Ruska crkva Božić slavi prema julijanskom kalendaru, ili, kako kažu Rusi, prema „starom stilu“. Julijanski kalendar u 20. i 21. stoljeću „kasni“ za gregorijanskim 13 dana. Božić se zato u Rusiji slavi 7. siječnja, a ne 25. prosinca, kao u većem dijelu Europe. Međutim, prije mnogo stoljeća ova vremenska razlika (među kalendarima i u odnosu na astronomsko vrijeme) bila je manja i Božić se u to vrijeme i u Staroj Rusiji proslavljao bliže vremenu zimske kratkodnevice.

Upravo iz tog perioda potječu najstariji običaji vezani za predkršćansko obožavanje boga sunca koji su se sačuvali do današnjih dana tako što su postali dio slavljenja Božića. Najrasprostranjenija tradicija među našim slavenskim precima, koji su se prije svega bavili zemljoradnjom, bilo je proricanje vremenskih prilika i rodnosti u narednoj godini. Navodimo tumačenja za neke od tradicionalnih prirodnih predznaka:

  • Inje na Božić znači da će dobro roditi žito.
  • Mećava na Badnjak znači da će drveće rano prolistati.
  • Ako je na Božić toplo vrijeme, proljeće će biti hladno.
  • Ako je na Božić mećava, pčele će se dobro rojiti.
  • Zvjezdano nebo znači da će dobro roditi grašak.
  • Dobar put za saonice znači da će dobro roditi heljda.
  • Ako su dani od Božića do Krstovdana oblačni, krave će davati puno mlijeka, a ako su vedri, kokoši će dobro nesti.
Na Badnjak se poštovao najstroži post. Ništa se nije jelo sve dok se na nebu ne bi pojavila prva zvijezda. Ovaj običaj je podsjetnik na pojavljivanje betlehemske zvijezde.

Međutim, kako bi stekli „precizniju sliku“ o budućoj godini, seljaci su, ne obazirući se na stroge zabrane crkve, koristili i različita gatanja. Najduža noć u godini bila je vrlo pogodna za proricanje. Naime, prema slavenskim vjerovanjima, sitni đavolski duhovi su upravo u to vrijeme bili posebno aktivni i rado su se upuštali u kontakt s ljudima. Ali, iako su seljaci odgovore na postavljena pitanja očekivali upravo od šumskih i kućnih duhova, riječi bajalica mogle su biti upućene i Kristu, Bogorodici ili svecima.

Moglo se gatati o svemu što je čovjek želio saznati: o bogatstvu, sreći, vjenčanju u sljedećoj godini itd. U skladu s pitanjem primjenjivali su se i najrazličitiji načini gatanja: od tumačenja snova i gatanja na osnovi različitih predmeta do pravih vradžbina sa žrtvovanjem životinja na raskrižjima putova.

U skladu s pitanjem primjenjivali su se i najrazličitiji načini gatanja: od tumačenja snova i gatanja na osnovi različitih predmeta do pravih vradžbina sa žrtvovanjem životinja na raskrižjima putova.

Najbogatiju maštu naši su preci pokazali u običajima vezanim za gatanja o „suđeniku“. U tome nema ničeg neobičnog, jer božićni praznik je, pored svega ostalog, označavao i kraj 40-dnevnog posta, tijekom kojeg su svadbe bile zabranjene. Zato je odmah nakon Božića počinjao crkveni „bračni period“. I bilo je šteta ne iskoristiti priliku i ne saznati kakav će biti budući muž.

Vjerojatno najekstravagantniji način da se otkrije karakter budućeg supruga sastojao se u sljedećem: djevojka bi u ponoć odlazila u parnu kupelj („banju“) sa suknjom zabačenom preko glave tako da otkrije stražnjicu. U kupaonicu je trebalo ući unazad govoreći: „Bogati seljače, udari me po stražnjici maljavom rukom!“. Ako je po tijelu udari maljava ruka, mladoženja će biti bogat, ako je udari glatka i čvrsta ruka, bit će siromašan i surov, a ako ruka bude meka – muž će imati blag karakter.

Konstantin Makovski (1839-1915). „Svjatki“ („Gatanje. Noć uoči Bogojavljenja“), 1900. Muzej „Državni Ermitaž“, Sankt Peterburg.

Osim obreda koji su u potpunosti poganskog porijekla, mnogi božićni običaji su izvorno kršćanski. Na primjer, na Badnjak se držao najstroži post. Ništa se nije jelo sve dok se na nebu ne bi pojavila prva zvijezda, a i sama hrana za taj dan bila je sasvim jednostavna i oskudna. Blagdanski stol je činila prosena kaša koju Rusi nazivaju „sočivo“ (otuda se i Badnjak na ruskom naziva „sočelnik“). Ovaj običaj je podsjetnik na pojavljivanje betlehemske zvijezde, koja je ljudima najavila rođenje Isusa Krista. Osim na stol, prosena kaša i božićni voćni kompot stavljali su se i na sijeno, rašireno pod ikonama. Na taj način simbolično su se predstavljali darovi koje su pastiri donijeli u štalu novorođenom Isusu. 

Na Badnjak se držao najstroži post. Ništa se nije jelo sve dok se na nebu ne bi pojavila prva zvijezda, a i sama hrana za taj dan bila je sasvim jednostavna i oskudna. Blagdanski stol je činila prosena kaša koju Rusi nazivaju „sočivo“ (otuda se i Badnjak na ruskom naziva „sočelnik“). Ovaj običaj je podsjetnik na pojavljivanje betlehemske zvijezde, koja je ljudima najavila rođenje Isusa Krista.

Također je bio običaj da se na Badnji dan dijeli milostinja. U ovom vrlo drevnom običaju u stara vremena sudjelovalo su i sam car i svi društveni staleži. U 16. i 17. stoljeću car je na Badnjak obilazio tamnice i sirotinjske domove i iz vlastitih ruku darivao nesretne ljude u njima. Sirotinja i prosjaci iz cijele Moskve unaprijed su se okupljali, znajući da će car, kada bude prolazio ulicama, dijeliti milostinju.

U pravoslavnim crkvama služba počinje na Badnju večer i traje sve do jutra. Poslije službe vjernici obilježavaju sam praznik tako što na stol iznose blagdanska jela i dočekuju goste. Tijekom čitavog dana, od ranog božićnog jutra, domove obilaze i nenajavljeni gosti, koji su jednako dobrodošli, i koji pjevaju koledarske pjesme. Cijela pravoslavna Rusija voljela je ovaj običaj. Pjevajući božićne i prigodne komične pjesme, koledari bi kući i domaćinu poželjeli sreću, a domaćin bi ih darivao novcem ili domaćim kolačima, ovisno od mogućnosti. Zna se da je čak i car Petar Veliki zajedno s pjevačima na Badnjak obilazio gospodske i trgovačke kuće.   

Slavljenje Božića traje narednih 12 dana, koji se u Rusiji nazivaju „svjatki“, i završava se sljedećim velikim kršćanskim praznikom – Krstovdanom.