Ponos Rusije 2012.

Predstavljamo 10 dostignuća iz 2012. godine kojima se Rusija može s pravom ponositi.

1. Volonteri
2. Jezero Vostok
3. Jandeks
4. Narodni heroji
5. Nalazište Bovanjenkovo
6. Paraolimpijci
7. Demografska situacija
8. Bogučanska hidroelektrana
9. „Internetizacija“
10. Teleskop „Radioastron“

Proteklih godina bilo je uobičajeno kritizirati našu svemirsku industriju, prije svega zbog nekoliko ozbiljnih propusta (najpoznatiji među njima je neuspješna misija aparata „Fobos-Grunt“).

Međutim, ne treba zaboraviti da je Rusija trenutno jedina zemlja na svijetu koja prevozi ljude do Međunarodne svemirske stanice i nazad (i da je zapravo jedna od dvije zemlje koje sada uopće mogu poslati čovjeka u orbitu - druga je Kina), kao i to da smo glavni svemirski izvoznici u svijetu. Međunarodna svemirska stanica je najsloženija inženjerska konstrukcija na svijetu i ona je barem 50% naša. I naravno, imamo „Radioastron“. Kao i Bogučanska hidroelektrana, to je projekt koji je započeo u vrijeme SSSR-a, prekinut zbog krize 1990-ih, a sada dovršen i pušten u rad.

Što je „Radioastron“? Oko planeta leti antena duga deset metara. Lansirana je prošle godine s kozmodroma „Bajkonur“. Ona leti po vrlo izduženoj putanji: tren se približava Zemlji na nekoliko stotina kilometara, tren se udaljava i praktički dospijeva u orbitu Mjeseca. Antena hvata radiovalove iz svemira, od pulsara, crnih rupa u središtima galaksija, do međuzvjezdane prašine, itd. Od toga nema praktične koristi, ali glavni smisao je spoznaja u kakvom svijetu živimo.

Zajedno s antenom, na tome rade najveći zemaljski radioteleskopi svijeta, a astrofizičari čekaju u redu kako bi ponudili svoje programe promatranja u ovom projektu, koji se službeno naziva „Zemaljsko-svemirski interferometar ‘Radioastron’“.

Taj projekt je jedinstven u svijetu. Baza teleskopa (ili jednostavnije rečeno, udaljenost između dva teleskopa), zahvaljujući svemirskoj anteni, iznosi 300 tisuća kilometara. Samim time je i rezolucija oko trideset puta veća nego kod zemaljskih interferometara. S takvom rezolucijom može se vidjeti i ono što se događa, recimo, na samoj granici crnih rupa.

U taj projekt je uloženo toliko pameti, energije i života njegovih pokretača, da bi bilo dovoljno za mnogo drugih života. Glavni tvorac projekta je, naravno, akademik Nikolaj Kardašev, koji je prije četvrtine stoljeća počeo raditi na „Radioastronu“ te ga je uspio realizirati usprkos tome što je razdoblje 1990-ih bilo teško za znanost.

„Mi se prije svega nadamo da ćemo napokon dobiti neposredne dokaze postojanja crnih rupa u jezgrama galaksija. Rezolucija 'Radioastrona' je sada vrlo blizu veličine takvih crnih rupa. Ranije smo vidjeli samo mlaz materije koju, prema pretpostavkama, crna rupa isisava iz zvijezda, ali rezolucija naših teleskopa nije nam omogućavala da vidimo gdje ta materija dospijeva. Nadam se da ćemo pomoću ‘Radioastrona’ moći pratiti način na koji isisana materija dospijeva u crnu rupu i ubrzava se do ekstremno visokih energija“, rekao je Nikolaj Kardašev u svom nedavnom intervjuu.

Zabranjeno je kopiranje i ponovno objavljivanje sadržaja objavljenog na „Ruskom vjesniku“, djelomično ili u cjelini, u elektronskom ili pismenom obliku, bez pismenog odobrenja redakcije.