Ruske snage, iako su bile daleko malobrojnije od Napoleonove „Velike vojske“ od 600.000 ljudi, porazile su neprijatelja za svega šest mjeseci. Kada je Napoleon prešao preko rijeke Neman 12. lipnja 1812., francuska vojska je bila 3 puta brojnija od ruske.

Premda je hladnoća nanijela velike gubitke Napoleonovim trupama, to nije jedini uzrok pobjede ruske vojske nad „Velikom vojskom“. Prema nekim povjesničarima, jesen i zima te 1812. godine nisu bili previše hladne. „Velika vojska“ doživjela je ponižavajući poraz zato što su izvanredni zapovjednici, koji su ratu 1812. predvodili rusku vojsku, imali podršku čitavog naroda. Seljaci su se priključivali partizanskim jedinicama i napadali neprijateljske konvoje vilama, kočevima, a ponekad i vatrenim oružjem.

Poraz „Velike vojske“ ispisao je važno poglavlje povijesti ruske vojske i povijesti svijeta.

Projekt „Lepihovi leteći strojevi“ ušao je u povijest svjetske aeronautike kao jedan od prvih pokušaja da se zračni balon upotrijebi u svrhu uništenja neprijateljskih snaga.

Pored nezapamćenog herojstva koje je ruski narod pokazao na bojnom polju i izvanredne sposobnosti ruskih zapovjednika, Napoleon je naišao na nešto sasvim neočekivano: Rusija ga je iznenadila svojom naprednom ratnom taktikom, uključujući i taktiku budućnosti – napad iz zraka.

Iako tadašnje okolnosti nisu dozvolile Rusima da zaista izvrše zračni udar na neprijateljske snage, za povijest je važna sama činjenica da su pokušali upotrijebiti dostignuća aeronautike u ratne svrhe.

Ideja o napadu na Napoleona iz zraka

Projekt da se Napoleonova vojska napadne iz zraka začet je 1811. u jednoj njemačkoj kneževini koja je bila pod Napoleonovom vlašću.

Na tu ideju došao je Franz Leppich, sin seljaka s izraženim pronalazačkim talentom. Između ostalog, stvorio je glazbeni instrument s kojim je proputovao čitavu Europu. Tijekom putovanja obratio se Napoleonu predstavivši mu svoj projekt „letećeg stroja“. To je bio zračni balon nalik na ribu koji je, prema njegovim riječima, mogao letjeti u bilo kojem pravcu zahvaljujući posebno izrađenim upravljačkim elementima u obliku peraja. Pronalazač je tvrdio da bi njegov stroj, kada bi se natovario eksplozivom, mogao uništiti čitave vojske djelujući iz zraka.

Leppichov leteći brod. Izvor: Aleksandar Rodnih, „Tajna priprema za uništavanje Napoleonove vojske 1812. godine uz pomoć zrakoplovstva“, 1912, str. 15.

Napoleon, koji nije imao mnogo povjerenja u ekstravagantne tehničke inovacije, odbacio je ideju ovog izumitelja.

Kasnije je Napoleon saznao da se Franz Lerppich vratio u Njemačku i da je počeo konstruirati zračni balon. Naredio je da pronalazača uhite i dovedu u Pariz.

Međutim, Napoleon je zakasnio. Franz Leppich je nestao bez traga. Kako se kasnije ispostavilo, Leppich je prethodno postigao sporazum s ruskim izaslanikom, izdana mu je putovnica pod imenom Schmidt, i otišao je u Rusiju, gdje su mu bila osigurana sredstva za izgradnju zračnog balona.

Rusko supertajno oružje iz 19. stoljeća

Fjodor Rastopčin. Autor portreta Nikolaj Tonči, 1800. Državni ruski muzej, Sankt Peterburg.

Projekt je proveden u potpunoj tajnosti. Nitko, čak ni moskovski general-gubernator grof Ivan Gudovič nije ništa znao o pripremama za zračni napad.

Prema riječima Fjodora Rostopčina, nasljednika grofa Gudoviča na mjestu moskovskog general-gubernatora, Ivan Gudovič postao jr igračka u rukama dvojice zlikovaca – svog brata i doktora Salvatera, koji je otvoreno izjavio da je godišnje primao 6.000 livri od Napoleona – odnosno, bio je špijun. U to vrijeme u vladajućim krugovima Rusije djelovao je veliki broj špijuna.

U drugoj polovini svibnja 1812l, Franz Leppich počeo je izgradnju zračnog balona na imanju kneza Nikolaja Rjepnjina, udaljenom nekoliko kilometara od Moskve. Mjesto izgradnje bilo je skriveno od javnosti i strogo čuvano.

