljeni: Super! Svaka čast što ćeš ekranizirati takvo remek-djelo!''

Što vam je bilo posebno blisko u romanu Braća Karamazovi?

- Čini mi se da je u osnovu romana leglo to opće nezadovoljstvo mladih ljudi onog vremena s apsurdnošću carskog poretka.U suvremenom je Japanu također prisutno opće raspoloženje bezizlaznosti situacije. Mladi ljudi sve teže pronalaze posao. Oni dovode pod sumnju već postojeće vrijednosti. Čini se da potiskuju nešto unutar sebe, iako o tome ne govore glasno. Tako je to bilo i krajem 19. stoljeća u Rusiji. Oni pate ne znajući što mogu poduzeti da bi suzbili unutar sebe težnju prema ''buntu''... Prikazala sam oca u liku pohlepnog egoista: on je svojevrsni preživjeli ostatak ekonomije osamdesetih. Moguće da se njegov lik u nečemu slaže s naraštajem očeva, koji su izazivali buru osjećaja kod junaka Dostojevskog.

Što ste morali izmijeniti da biste prilagodili djelo?

- Takvih je trenutaka bilo mnogo. Prije svega, u originalu središnje mjesto ima rusko pravoslavlje. Ono se nikako ne slaže s kulturnom pozadinom suvremenog Japana. Počela sam misliti o tome koje je vrijednosti predstavljalo rusko pravoslavlje u ruskom društvu tog vremena i tražiti za svaku od njih ekvivalent u suvremenom Japanu.

Kod Dostojevskog Ivan predstavlja intelektualca-ateista. Zašto ste ga učinili odvjetnikom?

- Ta profesija pomaže da si junak postavlja pitanja o tome što je to pravednost ili na koji način se može suprotstavljati apsurdnosti društva. Obični Japanci nisu skloni raspravljanju i propitkivanju u svakodevnom životu. A odvjetnici se moraju baviti time, žele li oni to ili ne. Odvjetnik mora braniti optuženog, bez obzira o kojem se zlikovcu radi. Nema ništa neobičnog u tome da takav čovjek razmišlja o smislu zločina, kazne ili drugih paradoksa. To ga razmišljanje, naprotiv, osvaja u cijelosti i dovodi do rastresenosti...

Starijeg brata u seriji proglašavaju nevinim...

- To je bila moja odluka. Razlog je taj da, ako se uzme u obzir suvremeni sistem pravosuđa u Japanu, teško ga se može proglasiti krivim. Na kraju romana kod Dostojevskog braća organiziraju bijeg Dmitrija. U našoj drami mlađa braća na sve načine pokušavaju promijeniti optužbu ne bi li dokazali njegovu nevinost. Pokušavala sam na taj način ne promijeniti smisao, koji se nalazi u prvobitnoj ideji Dostojevskog...

Zašto su djela Dostojevskog toliko popularna u Japanu?

- Likovu su zanimljivi, radnje romana te naprosto obuzimaju. I to se ne odnosi samo na Karamazove. U njima je, pak, na samom početku napisano: otac će biti ubijen, no očekivanje ubojstva se jako dugo provlači kroz roman, ono nas intrigira. To nije lijepa motivacija za čitanje, no ona privlači čitatelja: tko je ipak počinio ubojstvo? Dok sižē drži čitateljevu pažnju, izmjenjuju se likovi, svaki sa svojom idejom, što naposljetku čitanje čini još zabavnijim.