Divovska Majka Domovina

Uzvišenje u središnjem dijelu Volgograda svetinja je koja je postala mjesto najžešćih borbi u povijesti Drugog svjetskog rata. Bitka za Staljingrad bila je najduža u cijelom ratu, a borbe na Mamajevom kurganu njezina su najkrvavija epizoda. To je bio prijelomni trenutak rata s nacističkom Njemačkom, a hrabrost boraca ovjekovječena je u spomeniku „Herojima bitke za Staljingrad“ – jednom od sedam čuda Rusije.

Staljingrad nakon oslobođenja. Izvor: RIA „Novosti“.

Povjesničari se u potpunosti slažu o povodu presudne uloge Staljingradske bitke u Drugom svjetskom ratu. Grad je i tada bio veliki industrijski centar koji je otvarao put prema važnim prometnicama, čije bi zauzimanje izazvalo ozbiljne probleme u snabdijevanju naše vojske municijom i namirnicama. Nijemci su pokušali zauzeti Staljingrad 1942. godine i taj njihov pokušaj trajao je ukupno 200 dana. Od toga su 135 dana vođene borbe na Mamajevom kurganu. Prema nekim procjenama, na obje strane poginulo je oko dva milijuna ljudi.

„Kota 102,0“ – tako se na vojnim kartama označavao Mamajev kurgan. Taj brijeg imao je izuzetno važno strateško značenje. S njegovog vrha otvarao se odličan vidik, a samim tim i mogućnost granatiranja cijelog teritorija, uključujući i granatiranje vojske prilikom forsiranja Volge. Za 62. armiju pod zapovjedništvom Vasilija Ivanoviča Čujova, Heroja Staljingrada, velikog sovjetskog vojskovođe i dvostrukog Heroja Sovjetskog Saveza, održavanje ove pozicije bilo je pitanje života i smrti.

Istovremeno su i u ostalim dijelovima grada vođene strašne borbe. Od tisuću zgrada ovog predivnog grada ostale su samo kamene konstrukcije.

Mamajev kurgan bio je spaljen, izrovan jamama od eksplozija i zasut krhotinama od granata. Tijekom zime bio je potpuno crn i pougljen, a u proljeće, po završetku borbi, na svakom kvadratnom metru zemlje nađeno je od 500 do 1250 krhotina od granata. U siječnju 1943., borbe za Mamajev kurgan rasplamsale su se novom žestinom. Jedinice 62. armije 25. siječnja ponovno su zauzele kotu. Razbijen je neprijateljski obruč i podijeljen na dva dijela. Ovako je glasio tekst operativnog izvještaja br. 0079, upućenog vrhovnom zapovjedniku Staljinu: „Djelujući na temelju vašeg naređenja, 2. veljače 1943. u 16.00, armija Donskog fronta potukla je i uništila neprijateljski obruč u Staljingradu“. Ovaj povijesni dokument stavio je točku na vrlo složenu bitku za oslobođenje Staljingrada, 25 godina kasnije ovjekovječenu u grandioznom memorijalnom kompleksu „Herojima Staljingradske bitke“.

Bista Jevgenija Vučetiča, Moskva.

Kompleks „Herojima Staljingradske bitke“ na Mamajevom kurganu podignut je prema projektu Jevgenija Vučetiča, izvanrednog sovjetskog kipara srpskog porijekla. Njegovo djelo je i spomenik „Majka Domovina“ u Kijevu i „Ratnik osloboditelj“ u Berlinu.

Vijeće ministara Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike 1958. donijelo je odluku da započne izgradnja spomenika prema Vučetičevom projektu. Sveobuhvatni građevinski radovi trajali su sve do 15. listopada 1967., kada je svečano otkriven spomenik divovskih razmjera, posvećen događajima iz Drugog svjetskog rata. Memorijalni kompleks zauzima površinu od 26 hektara. Jedinstvena arhitektonsko-kiparska kompozicija dugačka je kilometar i pol. Sam Vučetič je ovako opisao svoje djelo: „Trudili smo se dočarati prije svega nesalomljivi moral i duh sovjetskih boraca i njihovu potpunu predanost Domovini“. Upravo ta ideja povezuje elemente ansambla: Trg boraca na život i smrt; zidove-ruševine s herojskim bareljefima branitelja Staljingrada, posvećenih obrani s jedne strane i napadu s druge; Trg heroja sa šest skulpturnih grupa koje simboliziraju podvige branitelja; Dvoranu ratne slave s Vječnim ognjem u obliku baklje, čvrsto stegnute u ruci; Trg žalosti sa skulpturom majke koja oplakuje palog heroja; Ratničko memorijalno groblje i, konačno, središnju skulpturu memorijalnog ansambla – monument „Majka Domovina zove!“