Fjodor Rostopčin, koji je dobio naredbu da nadzire ovaj projekt, pisao je caru Aleksandru Prvom: „Leppichu je potrebno 4.500 metara specijalno napravljenog tafta. Tkanina će biti spremna za 15 dana. Zahtjevana količina i kratak rok mogli su izazvati sumnje proizvođača tkanine Kirjakova. Srećom, Kirjakov je pomislio da Leppich planira započeti posao s gipsom, a ja sam mu čak predložio da postane Leppichov poslovni partner. Taft će koštati 20.000 rubalja. Pored toga, Leppichu će biti potrebna sumporna kiselina u vrijednosti od 50.000 rubalja i željezni prah u vrijednosti od 50.000 rubalja.“

Iako je projekt „letećeg stroja“ provođen u potpunoj tajnosti, bilo je nemoguće sakriti ovako velik posao u koji je bilo uključeno 60 ljudi, kao i samu lokaciju koja je sa svih strana bila okružena čuvarima.

Tolstoj o Leppichovom stroju

„Da bi se razgalio, Pjer je toga dana otišao u selo Voroncovo da gleda veliki zračni balon koji je pravio Leppich da upropasti neprijatelja i probni balon koji je trebalo pustiti sutra. Taj balon još nije bio gotov; ali je, kao što je Pjer doznao, pravljen po carevoj želji. Car je pisao grofu Rastopčinu o tom balonu ovo:

"Čim Leppich bude gotov, sastavite mu za njegovu lađicu posadu od ljudi pouzdanih i pametnih i pošaljite jednog kurira generalu Kutuzovu da mu to javi. Ja sam mu o toj stvari dao upute.

Molim vas, preporučite Leppichu da dobro pazi na ono mjesto gdje će se prvi put spustiti, da se ne prevari i da ne padne u ruke neprijatelju. Prijeko je potrebno da svoje kretanje uskladi s kretanjem glavnog zapovjednika.’“

Lav Nikolajevič Tolstoj, Rat i Mir, II. Preveli sa ruskog: Milovan i Stanka Đ. Glišić. Dereta, Beograd 2003.

Iz tog razloga grof Rostopčin naredio je da se 22. kolovoza istaknu plakati na kojima je pisalo da ga je car postavio za nadzornika izgradnje velikog balona kojim bi moglo letjeti 50 ljudi, i to „uz vjetar i niz vjetar“. Obećao je da će ova naprava donijeti više nego zadovoljavajuću korist.

Plakati kojima se reklamirao „čudesni balon“ zapravo su imali za cilj da od javnosti sakriju vojnu prirodu projekta i namjeru da se on upotrijebi protiv Napoleona.

San onih koji su bili uključeni u stvaranje „letećeg stroja“ bio je da unište neprijatelja iz zraka.

Nažalost, Rusija - i uopće tehnologija tog doba - nije mogla osigurati materijal visoke kvalitete za jedan ovakav stroj – njegove su se opruge slomile već tijekom prvog probnog leta.

U međuvremenu, stvari su se počele odvijati velikom brzinom. U lipnju 1812. godine Napoleon je napao Rusiju, ubrzo je osvojio Smolensk i nastavio pohod prema Moskvi.

Uništavanje tragova

U strahu da „leteći stroj“ ne bude zaplijenjen, projektanti su započeli njegovu evakuaciju. Sav materijal koji je mogao otkriti podatke o tajnom projektu bio je natovaren na 130 teretnih kola i preseljen. Dio materijala je uništen.

Napoleonov „Vojni bilten“ objavio je izvještaj francuske vojne komisije koji kaže da su po cijelom selu Voroncovu bili razbacani dijelovi zračnog balona ili „paklenog stroja“ koji je po nalogu ruske vlade konstruirao izvjesni Schmidt.

Prema ovom izvještaju, francuske trupe otkrile su „jedan spaljeni brod dugačak oko 20 i širok oko 9 metara, 180 boca vitriola i tijelo ruskog zapovjednika koji je nadzirao izgradnju, a koji je umro dan prije nego što je Napoleon ušao u Moskvu.“

Ruska vlada je za projekt „letećeg stroja“ potrošila oko 185.000 rubalja, što je za ono vrijeme bila ogromna suma.

„Leteći stroj“ Franza Leppicha podsjećao je na kita koji je bio projektiran da leti u željenom pravcu pomoću posebnih uređaja nalik perajama i repu.

Ideja da se zračni balon upotrijebi u vojne svrhe postala je realnost tek 100 godina kasnije, kada je poletjela prva „zračna lađa“ (cepelin), koju je konstruirao njemački grof Von Zeppelin. Von Zeppelin je maštao o tome da zračne lađe pretvori u „leteće tvrđave“.

Usprkos tome što je projekt „Leppichovi leteći strojevi“ doživio brzu propast, ušao je u povijest svjetske aeronautike kao jedan od prvih pokušaja da se zračni balon upotrijebi u svrhu uništenja neprijateljskih snaga.

Iz tog razloga, projekt „leteći strojevi“ zaslužuje da bude podrobno proučen, budući da predstavlja važno poglavlje u povijesti znanstvene misli i kulture Rusije.