Obitelj iz Belozerska na tragu Vikinga

Ponosni osnivači muzeja „Kneževe odaje“ u Belozersku: obitelj Ručin. Izvor: Adilja Zaripova/Rosijska gazeta.

Ponosni osnivači muzeja „Kneževe odaje“ u Belozersku: obitelj Ručin. Izvor: Adilja Zaripova/Rosijska gazeta.

Već deset godina na teritoriju Belozerskog kremlja, jedna obitelj s ruskog sjevera vodi neobičan muzej, koji izlaže odore ručne izrade, predmete iz svakodnevnog života i oružje žitelja Rusije iz razdoblja 11-14. stoljeća.

Belozersk, jedan od najstarijih gradova Rusije, u kolovozu prošle godine proslavio je 1050 godina postojanja. Grad ima bogatu povijest. Prema usmenoj predaji, upravo ovdje je 862. godine na čelo kneževine došao mlađi Rjurikov brat Sineus.

U Vologodskoj oblasti, Belozersk je poznat uglavnom zahvaljujući Bijelom jezeru, na čijoj površini, kao u ogledalu, počiva odraz sanjivog gradića. Posjetitelji Vologde slušaju priče o pješčanim plažama jezera i o fotografijama koje se ne razlikuju od onih „s mora“. Međutim, tko sam ode do Belozerska, njemu će zasigurno ostati u sjećanju i neobična obitelj koja je, kao i kupole Preobraženskog hrama i zalazak sunca nad Bijelim jezerom, postala ponos ovoga grada.

Već oko deset godina na području Belozerskog kremlja radi jedan od najneobičnijih muzeja na sjeveru Rusije. Njegov osnivač i direktor je Igor Ručin, po zanimanju arheolog. U Belozersk je svojevremeno došao iz Čerepovca i za početak je osnovao vojno-povijesni klub „Sineusovi ratnici“, a zatim predložio žiteljima uspavanog grada da učine nešto lijepo i moderno, tj. da se uhvate povijesne rekonstrukcije grada. S vremenom su osnovni izlošci muzeja „Kneževe odaje“ postale odore ručne izrade, kao i predmeti iz svakodnevnog života i oružje žitelja Rusije iz razdoblja 11-14. stoljeća.

Vodič, koji dočekuje goste na ulazu u kremlj, uz ime direktora muzeja uvijek dodaje „titulu“: „knez Igor Aleksandrovič“. „Knez Igor“ doista osobno dočekuje goste na pragu, obučen kao knežev gardist. Čim ga ugledate, odmah shvatite da upravo tako i treba izgledati pravi vitez: visok stas, širok torzo, snažan glas, prodorne plave oči, dok uniforma drevnog ratnika suvremenom poduzetniku stoji kao salivena.

U dočekivanju gostiju Igoru pomažu žena Tatjana i troje najmlađe djece, svi u odorama žitelja drevne Rusije. Najmlađi Gljeb, odjeven poput malog princa, sa zadovoljstvom igra ulogu živog eksponata i ukoči se poput profesionalca dok gleda u objektiv. Tatjana demonstrira odjeću pred kamerom i brižljivo krije prste, da se ne vide svježe lakirani nokti suvremene žene. Obitelj Ručin ima ukupno šestero djece.

„Starija kćer već očekuje dijete, a starijeg sina se spremamo ispratiti u vojsku“, priča Tatjana, redajući pred gostima suvenire – ukrase u staroruskom stilu.

U muzeju „Kneževe odaje“ posjetitelji mogu vidjeti predmete izrađene upotrebom tehnike stare 1000 godina. Izvor: Adilja Zaripova/Rosijska gazeta.

„U našem muzeju sve se može i treba dodirnuti i probati“, s ponosom objašnjava Igor. „Sve što vidite, pravimo od prirodnih materijala, koje su u ono vrijeme koristili naši preci. Na primjer, kuhamo hrastovu koru kako bismo dobili crvenu boju za košulje. Naravno, za to je potrebno dosta vremena i sredstava. Međutim, sve što zaradimo, uložimo u muzej. Nitko nas ne financira.

Priča o „Kneževim odajama“ prije nekoliko godina dobila je nastavak: na teritoriju kremlja, Igor je osnovao još jedan muzej:

„Rad na ‘odajama’ doslovno nam je dao krila. Grad je postao zanimljiv, ljudi su počeli dolaziti. Sad Belozersk traži vlastiti brend. Predlagali su nam da krenemo putem Velikog Ustjuga, tj. da oživimo likove iz bajki. Međutim, mi smo ponovo potražili rješenje u povijesti. Ispostavilo se da su Vikinzi svojevremeno bili česti gosti u Belozersku, jer se naš grad nalazio na trgovačkom putu iz Skandinavije u Arabiju. Tako se pojavila ideja da stvorimo Vikinšku kuću.“

Uz zveket štitova, Igor gromkim glasom pjeva pjesme na jeziku drevnih Vikinga i nudi svojim posjetiteljima oblačenje odjeće od životinjske kože, mljevenje zrna na žrvnju, pijenje malo domaćeg vina. Muzej ima i majstora za pripremanje piva i kovača koji od grubog metala pravi najnježnije ružine latice. Za djecu je predviđen poseban program s gađanjem iz luka i bacanjem koplja. Belozersk nije turističko mjesto, ali muzeji Igora Ručina primaju oko 10 tisuća posjetitelja godišnje.

„Naravno, to nije veliki broj, ali za Belozersk, koji ima svega 10 tisuća stanovnika, vrlo je upečatljiv“, kaže Igor. Nedavno nas je posjetio poznati arheolog, profesor sa Sveučilišta Gotland, Dan Carlsson. On proučava tragove boravka Vikinga u Rusiji. Toliko mu se svidio naš muzej da je službeno uvrstio Belozersk u međunarodnu turističku rutu ‘tragovima Vikinga’. Rekao mi je: ‘Razvijajte infrastrukturu i mi ćemo vas zatrpati turistima’. Međutim, trenutno u Belozersku stranci nemaju gdje odsjesti. Što mi možemo učiniti? Naša turistička agencija ‘Kneževe odaje’ jedina je u gradu, u njoj radi samo troje ljudi. Svaki puta kada se susretnemo sa službenicima, molimo da se barem kremlj dovede u red, da gosti ne gaze po barama. Neki po gradu govore da mi sve trebamo sami obnoviti. Kažu: ‘Vi ste unovčili našu povijest, vi sve i obnovite’.“