Kako sam kao studentica moskovskog Lomonosova dobila praktikum u Hrvatskoj

Odabrala sam filološki fakultet, zato što mi se oduvijek činilo da je onaj koji govori različite jezike čovjek velikog formata. Studiraš jezik, spoznaješ drugu kulturu, a čitav svijet se pred tobom otvara, bojeći ga u šarene boje.   

''Zašto si odlučila studirati baš hrvatski jezik?''. Često sam morala izmišljati razuman i sadržajan odgovor na to pitanje... Uvijek sam im htjela odgovoriti: ''Pokušajte sami pogoditi...''. No dopustite da vam jednostavno prepričam kako mi je uspjelo dobiti stipendiju Sveučilišta u Zagrebu te gotovo na jedan semestar postati dio tog čudesnog grada.

Na trećoj godini, kad su već iza nas ostali strašni ispiti, svi su počeli govoriti o praktikumima i stipendijama u dalekim državama ili, za one još veće srećkoviće, u toplim krajevima.

Budući  da sam studirala hrvatski i već boravila u Hrvatskoj za vrijeme ljetnje škole, odlučila sam saznati postoji li mogućnost da dobijem stipendiju na jednom od hrvatskih fakulteta te otputujem na praktikum.

S tim pitanjem došla sam do profesora hrvatskog jezika, zajedno smo sastavili pismo za Ministarstvo obrazovanja Hrvatske te napisali moju autobiografiju. Također je bilo potrebno predočiti prijepis ocjena iz indeksa na hrvatskom ili engleskom te dva pisma preporuke od svojih profesora s fakulteta.  

Uzela sam u referadi prijepis iz indeksa, dobila nekoliko pisama preporuka od predavača kolegija, dodala pismo i autobiografiju. Nakon što sam sve to iskenirala, poslala sam e-mail opunomoćenom suradniku Ministarstva Obrazovanja Hrvatske, poprativši ga jednom molbom u kojoj sam obrazlagala kako želim učiti hrvatski jezik u Zagrebu. I voilà! Dobila sam stipendiju za učenje hrvatskog jezika i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu! Ostale su još samo formalnosti koje su se trebale obaviti u Odjelu za međunarodne odnose; sastavila sam plan praktikuma (to su bile moje zamisli o tome kako će izgledati obrazovni proces te što mogu od gradiva svladati za vrijeme svojeg boravka u Hrvatskoj), napisala sam molbu i donijela kopiju potvrde o dobitku stipendije. Ovjerivši sve kako treba i dobivši sve za to potrebne potpise i pečate svih različitih oblika i boja, predala sam dokumente u Odjel za međunarodne odnose  kako bi mi odobrili praktikum i kako ne bih izgubila prava na studiranje dok sam daleko od matičnog fakulteta. A onda sam se bacila na pravljenje vize.

Suradnici Hrvatskog konzulata bili su srdačni i puni razumijevanja. Imala sam u rukama avionsku kartu, a u putovnici vizu koju sam dobila bez ikakvih poteškoća.

Posljednjeg dana veljače odletjela sam iz Moskve koja je bila zavijena u snijegu. A u Zagrebu me je već čekalo proljeće, toliko je bilo toplo da mi je čak postalo neudobno u svojoj zimskoj odjeći.

Sljedeće jutro pila sam kavu sa svojom francuskom cimericom Judith na lijepoj terasi. Sunčana i nježna uspomena o prvom zagrebačkom jutru! To je bio dobar znak, započinjao nam je najfascinantniji period u životu...

U Zagreb je stiglo proljeće! Mirisalo je na kavu, hrskavi kruh i proljetno cvijeće! Po ulicama se razlilo južno sunce, zazvečali su tramvaji, čula se sajamska strka... A navečer bi grad bučio. Uz čašu vina ili šalicu kave Zagrepčani su raspravljali o događajima proteklog dana. U Zagrebu ima uvijek mnogo smijeha i pjesme. U klubovima se plesalo do zore. Bili su različiti partiji – latino večeri, hitovi osamdesetih, večeri uz narodnu muziku. Čekao nas je klupski život na Jarunu, zabavno-rekreacijskom dijelu Zagreba, studentske noći u legendarnom ''Krivom putu''. Duh slobode i veselog studentskog života...   

