Počeo glavni dio kazališnog festivala „Zlatna maska“

„Zlatna maska“ je najvažniji festival i glavna nagrada u ruskom kazalištu. Izvor: ITAR-TASS.

„Zlatna maska“ je najvažniji festival i glavna nagrada u ruskom kazalištu. Izvor: ITAR-TASS.

U Moskvi je prvog tjedna ožujka startao dramski program „Zlatne maske“, festivala koji diktira život ruske kazališne scene. „Ruski vjesnik“ predstavlja presijek izvanredno zanimljivog sadržaja ovogodišnje „Zlatne maske“.

„Zlatna maska“ nije samo upadljivi događaj sezone, ona je jedan od njezinih glavnih nosilaca. Najvažniji datumi moskovskog kazališnog kalendara svake godine su zapisani na plakatu s najavom predstava koje konkuriraju za „Zlatnu masku“, kao i onih koje se prikazuju van konkurencije. Festival i kazališna nagrada okupljaju najbolje predstave iz cijele zemlje, a van konkurencije se mogu vidjeti i strana ostvarenja. „Zlatna maska“ je najvažniji festival i glavna nagrada u ruskom kazalištu.

„Maska“ ima svoj „predtakt“. To su baletne i glazbene predstave van konkurencije, koje počinju igrati u Moskvi krajem veljače, a u ožujku dolazi na red glavni, dramski dio festivala.

Ove godine se u ruskom kazalištu odvija smjena generacija: u glavnim kategorijama prisutni su autori i redatelji koji su prije samo tri-četiri godine nastupali u kategoriji „Eksperiment“, tj. u svojevrsnom „rezervatu“ neformalnog i mladog kazališta.

On se sastoji od dva dijela: prvi dio su nominacije, a drugi je „Novi komad“. Ovaj drugi dio je zapravo godišnji odabir novih predstava, nastavak „Nove drame“ koja se nekada održavala odvojeno od festivala. U nominacijama mogu sudjelovati kazališne predstave postavljene tijekom prošle godine kako po klasičnim, tako i po suvremenim dramskim tekstovima, dok se u „Novom komadu“ uvijek prikazuju samo najnovije predstave (mnoge od njih se često postavljaju na scenu nekoliko dana pred početak „Novog komada“) i samo po suvremenim aktualnim tekstovima.

„Novi komad

Ove godine će u „Novom komadu“ sudjelovati mnoge predstave postavljene po dokumentarnom materijalu, s tim što su autori jednog dijela tih predstava redatelji iz ruske provincije. Predstavu Krasnojarskog kazališta „Mladić s desne obale“ postavio je redatelj Roman Feodoridi po intervjuima na svakodnevne teme koje su sudionici njegove grupe vodili s mladim delinkventima iz kriminalne sredine. U istom duhu je komad moskovskog Teatra.Doc „Pjesme našeg zatvora“, inscenacija grupe redatelja po materijalu prikupljenom za vrijeme posjeta zatvorima. „Naš razred“ varšavskog Kazališta na Volji, koji je postavio Ondrej Spisk po već poznatom komadu Tadeusza Slobodzaneka, priča o stanovnicima malog poljskog sela Jedvabne. Prije rata je u njemu bio jednak broj Poljaka i Židova, ali čim su shvatili da se Nijemci približavaju, starosjedioci su spalili znatan dio kuća svojih susjeda Židova. Može se reći da je i ova predstava dokumentarna, jer se dramaturg oslanjao na materijale koje je sam pronašao u arhivima. Predstava ne govori toliko o samom obračunu sa Židovima, koliko o tome kako Poljaci žive s tim iskustvom.

Autori predstava prikazanih u okviru „Novog komada“ traže junaka našeg doba. U predstavi peterburškog ON.Teatra „Tenisice“, čija je redateljica Ljubov Strižak, glavni junak je hipster, predstavnik apolitičnog mladog naraštaja koje je došlo na smjenu karijeristima 2000-ih. Prikazan je jedan uobičajeni dan mladića koji voli glazbu i provodi vrijeme po žurkama, ali se razumije u mnoge stvari. On na kraju neće kupiti nove tenisice, ali će ga zato povući vrtlog povijesti koja se odigravala na ulicama Moskve u proljeće 2012.