Skulptura vojnika-bogatira „Stajati po cijenu života!“. Natpisi na betonskom postolju („Ni koraka nazad!“, „Stajati po cijenu života“, „Svaka kuća je tvrđava!“) zapravo su odlomci iz naredbe J. V. Staljina br. 227, kojom se zabranjuje bilo kakvo povlačenje bilo kojeg pojedinačnog vojnika bez posebne dozvole. Oni koji su kršili disciplinu svojim „kukavičlukom i neustrajnošću“ bili su za kaznu premještani na prvu borbenu liniju.

Odmah po završetku borbenih djelovanja u Staljingradu, poginuli borci sahranjeni su na Mamajevom kurganu. Od podnožja do vrha uzvišenja, gdje su premješteni posmrtni ostatci 34505 vojnika koji su branili grad, vodi 200 granitnih stepenica. Stepenice simboliziraju 200 dana krvave borbe. Tu se nalazi i 35 granitnih spomen-ploča Heroja Sovjetskog Saveza. Na teritoriju Mamajevog kurgana sahranjen je i Vasilij Ivanovič Čujkov, čiji je lik također prikazan na jednoj skulpturi memorijalnog kompleksa.

Glava Majke Domovine na Mamajevom

kurganu. Izvor: Rosijska gazeta.

Alegorični lik Majke Domovine poziva svoje sinove u pobjednički boj. Lepršavi ogrtač uvija se iza njezinih leđa kao krila Nike, antičke boginje pobjede. Usta su joj otvorena, što je neuobičajeno za skulpture. O tom detalju dugo se raspravljalo. Jednom su dužnosnici pitali Vučetiča: „Zašto su joj otvorena usta?“ On je odgovorio: „Ona viče: za Domovinu... majku vam vašu!“ Nakon toga više nitko nije postavljao to pitanje. Staljingradska bitka bila je vrlo važna, ali ne i konačna pobjeda nad njemačkom vojskom, tako da poklič iz usta kamene skulpture demonstrira odlučnost koju je sovjetski narod morao imati za nastavak borbe. Skulptura je visoka 85 m (od toga je 52 m visina same skulpture, a 33 m je dugačak mač) i teška 8 tisuća tona. Postolje je visoko 16 m, ali je ukopano u zemlju, dok je iznad zemlje samo mali njegov dio, visok 2 m. Za izgradnju spomenika upotrebljeno je 5500 tona betona i 2400 tona metala, a za ojačanje temelja nasuto je 150 tisuća tona zemlje. Kostur od armiranog betona sastoji se od zasebnih ćelija, odnosno komora, a pridržava se zategnutim sajlama koje su smještene unutar skulpture. Svaka sajla teška je 60 tona.

„Majka Domovina“ s panoramom Volgograda. Fotografija iz slobodnih izvora.

Mamajev kurgan je 2008. narodnim glasanjem ubrojan među sedam čuda Rusije. Ansambl je iste godine dobio status federalnog spomenika i ujedinjen je s drugim važnim povijesnim objektom Volgograda – muzejom-panoramom „Staljingradska bitka“. Više od tri milijuna ljudi svake godine dolazi u Volgograd popeti se na vrh Mamajevog kurgana, stopama heroja-branitelja domovine. Tek 2045., na stogodišnjicu pobjede u Drugom svjetskom ratu, moći ćemo saznati kakvu poruku su svojim potomcima ostavili heroji Staljingradske bitke. Upravo tada otvorit će se kapsula s porukom, koju su ratni veterani 1970. pohranili na teritoriju memorijalnog kompleksa.