''Pa zar tamo itko studira?'', smiješio se znanstveni mentor, potpisujući pismo preporuke u Moskvi. Da, mi smo studirali! Aktivno sam odlazila u knjižnicu, pisala seminar. Svaki dan imali smo predavanja iz hrvatskog jezika i književnosti, predavanja iz povijesti i geografije. Osim toga profesori na fakultetu organizirali su zanimljiv popratni program: susreti s piscima i glumcima, odlasci u kazališta, muzeje i kina. Čak smo sudjelovali u rekonstrukciji legendarnih Teslinih iskustava.

Zagreb mi je poklonio nove prijatelje s kojim se i danas družim i nalazim, putujemo jedno drugom u goste, zajedno provodimo raspuste. Dobila sam ideju: moram kupiti veliku kartu svijeta i zalijepiti fotografije mojih prijatelja. Srbija, Hrvatska, Poljska, Litva, Njemačka, Francuska, Italija, Indija, Kina, Argentina i Australija mi sad više nisu uopće tuđe. Tamo žive moji prijatelji, obavezno ću obići sve te države čim završim fakultet...  
A te nezaboravne godine, čim je u Zagreb stiglo ljeto, odnosno već u svibnju, napravili smo jedno čarobno putovanje po obali! Tijekom deset dana proputovali smo Dalmaciju od Zadra do Dubrovnika. Boravili smo u Splitu, Trogiru, na otoku Hvaru... Spavali smo po hostelima i privatnim kućama, prebacivali se autobusom ili brodom iz jednog mjesta u drugo. To je bilo nezaboravno i veselo putovanje! Balkanska praznična atmosfera, gostoljubivi Hrvati, toplo more i čudesni stari gradovi, koji čuvaju mnoge legende, tajne i romantične priče.

Vrativši se u Zagreb, organizirali smo gledanje filma u jednoj od sobica našeg veselog studentskog doma. Gledali smo ''Studentski dom na španjolski način''. Studenti koji dolaze iz različitih država putem ''Erasmus'' programa nalaze nove prijatelje, ljubav i spoznaju o tome kako je voditi samostalan, slobodan i šarolik život. Zavoljeli smo taj film, jer upravo govori o takvima kao što smo mi! To je zadivljujuće; te emocije i utiske koji su ostali od tog nezaboravnog semestra u Zagrebu nosit ćemo čitav svoj život! To je neprocjenjivo iskustvo, te najbolje uspomene koje nas zauvijek mijenjaju, čine nas mudrijima, slobodnijima te nas uvijek iznova tjeraju na smiješak!  

Kad napišem ovaj članak, otrčat ću na poštu kako bih poslala razglednicu svojoj prijateljici Estefaniji u Buenos Aires. Na hrvatskom joj čestitam sretan rođendan i priželjkujem naš novi susret!

Dakle, sve je moguće! Ako želite upoznati studentski život druge države, usudite se to napraviti! Započnite s razgovorom o stipendiji s profesorom koji predaje predmet a koji biste htjeli studirati u inozemstvu ili s znanstvenim mentorom. Možete porazgovarati o mogućnostima dobivanja stipendije na nekom od inozemih fakulteta sa suradnicima Odjela za međunarodne odnose. Na internetu pronađite fakultet koji vas zanima, napišite im sami pismo, pratite konferencije koje se događaju na vašem fakultetu, sudjelujte na međunarodnim seminarima – budite otvoreni i svijet će se otvoriti pred vama. Zvuči vam suviše jednostavno?! Tako i jest. Pa svijet je zapravo velik i dobar. Treba to samo znati vidjeti i nikad, ni pod koju cijenu i ni pod kakvim uvjetima ne treba kao ukopan stajati na jednom te istom mjestu. Kao što je poznato, život je u kretanju! I u druženju, dopustite mi da dodam.