„Zlatna maska

Ove godine se u ruskom kazalištu odvija smjena generacija: u glavnim kategorijama su prisutni autori i redatelji koji su prije samo tri-četiri godine nastupali u nominaciji „Eksperiment“, tj. u svojevrsnom „rezervatu“ neformalnog i mladog kazališta.

„Zlatna maska“ nije samo upadljivi događaj sezone, ona je jedan od njezinih glavnih nosilaca. Najvažniji datumi moskovskog kazališnog kalendara svake godine su zapisani na plakatu s najavom predstava koje konkuriraju za „Zlatnu masku“, kao i onih koje se prikazuju van konkurencije.

Na primjer, predstava „Dvoje u tvojoj kući“ redatelja Mihaila Ugarova i Talgata Batalova iz Teatra.Doc, koja govori o odnosima između agenata bjeloruskog KGB-a i obitelji predsjedničkog kandidata u Bjelorusiji Andreja Sanjikova dok je ovaj bio u kućnom pritvoru, sada se bori za „masku“ u nominaciji „male kazališne forme“. U istoj nominaciji je odmah do njega inscenacija mladog Moskovljanina Dmitrija Volkostrelova „Zla devojka“ po komadu bjeloruskog dramaturga Pavla Pjaška.

Vesela predstava Dmitrija Krimova „Gorki-10“ zalazi u povijest i parodira sovjetsku revolucionarnu umjetnost, gdje se umjetnička i redateljska rješenja tretiraju kao „scenografski teatar“ u kojem se stvari, simboli i konstrukcije uvijek nalaze u centru dramaturške strukture. Kazalište „Blizu Kuće Stanislavskog“ prikazuje komad pod nazivom „Okupacija je pravo zadovoljstvo“ po povijesti Tatjane Jegorove. I ova predstava zadire u prošlost i priča o svakodnevnici i shvaćanjima sovjetskih vojnika koji su služili u Zapadnoj armijskoj grupi u Njemačkoj, kao i njihovih susjeda Nijemaca.

U nominaciji „Veliki spektakli“ sudjeluje „Godina u kojoj se nisam rodio“ Konstantina Bogomolova. To je priča o djetetu rođenom sredinom 70-ih, koje je nalazilo i gubilo svoje nade zajedno sa svojom zemljom. Konkurenti su mu dvojica njemačkih redatelja koji su radili u ruskom kazalištu. Jedan je Tomas Ostermayer iz berlinskog pozorišta „Schaubühne“. On je u moskovskom Teatru Nacija postavio na scenu „Gospođicu Juliju“ po Augustu Strindbergu uz sudjelovanje ruskih glumačkih asova Jevgenija Mironova, Čulpan Hamatove i Julije Peresild. Drugi je Matijas Langhof, koji je u saratovskom Teatru Mladog gledatelja postavio na scenu komad „Sofoklo. Edip. Tiranin“.

„Eksperiment

Zanimljivo nadmetanje nazire se u nominaciji „Eksperiment“. Teatar.Doc predstavlja svoju političku farsu „Berlusputin“ – vrlo jetku i smiješnu inscenaciju komada „Dvoglava anomalija“ nobelovca Darija Foa. Predstava je već osvojila nagradu za izvođenje na ulici, kada je u svibnju prošle godine odigrana u skraćenoj verziji u protestnom logoru opozicije „Okupaj.Abaj“. Konkurent će mu biti krajnje originalni „Uzbek“, monodrama Talgata Batalova koja je postavljena na scenu Teatra „Joseph Beuys“. Autor priča o svojoj asimilaciji u Rusiji. Pretendira na nagradu i zasićena vizualno-dramska performansa Filipa Grigorjana „Pun mjesec“, kao i „Priča o Vojniku“, koja je postavljena na sceni „Platforme“ zajedničkim naporima plesnog teatra „Ceh“ i nizozemske plesne trupe „Club Guy and Roni“. To je međužanrovska inscenacija gdje je glazba Stravinskog u obradi skladatelja Alekseja Sisojeva sinkronizirana s tekstom Jekaterine Bondarenko koja priču o vojnikovom dolasku iz rata prenosi u naše doba.