Pseudoruska Moskva

Za pseudoruski stil karakteristično je korištenje elemenata tradicionalnog ruskog zidarstva: malih kula, karakterističnih ukrasnih krovova, raznobojnih keramičkih pločica za uređenje fasade i mnogo toga drugog. Međutim, stare forme pritom nisu jednostavno kopirane, već stilizirane tako da se često harmonično uklapaju s elementima drugih stilova. Zbog toga građevine u pseudoruskom stilu, iako lako prepoznatljive po nizu karakteristika, nisu jednolične. U Moskvi su u ovom stilu podignute građevine najrazličitije namjene: zgrade sa stanovima za iznajmljivanje i privatne obiteljske vile, kazališta i muzeji, trgovinski centri i željezničke stanice.

Pogodinova kuća

Pogodinska ulica 12-a

Jedna od najstarijih građevina podignutih u pseudoruskom stilu je drvena Pogodinova kuća, koja je stjecajem sretnih okolnosti sačuvana do današnjih dana. Kuću je 1856. projektirao arhitekt Nikolaj Nikitin po narudžbini poduzetnika i mecene Vasilija Kokoreva, koji ju je poklonio povjesničaru i publicisti, profesoru Moskovskog sveučilištaMihailu Pogodinu. Bila je to jedna od dvorišnih građevina na Pogodinovom imanju. U njoj je bio smješten „arhiv“ koji je obuhvaćao stare knjige, slike i gravure. Nikitin je inspiraciju za svoj projekt pronašao u seoskim kućama Povoložja, a rezbarija je po svoj prilici izrađena prema motivima s crteža kneza i slikara Grigorija Gagarina.

Kuća Igumnova

Ulica Velika Jakimanka 43

Ovo zdanje, koje već više od sto godina krasi Ulicu Jakimanku, često uspoređuju s dekorativnom drvenom škrinjom. Trgovac Nikolaj Igumnov je u Jaroslavlju vodio „Veliku manufakturu“. Kada je poželio izgraditi kuću u Moskvi, on je za izradu projekta i gradnju angažirao jaroslavskog arhitekta Nikolaja Pozdejeva. Zgrada je dovršena 1895. i njena izgradnja je prema tadašnjim standardima bila vrlo skupa. Govorilo se da je na nju utrošeno milijun rubalja. Između ostalog, cigla se dovozila čak iz Nizozemske. Pri uređenju fasade bogato su korištene keramičke pločice, dekorativni način zidanja i rezbarija u kamenu. Kuća je 1938. dana na korištenje francuskom veleposlanstvu. Kada je 1979. za veleposlanstvo izgrađena posebna zgrada, Kuća Igumnova postala je rezidencija francuskih veleposlanika. Danas se u njoj održavaju različite službene manifestacije te tamo stanuje veleposlanik Francuske s obitelji. Zgrada je za posjetitelje otvorena u muzejskim danima otvorenih vrata.    

Zdanje Zinaide Percove

Sojmonovski prolaz 1

Ova za svoje vrijeme neobična kuća sa stanovima za izdavanje danas izlazi na Kropotkinski kej. Njena službena vlasnica bila je Zinaida Percova. Plac je kupio i izgradnju kuće naručio njezin suprug, poznati inženjer željezničkog prometa Pjotr Percov. On je tražio arhitekta koji bi sazidao kuću u ruskom stilu. Kao najbolje idejno rješenje izabran je projekt slikara Sergeja Maljutina (poznat kao autor ruske lutke „matrojške“). Realizaciju projekta su zajedno sa Sergejem Maljutinom vodili arhitekt Nikolaj Žukov i inženjer-arhitekt Boris Šnaubert. U ovoj zgradi se, osim stanova za izdavanje, nalazio i trokatni stan s odvojenim ulazom u kojem su živjeli njezini vlasnici.

Trgovački centar GUM

Crveni trg 3

Slavni trgovački centar, koji je Osip Bove rekonstruirao poslije požara 1812., krajem 19. stoljeća bio je već zastario. Zato je 1890. započela izgradnja novog trgovačkog pasaža prema projektu arhitekta Aleksandra Pomeranceva od sredstava koja su zajednički uložili trgovci.

Pri izgradnji su korištene u to vrijeme najsuvremenije tehnologije i građevinski materijali, kao što su armirani beton i čelične konstrukcije. Svjetlost je u prostorije prodirala kroz staklene lučne svodove stropa, koje je projektirao inženjer Vladimir Šuhov (poznat po tome što je kasnije izradio projekt čuvenog moskovskog radijskog tornja u Ulici Šabolovka - koji krasi i pozadinu stranice „Ruskog vjesnika“).

Tržnica s više od 1000 radnji otvorena je u prosincu 1893.

Povijesni muzej

Crveni trg 1

Zgrada Državnog povijesnog muzeja (koji se nekada nazivao Carski ruski povijesni muzej) izgrađena je na Crvenom trgu u posljednjoj četvrtini 19. stoljeća, na mjestu koje je najprije zauzimala Glavna apoteka, a nešto kasnije prva zgrada Moskovskog sveučilišta. Izgradnja muzeja započeta je 1875. prema projektu arhitekta Vladimira Šervuda i inženjera Anatolija Semjonova i trajala je šest godina. Arhitektonski stil zgrade bio je određen uvjetima natječaja. Tražilo se da Povijesni muzej bude izgrađen u stilu staroruske arhitekture. Zato nije nimalo slučajno što njegove kule po formi podsjećaju na susjednu Nikoljsku kulu moskovskog Kremlja.   

Moskovska gradska duma (Muzej Vladimira Lenjina, danas filijala Državnog povijesnog muzeja)

Trg Revolucije 2/3

Pored Povijesnog muzeja uzdiže se građevina koja izgleda kao ogromna jarkocrvena vlastelinska kuća. Za nekoliko generacija sovjetskih građana bio je to Muzej Vladimira Lenjina, a danas se u njoj nalazi filijala Državnog povijesnog muzeja. Međutim, zgrada je građena od 1890. do 1892. sa namijenom da u njoj bude sjedište Moskovske gradske dume. Na natječaju je pobijedio projekt arhitekta Dmitrija Čičagova. Prema prvobitnom planu fasada je trebalo biti svijetlosive boje. Međutim, nakon izgradnje odlučeno je da se zadrži boja crvene cigle.

Državna blagajna

Nastasjinski prolaz br. 3

Na zabatu ove lijepe građevine u Nastasjinskom prolazu navedena je njezina namjena uz godine izgradnje: „Ruska zajmovna blagajna, 1913-1916“. Do Oktobarske revolucije Zajmovna blagajna bila je kreditna ustanova koja je davala zajmove na osnovu založenog srebra, zlata i dragog kamenja. Zgrada je djelo dvojice arhitekata, Vladimira Pokrovskog i Bogdana Nilusa, koji su prethodno projektirali zgradu Državne banke u Nižnjem Novgorodu. U arhitekturi ovog zdanja motivi ruskog zidarstva prepliću se s elementima baroka.