„Rusifikacija“ Europe

Na ulicama europskih gradova sve češće se može čuti razgovor na ruskom jeziku, sve je više ruskih natpisa, sve jači je utjecaj ruskog biznisa. Mnogi stručnjaci govore o ubrzanoj „rusifikaciji“ Starog svijeta.

Taj proces, po svemu sudeći, toliko dobiva na intenzitetu, da čak izaziva uzrujanost vlasti na lokalnoj razini. U tisku se kao primjer posebno ističu češki gradovi Karlovy Vary i Marijanske Lazne, koji se posebno sviđaju građanima Rusije. Ruski turisti rado dolaze ovamo, ali ima i mnogo Rusa (tj. onih čiji je materinji jezik ruski) koji imaju dozvolu za trajan boravak u Češkoj i jednostavno žive u ovim gradovima. To se vidi i na prvi pogled po obilju uličnih reklama na ruskom jeziku. „Posvuda ima ćiriličnih natpisa: na reklamnim stupovima, u izlozima dućana, na prijenosnim reklamnim panoima koji su lancima privezani za ulične lampe ili prometne znake, što je vrlo neobično za češke prilike“, priopćava na svojim stranicama njemačka radio-stanica DW.

U jednom trenutku se uprava grada Marijanske Lazne užasnula od tolikog obilja reklama na ruskom jeziku i donijela odluku da se ploče s natpisima dovedu u red tako što će ipak prevladavati latinica. Taj naizgled lokalni događaj imao je odjeka u cijeloj Češkoj. Od raskida s Rusima prošla su dva desetljeća, i Česi su sada iznenada konstatirali da se fenomen ruske kulture vraća u njihov život. Isto se može reći i za stanovnike drugih istočnoeuropskih zemalja.

Ploča sa natpisima u Crnoj Gori. Osim „Ruskog pravnika“ samo još borci NOR-a koriste ćirilicu. Izvor: leah_tln.

Štoviše, nije riječ samo o onim zemljama koje su nekada bile u zoni sovjetskog utjecaja. U ovom kontekstu sada se može spomenuti i prijestolnica Francuske. Mnogi svjedoče da se Pariz „rusificira“ isto kao i Berlin (kao, uostalom, i drugi ekonomski centri Njemačke). Mlada Ruskinja-menadžer neodvojivi je atribut većine butika koje poznate tvrtke drže u Milanu i drugim centrima visoke mode. Na primjer, vlasti talijanske regije Marke odlučile su uvesti medicinske usluge na ruskom jeziku, s obzirom da su novčana sredstva ruskih turista vrlo važan izvor prihoda u regiji. Za ruske turiste se u Italiji kaže da su oni zlatna žila turističkog i hotelijerskog biznisa.

I u Španjolskoj se primjećuje dominacija ruskih turista, na kojima se drži sav turistički biznis. Prema podacima španjolskih vlasti, u 2012. godini zemlju je posjetilo preko milijun turista iz Rusije. Priljev turista je u odnosu na pretprošlu godinu udvostručen. Prema riječima španjolskih turističkih agencija, turisti iz Rusije razlikuju se od turista iz drugih zemalja po tome što ostavljaju u Španjolskoj dvostruko više novca. Otprilike dvije trećine građana Rusije zakupljuje apartmane, a jedna trećina zakupljuje vile ili kuće.

Prema tome, potpuno je razumljiva težnja lokalnog biznisa da razgovara s potrošačem na istom jeziku. Pa ipak, stručnjaci smatraju da riječ „ekspanzija“ ne odražava pravo stanje. Bilo bi pogrešno tvrditi da Europa doživljava „rusku invaziju“. S druge strane, svakako je očigledno da se u Europu infiltrira „ruski novac“, ako ništa drugo (ukoliko novac uopće može imati nacionalni predznak).

