Maslenica, tjedan Jarilovih palačinki

Riječ „Maslenica“ u ruskom jeziku označava drevni slavenski praznik koji vuče porijeklo iz poganske kulture, a sačuvao se i poslije primanja kršćanstva. Crkva je uvrstila „Maslenicu“ među svoje praznike, nazvavši je Siropusnim tjednom (koja prethodi Velikom postu). Ove godine Maslenica počinje 11. ožujka.

Naziv „maslenica“, prema jednoj verziji, potječe otuda što se po pravoslavnom običaju u tijekom ovog tjedna ne jede meso, a još uvijek se upotrebljavaju mliječni proizvodi.

Maslenica je najveselije razdoblje narodnog veselja, kada se priprema najviše hrane. Narod ga je uvijek volio i uvijek mu je „tepao“ na razne načine: „šećerna usta“, „krčmarica“, „časna maslenica“, „vesela“, „presita“.

Neodvojivi dio praznika su vožnje saonicama s konjskom zapregom na koju je za ovu priliku stavljana najbolja oprema. Mladići koji su se spremali za ženidbu kupovali su saonice posebno za ovu priliku. U vožnji su obavezno sudjelovali svi mladi parovi. Pored vožnje u velikim saonicama praznik se masovno obilježavao i sanjkanjem. Bilo je i drugih običaja, kao što su preskakanje vatre i osvajanje snježnog grada.

U 18. i 19. stoljeću glavni događaj proslave bila je seoska pokladna komedija, čiji su sudionici bili prerušeni u „Maslenicu“, „Vojvodu“ i dr. Scenarij komedije bio je u duhu praznika: sudionici su se gostili uoči predstojećeg posta, opraštali su jedni drugima uvrede i obećavali da će se vratiti dogodine. Često su u scenarij dodavani i neki stvarni događaji iz dotičnog kraja.

Maslenica je tijekom mnogih stoljeća sačuvala karakter sveopćeg narodnog veselja. Svi običaji vezani za ovaj praznik imaju za cilj da odagnaju zimu i probude prirodu iz sna. Maslenica je dočekivana pokladnim obrednim pjesmama na snježnim obroncima. Simbol svetkovine bila je lutka od slame, obučena u ženske haljine, s kojom je narod zbijao šale i veselio se. Lutka je na kraju spaljivana s palačinkom koju je držala u ruci.

Posljednji dan Maslenice: spaljivanje lutke koja simboliziraju zimu. Kao što se lijepo vidi na fotografiji, „tjeranje zime“ u ožujku u Rusiji je i te kako potrebno. Izvor: AP.

Palačinke su glavna poslastica i simbol Maslenice. Peku se svakog dana, počevši od ponedjeljka, a u posebno velikim količinama peku se od četvrtka do nedjelje. Tradicija pečenja palačinki u Rusiji postojala je još u pogansko vrijeme. Tada je bog sunca Jarilo pozivan da protjera zimu, a okrugla palačinka jako liči na ljetno sunce.

Tradicija je bila da svaka domaćica ima svoj vlastiti recept za pripremanje palačinki, i taj recept je prenošen s koljena na koljeno po ženskoj liniji. Palačinke su se pekle uglavnom od pšeničnog, heljdinog, zobenog i kukuruznog brašna u koje je dodavana kaša od prosa ili griz, a također krumpir, bundeva, jabuke i slatko vrhnje.

U Rusiji je postojao običaj da se prva palačinka uvijek peče za pokoj duše, i ona je davana siromasima radi sjećanja na sve umrle, ili je ostavljana na prozoru. Palačinke su punjene kiselim vrhnjem, jajima, kavijarom i drugim ukusnim dodacima, a degustirane su od jutra do večeri, zajedno s drugim jelima.

Dan po dan

Čitav tjedan u narodu se zvao „časna“, „široka“, „vesela“ „boljarka-maslenica“, „gospođa maslenica“. Još uvijek svaki dan u ovom tjednu ima svoj naziv iz kojega se vidi što toga dana treba raditi. U nedjelju uoči Maslenice bilo je uobičajeno da se posjećuju rođaci, prijatelji i susjedi, a također da se pozivaju gosti. Tijekom Maslenice se ne jede meso, i zato se posljednja nedjelja pred početak Maslenice zvala „mesna“. Toga dana je punac pozivao zeta da „dokrajče meso“.

Ponedjeljak je bio „sretanje“ praznika. Toga dana su se pravile staze za sanjkanje. Djeca su od jutra pravila lutku od slame, oblačila je i vozala po ulicama. Pravile su se ljuljačke i priređivale gozbe sa slatkišima.

Utorak je bio „razigravanje“. Toga dana su počinjale vesele igre. Od jutra su se djevojke i mladići sanjkali i jeli palačinke. Mladići su tražili mlade, a djevojke mladoženje (s tim što su se svadbe organizirale tek poslije Uskrsa).

Srijeda je „izjelica“. U svim gozbama su palačinke, naravno, bile na prvom mjestu. Zetovi su na palačinke odlazili kod punica.

Četvrtak je „razbibriga“. Toga dana je trebalo pomoći suncu da protjera zimu i zato se organizirala vožnja saonicama s konjskom zapregom „po sunašcu“, tj. obilazilo se oko sela u smjeru kazaljke na satu. Četvrtkom je za muškarce bilo najvažnije obraniti ili zauzeti sniježni grad.

Petak su „puničine večeri“, kada punica ide „kod zeta na palačinke“.

Subota je „zaovino sijelo“. Toga dana se išlo u goste kod svih rođaka i svi su pravili palačinke.

Nedjelja je završni, „oproštajni dan“, kada se od bližnjih traži oproštaj zbog svih uvreda, a poslije toga počinje veselje s pjesmom i plesom, čime se ispraća Maslenica. Toga dana se u ogromnoj vatri spaljivala lutka od slame, koja je bila oličenje odlazeće zime. Ona se postavljala usred vatre, a okupljeni narod se od nje opraštao šalama, pjesmom i igrom, grdeći zimu zbog mrazeva i oskudne hrane, i hvaleći je zbog veselih zimskih zabava. Na kraju je lutka spaljivana uz vesele uzvike i pjesme. Kada „zima izgori“, počinje završna zabava u kojoj mladi preskače vatru. Tim nadigravanjem se završavao praznik Maslenice.

Izvor: Rossijskaja gazeta.

Konačni oproštaj od Maslenice bio je prvi dan Velikog posta, tj. Čisti ponedjeljak, koji se smatrao danom očišćenja od grijeha i mrsne hrane. Na Čisti ponedjeljak je bio običaj da se svi kupaju, a žene su prale posuđe i „parile“ posude za mlijeko, čisteći ih od masti i ostataka mrsne hrane.

Za dane Maslenice vezane su mnoge šale, doskočice, pjesme, poslovice i izreke: „U snijegu do pojasa, u palačinkama do grla“, „Što je život bez maslenice“, „Na Maslenicu i prste poližeš, i novčiće nanižeš“, „Posljednji bi novčić dao, samo da Maslenicu proslavi“, „Nije svaki dan Maslenica, doći će i Veliki post“, „Boji se Maslenica gorke rotkve i kuhane repe“ (tj. posta).