Najbolji ruski sportaši 2012.

Poslije Paraolimpijskih igara u Londonu Savčenko je skromno izjavila da sebe ne smatra zvijezdom ruske reprezentacije. Ipak je priznala da je to natjecanje za nju do sada bilo najteže i prije nego što je počelo nije vjerovala da može osvojiti tolika odličja.

Komentar stručnjaka

Vadim Guščin, sportski psiholog:

„Svi naši paraolimpijci, bez izuzetka, mogu ponijeti titulu najboljeg sportaša Rusije. To su ljudi koji se usprkos svim teškoćama nastavljaju boriti i postizati vrhunske rezultate. Oksana Savčenko je divna djevojka koja je na Paraolimpijskim igrama u Londonu uspjela osvojiti čak pet medalja u tako složenom sportu kao što je plivanje. Mislim da sportaši poput nje zaslužuju da ih nazovemo herojima.“

6. Jevgenija Kanajeva, ritmička gimnastika

Jevgenija Kanajeva izvodi vježbu s loptom u finalu natjecanja u umjetničkoj gimnastici u individualnom višeboju na Olimpijadi u Londonu 2012. Izvor: RIA "Novosti".

Prije četiri godine Kanajeva je osvojila zlato na Olimpijadi u Pekingu. Nitko nije očekivao da osamnaestogodišnja gimnastičarka može pobjediti iskusniju Olgu Kapranovu koja je na kraju ostala bez medalje. A otkako se to dogodilo, Jevgenija Kanajeva je vodeća ruska i svjetska gimnastičarka. U Britaniju je stigla kao glavni favorit i priznala je da je ona sama sebi najozbiljniji suparnik. Prednost Kanajeve u odnosu na ostale bila je toliko očigledna da bi i uz manju grešku postala prva dvostruka olimpijska prvakinja u individualnom višeboju. Ali Jevgenijin nastup bio je besprijekoran, čime je ona ponovo dokazala da je ruska škola ritmičke gimnastike najbolja na svijetu.

Komentar stručnjaka

„Smatram da je Jevgenija Kanajeva jedna od najboljih sportašica u zemlji. Da bi postigao vrhunske rezultate, sportaš mora obožavati ono što radi i biti spreman da se zbog toga odrekne mnogih stvari: omiljene hrane, slobodnog vremena i uobičajenih životnih radosti. Veliki sportaš mora biti na to spreman i, bez obzira na naporan rad, iznad svega mora uživati u sportu. Primjer takvog sportaša je Ženja Kanajeva.“

7. Sergej Tetjuhin, odbojka

Tetjuhin je kapetan ruske odbojkaške reprezentacije i oličenje požrtvovnosti. Sve je počelo daleke 1994. u omladinskoj reprezentaciji, kada je u finalu europskog prvenstva igrao pod blokadom zbog povrede ramena. Tada je Tetjuhin proglašen za najboljeg igrača na turniru, a kasnije su uslijedile i mnoge druge individualne nagrade. Poslije europskog prvenstva 2009. Tetjuhin dvije godine nije pozivan u nacionalnu reprezentaciju zbog podmlađivanja ekipe. U studenom 2011. veteran je ponovo izašao na teren u dresu reprezentacije i doprinio osvajanju pobjedničkog pehara na svjetskom prvenstvu. Za tridesetšestogodišnjeg sportaša je Olimpijada 2012. bila peta u karijeri, a londonsko zlato je njegova četvrta olimpijska medalja. Nijedan odbojkaš na svijetu nema takvu kolekciju medalja.

Komentar stručnjaka

Andrej Golovanov, sportski fotograf:

„Tetjuhin je vrlo uporan sportaš i majstor svog zanata. Ima vrlo profesionalan odnos prema onome što radi. Sergej se tijekom karijere nije zadovoljavao postignutim i težio je za većim uspjesima. Započevši sportsku karijeru još na igrama u Atlanti, on je za razliku od mnogih ostvario najviši cilj, a to je osvajanje olimpijskog zlata. U Londonu je imao problema sa srcem, ali je ipak igrao za reprezentaciju i dao sve od sebe. Ranije je igračima uzor bio Vadim Hamuckih, a sada se svi ugledaju na Sergeja Tetjuhina.“