Dmitrij Aleksandrov, šef odjela za analitička istraživanja Investicijske grupe „Univer Kapital“, objašnjava: „To je prije svega pojava vezana za trgovinu. Mi sada govorimo o Europi, ali mogli bismo se, recimo, sjetiti i Turske ili Egipta, gdje skoro svaki dječak koji nešto prodaje na tržnici zna reći nekoliko najvažnijih fraza na ruskom jeziku. Intenzivno učenje ruskog jezika ili aktiviranje ranijih znanja uvjetovano je isključivo potražnjom od strane solventnih ruskih turista ili emigranata koji dobivaju trajni boravak u ovim zemljama. Čim opadne potražnja (ako opadne), odmah će nestati i reklame na ruskom jeziku. Ja sam sklon u tome vidjeti čisto ekonomski faktor, tj. situaciju kada biznis reagira na glavnog kupca, rukovodeći se pravilom da je „gost uvijek u pravu“. To je prilično česta pojava. Svaka zemlja ima mogućnost da se na ovaj ili onaj način suprotstavi masovnoj upotrebi stranog jezika na svome teritoriju“.

Kao argument u korist takvog stava mogu poslužiti statistički podaci. Stručnjaci su konstatirali da je tijekom 2012. naglo povećan priljev turista iz Rusije, i to nisu obični turisti, nego ljudi koji imaju dovoljno novca i samim tim čine primjetan faktor koji definira ekonomske prioritete. Kompanija za monitoring Euromonitor International došla je do podataka da su u protekloj godini europski dućani i elitni butici prodali ruskim turistima robu u vrijednosti od 24 milijarde dolara. Pored toga, u mnogim državama Rusi prednjače po kupovini nepokretne imovine, i to ne samo stambenog prostora. Upravo iz tih razloga se i ustalilo mišljenje da je na europskom kontinentu nastupio „ruski period“.

Zanimljivo je što dolazi do svojevrsne nivelacije mentaliteta. Ranije su stanovnici Europe gledali Ruse s gotovo neskrivenim prezirom, a sada ih mnogo više poštuju, pa čak i njihovo ekstravagantno trošenje novca doživljavaju kao strateški opravdanu investiciju. Jasno je da europski biznis ne može ignorirati realnost. Osim toga, on se ne prilagođava samo ekonomskoj situaciji, nego i promjenama na društvenom planu. Zbog svega toga rusofobi pate, rusofili likuju, a eksperti pokušavaju osmisliti novonastalu situaciju.

Spomenuti problem ima još jedan zanimljiv aspekt. Počeli smo razgovor od ploča s ruskim natpisima. Očigledno je da su one namijenjene potrošačima i korisnicima usluga koji govore ruski. Međutim, u današnjoj Europi Rusi sve češće i sami postaju prodavači: otvaraju dućane, hotele, salone ljepote i bave se drugim raznim vrstama unosnog, i što je najvažnije, legalnog biznisa. Događa se da u jednoj ulici nekog europskog grada, na primjer Berlina, ima nekoliko dućana koje drže Rusi. Nazivi tih dućana su na njemačkom, ali je jasno da pristalice teorije „novog ruskog perioda“ i njih mogu uvrstiti u svoje popise.

Naravno, razvoj ruskog biznisa u Europi ima i svoje poteškoće. Pored sasvim objektivnih razloga (među kojima se može spomenuti konkurencija) postoje i razlozi vezani za metastaze hladnog rata koje su još uvijek prisutne u podsvijesti europskog društva. Iza želje da se ruskom biznisu spriječi ulazak u Europu ne kriju se ekonomski, nego politički razlozi. Pojedincima se iz nekog razloga čini da se kompanija ruskog porijekla ne može pošteno baviti biznisom.

Takva pozicija se lako objašnjava. Dovoljno je samo sjetiti se rusko-europskih odnosa iz nedavne prošlosti. Međutim, novo doba diktira i nove stavove. „Rusifikacija“ Europe ne predstavlja prijetnju za fundamentalne europske vrijednosti. To je samo mehanizam koji omogućava da se prirodnim putem formiraju najpovoljnije okolnosti i za starosjedioce, i za poduzetnike, i za uspostavljanje dobrosusjedskih odnosa između tako različitih, a tako sličnih dijelova ogromnog europskog kontinenta.