Ponos 2012, dio 2. Jezero Vostok: zaviriti u bezdan

Vjerojatno je to najekstremnije mjesto na cijelom planetu. Ovdje je zabilježena najniža temperatura na Zemlji: gotovo 90 stupnjeva ispod nule.

Pored takvog mraza puše i vrlo jak vjetar, a nadmorska visina je 3,500 m, tako da se osjeća veliki nedostatak kisika. „To je aklimatizacija, strašna planinska bolest koja muči svakoga prva tri dana boravka na ovom mjestu. Kada sam prvi put došao na ‘Vostok’, ta bolest je bila možda nešto najneugodnije što sam doživio u životu. Nekoliko dana doslovno nisam mogao ni hodati, ni jesti, čak ni spavati...“, tako u blogu opisuje svoje iskustvo glaciolog Aleksej Jekajkin.

Upravo na ovom mjestu ruski znanstvenici došli su do najvećeg geografskog otkrića druge polovine 20. stoljeća. „Suvremeni geografi nemaju baš mnogo sreće: svi kontinenti su otkriveni, svi tjesnaci su pronađeni, sve rijeke su opisane. Ostaje samo da se preciziraju karte. Tko bi mogao i pomisliti da se u naše vrijeme može pronaći jezero čija je površina veća od Makedonije.

Tu Rusija ima više razloga da se ponosi. Najprije je ruski geograf, knez i anarhist Petar Kropotkin, zajedno s drugim znanstvenicima predvidio mogućnost postojanja jezera s vodom u tekućem stanju ispod debelog sloja leda, da bi 50-ih godina 20. stoljeća naš geograf Andrej Kapica (brat TV voditelja Sergeja Kapice) pomoću seizmičkih mjerenja došao do zaključka da gotovo u samom centru Antarktike postoji ogromno jezero. Otprilike u to vrijeme pojavila se i sovjetska stanica „Vostok“. Tada nikome nije padalo na pamet da će ona postati pogodna platforma za prodor u jedinstveno jezero. Nitko nije to očekivao čak ni kada je napravljena prva bušotina u ledu. Cilj bušotine bio je sasvim drugi: da se po uzorcima leda odredi kakva je bila klima prije nekoliko tisuća godina.

A onda su svjetski znanstveni krugovi potvrdili da „rusko“ jezero zaista postoji. Teška srca su priznali i činjenicu da je ruska tehnologija bušenja leda jedna od najsigurnijih na svijetu, i da naš prodor u vodu jezera, koje je 15 milijuna godina skriveno od vanjskog svijeta, neće utjecati na njegovo ekološko stanje. Ostalo je samo da se dočeka trenutak kada će bušotina doprijeti do jezerske vode.

I dočekali smo: 5. veljače 2012. je bušotina duboka 3769,3 m došla do jedinstvenog jezera. Vjerojatno će se u udžbenicima povijesti znanosti ovaj događaj uspoređivati s dobivanjem Higgsovog bozona ili sintezom novih elemenata periodnog sistema Mendeljejeva (kad smo već kod toga, Rusija je uvijek bila jedan od svjetskih lidera u otkrivanju novih elemenata, a i u dobivanju bozona sudjelovali su naši znanstvenici).

Ali nije to sve čime se možemo ponositi. U trenutku pisanja ovog teksta znanstveni brod „Akademik Fjodorov“ isplovio je iz luke u Capetownu i krenuo prema Antarktici. Na brodu su članovi ekspedicije nove sezone, a među njima i oni koji odlaze na „Vostok“ nastaviti radove.

U godini pred nama ti će se radovi svoditi na uzimanje uzoraka iz jezera, a za par godina će u jezero biti spuštena sonda koja je konstruirana po sustavu svemirskih aparata. Možda će uz njenu pomoć biti otkriveni znakovi života u jezeru, što bi bila još jedna svjetska senzacija.