8. Sergej Kirdjapkin, laka atletika

Sergej Kirdjapkin se počeo baviti brzim hodanjem prije 12 godina, pred svoj dvadeseti rođendan. Do tada je bio trkač srednjeprugaš, ali u toj disciplini nije postigao zapaženiji uspjeh. Međutim, otkako je promijenio sportsku disciplinu više puta je pobjeđivao na europskim i svjetskim prvenstvima. Glavna Kirdjapkinova disciplina, hodanje na 50 km, najteža je u lakoj atletici i predstavlja pravi izazov za izdržljivog i upornog sportaša. Svi znaju za pobjede ruskih hodača, ali olimpijsko zlato u brzom hodanju na 50 km Rusi nisu osvojili od Olimpijskih igara u Barceloni (1992).

Komentar stručnjaka

„Hodanje na 50 km zahtijeva ogromnu izdržljivost i upornost. To je sigurno najteža disciplina lake atletike. Sportaš dolazi do granice svojih psihofizičkih mogućnosti, a ponekad ih i prelazi. Sergej Kirdjapkin uspio u tako teškoj disciplini osvojiti olimpijsku medalju. Iako smo njegov uspjeh unaprijed očekivali, ono što je Sergej postigao zaista je pravi podvig.“

9. Ana Čičerova, laka atletika

U rujnu 2010. Ana Čičerova rodila je kći. Djevojčici su dali ime Nika, što na grčkom znači „pobjeda“. Poslije ovog značajnog događaja u privatnom životu, Ana je nekoliko mjeseci kasnije nastavila s treninzima. Trebalo joj je nešto manje od godinu dana da pobjedi na svjetskom prvenstvu. Pobjeda u Daeguu za Čičerovu je bila važna, prije svega u psihološkom smislu. Ruska skakačica je u vrlo izjednačenoj borbi pobjedila svoju glavnu konkurenticu Blanku Vlašić, i što je još važnije, ta pobjeda joj je vratila samopouzdanje. Vlašić zbog povrede nije sudjelovala na Olimpijadi u Londonu, a Čičerova je, naprotiv, došla s jednom namjerom: da osvoji zlato (broncu je već ranije osvojila). Zbog odsustva Hrvatice ruska skakačica imala je veće šanse, ali je bila pod jačim psihološkim pritiskom, s kojim se ipak uspjela izboriti.

Komentar stručnjaka

„Čičerova je prava ljepotica i primjer uzornog sportaša. Osim toga, ona je divna majka i supruga. Dostojno je divljenja kada je žena uspješna i u privatnom životu i u sportu. Ja je naprosto obožavam, toliko da bih kleknuo pred nju i ljubio joj ruke! Ana je upijala kao spužva sve čemu ju je učio Jevgenij Zagoruljko, jedan od najboljih trenera lake atletike do sada. Pored toga, ona je veoma pametna. Mislim da je Ana Čičerova prava dama ne samo ruskog nego i svjetskog sporta.“

10. Ivan Uhov, laka atletika

Pošto je savladao visinu od 2,38 m, Ivan je pokušao oboriti olimpijski rekord, ali je srušio letvicu na 2.40 m. Rusko prvenstvo u skoku uvis po kvaliteti se može mjeriti s olimpijskim finalom. Ivan Uhov na ruskom prvenstvu 2012. zamalo nije ispao iz daljeg natjecanja, jer je relativno malu visinu uspio preskočiti tek u trećem pokušaju. Tako se plasirao na Olimpijadu, na kojoj je odnio pobjedu.

Komentar stručnjaka

„Za osvajanje olimpijskog zlata Uhov je morao imati i prirodne predispozicije, i upornost, i želju za pobjedom, i odsustvo straha od konkurenata i, naravno, talentiranog trenera. Sportaša trenira mladi stručnjak Sergej Kljugin, koji je također bio olimpijski prvak i učenik čuvenog Jevgenija Zagoruljka. To je za svjetsku atletiku vrlo zanimljiva činjenica. Ivan je čovjek koji ne samo da je postigao dobre sportske rezultate, nego je pored toga i vrlo pametan i karizmatičan. Nerado razgovara s novinarima, ali ja mislim da je to prije vrlina nego mana. Vanja je vrlo skroman mladić introvertnog karaktera. Izuzetno je uljudan i ne voli se isticati.“