Vojna tajna Kotelničke ulice

Ispod ove neugledne zgrade u Kotelničkoj ulici u Moskvi nalazio se bunker visine zgrade od 17 katova. Fotografija iz slobodnih izvora.

Ispod ove neugledne zgrade u Kotelničkoj ulici u Moskvi nalazio se bunker visine zgrade od 17 katova. Fotografija iz slobodnih izvora.

U vrijeme kada se SSSR pripremao za Treći svjetski rat, nitko nije mogao zamisliti da se ispod jedne obične male zgrade u maloj moskovskoj ulici krio zapovjedni punkt strateškog zrakoplovstva, smješten u podzemnom skloništu visokom kao zgrada od 17 katova.

To je na prvi pogled najobičnija jednokatna stambena zgrada u Kotelničkoj ulici. Onaj tko ne zna, ne može ni povjerovati da vrata i prozori na toj kući nisu pravi, tj. da je iza njih goli zid, a s druge strane zida krije se željezna kupola visoka devet i široka šest metara...

Prvi bunker s kojega je skinut pečat državne tajne

Kako su pokazala istraživanja, ulaz jenajslabijatočkaprotuatomskogbunkera.Upravozbogtoga,ovaj posebni objekt napravljenje takodaunjeganemože prodrijetinijednozrnceradioaktivneprašinetejesiguran nesamoodradijacije,negoiodudarnogvalaisvjetlosnogzračenja.

S istim ciljem napravljena su i posebna vrata, teška dvije tone. Osim toga, bunker se nalazi pod zemljom na dubini od 65metara,štojeravnovisinizgradesasedamnaestkatova.

U vrijeme Hladnog rata, Sovjetski Savez se temeljito pripremao za Treći svjetski rat. Tada je na teritoriju bivšeg SSSR-a izgrađeno oko tisuću protuatomskih bunkera. Posljednji se počeo graditi 1989. na Krimu, ali se od gradnje odustalo prije nego što je bunker završen.

Ekskurzija u muzeju. Fotografija iz slobodnih izvora.

Bunker uMoskvi,uuliciTaganka,podnazivomBunker-42,jedinijebunker skojeg jeskinutpečatdržavnetajne,posliječegajepretvorenuMuzejhladnograta.

Bunker je četrdeset godina služio kao posebni objekt. Njegova izgradnja počela je još 1951.,za vrijeme Staljina, azavršenaje1956., nakonnjegovesmrti.

Svi su mislili da je tu toalet za vojnike

Prvo što zaintrigira posjetitelja je odlična kamuflaža bunkera.

Zaista, nikome nije moglo pasti na pamet da se ispod obične jednokatne kuće, na površini od sedam tisuća kvadratnih metara, nalazi zapovjedni punkt strateškog zrakoplovstva.

Uopćenijebilomoguće to ni pomisliti.Poduzetesusvemjerekako bi se stvorilailuzijanormalnogživotauzgradi.Ovdje se svjetlosvakuvečerpalilo,aujutrogasilo,pričakustosMuzejaHladnogrataAleksejAleksandrov.

Posebni objekt neprekidno je radio. U jednoj smjeni svakodnevno je radilo 600 ljudi: telegrafisti, telefonisti, vezisti, šifranti...

Nije bilo moguće pustiti odjednom toliko ljudi iz zgrade stoga su osobe u uniformama puštale u zgradu po tri čovjeka u određenim intervalima. Na isti način bunker su napuštali oni koji su odradili svoju smjenu. Žitelji Kotelničke ulice bili su uvjereni da ti ljudi jednostavno idu u toalet. Ako bi netko bio baš jako znatiželjan, vojnicima je naređeno da im kažu: ovdje se nalazi stručna knjižnica.

Zalihe namirnica u bunkeru bile su dovoljne za mjesec dana samostalnog funkcioniranja

Stručnjacikojibibiliprivremenoupućeniuovaj posebni objekt, bili bi dovezeni naradnomjestovezanihočiju.Ubunkersemogloućiikroztajnetunele.Jedanje,naprimjer,napravljenizmeđuKurskeiTaganskestanicemetroa,adrugijepovezansTaganskomkružnomstanicom.Tunelimasestižeučetiricilindričnablokaodkojihjesvakiimaosvojuposebnufunkciju.

Ublokubrojčetiribilo je zapovjedništvo.Ususjednom,prvombloku,bilisutelefonisti,telegrafisti,šifranti,vezistiidrugistručnjaci.Udrugomblokusenalazilaaparaturazaveze,autrećemsveštojepotrebnozafunkcioniranje posebnog objekta,objašnjavaAleksejAleksandrov.

Objekt je imao vlastite agregate, sustav ventilacije, pa čak i dvije bušotine za artešku vodu, a zaliha je bilo dovoljno za cijeli mjesec samostalnog funkcioniranja.

Sve ovo posjetitelji mogu čuti od radnika muzeja. I ne samo čuti, nego i vidjeti svojim očima.

Hladnapričailimuzejskaprašina

Ukino dvoranisegrupamaposjetiteljaprikazujedokumentarnifilmHladnapriča.FilmgovoriovremenusukobaizmeđuSSSR-aiSAD-a,outrciunaoružanju,onapetojmeđunarodnojsituaciji...

Na zaslonu se izmjenjuju prepoznatljivi kadrovi filmske kronike: nuklearna eksplozija u Hirošimi i Nagasakiju, Churchillov govor u Fultonu, Kurčatov, Semipalatinski poligon za nuklearne testove u Kazahstanu, rakete srednjeg dometa...

Obavezna točka u programu posjeta muzeju je simulacija lansiranja rakete s nuklearnom bojnom glavom kao odgovor na udar Amerikanaca.

Bunker je izgrađen da traje stoljećima, a da nijedno radioaktivno zrno prašine ne prodre u njega. Doduše, ovdje ipak ima prašine, ali ona uopće nije opasna, jer to je obična, muzejska prašina.