Oblik sreće zvan čaj

Čaj je u Rusiju stigao s Istoka. U Europu je dopreman pomorskim putovima, a u Moskvu su ga donosili karavani koji su prolazili kroz grad Kjahtu i dalje preko Sibira. Prijestolnica Rusije bila je i ostala najljubomorniji čuvar tradicija vezanih za ispijanje čaja. Pouzdano se zna da su se Rusi s čajem prvi put sreli u Kini. Ruski car Mihail Romanov početkom 17. stoljeća dobio je na poklon od ruskih izaslanika u Kini nekoliko sanduka čaja, pristiglog iz oblasti na granici današnjih kineskih provincija Hubei i Hunan.

Za razliku od carske prijestolnice Sankt Peterburga, u kojemu je omiljeni napitak bila kava, u Moskvi se udomaćio čaj i ubrzo postao jedno od glavnih obilježja ruske trpeze.

Od tog vremena ruska trpeza nije se mogla ni zamisliti bez samovara, u kojemu se zagrijavala voda za čaj. Riječ „samovar“ inače znači „posuda za zagrijavanje vode“. U Kini također postoji takva posuda – 火锅, ali ona se od ruskog samovara razlikuje i po konstrukciji i po namjeni.

Ruski samovar zauzima centralno mjesto u ceremoniji ispijanja čaja. On je i stvoren i usavršavan samo s jednim ciljem: da se u njemu zagrijava voda za čaj. Kada se čaj poslužuje, samovar uvijek stoji na sredini stola. Tu je obavezno i čajnik za pripremanje tzv. „zavarke“ (jakog koncentriranog čaja). Svaki gost u svoju šalicu najprije ulijeva „zavarku“, a zatim je po želji razblažuje kipućom vodom iz samovara.

Uz čaj se obavezno poslužuje šećer. Danas se obično dodaje u šalicu, a nekada su se sitne kockice šećera stavljale u usta, pa se preko njih ispijao vruć napitak, koji je na taj način postajao sladak. Ovaj običaj porijeklom je iz Sibira. Ni Kinezi, ni Englezi to ne razumiju i nikada tako ne rade, a ta dva naroda poznata su po svojoj ljubavi prema čaju. To je čisto ruski običaj. Pored običaja da se pije sladak čaj, u Rusiji je uobičajeno da se uz njega poslužuje tanko narezani limun, kao i med, orasi i tradicionalno pecivo u obliku malih đevreka, a u današnje vrijeme postoji mnogo novih poslastica koje se mogu servirati uz čaj: voćne i čokoladne bombone, medenjaci, marmelada i sl.

U Rusiji se čaj uvijek pije dok je vruć. Nekada su gosti i posjetitelji različitih ustanova prilikom posjete dobivali posebne ručnike kako bi poslije šalice vrućeg čaja mogli obrisati znoj s lica. A u slučaju da je čaj bio prevruć, mogao se piti pomalo iz posebnog tanjurića s naviše povijenim rubovima na kojemu se služi čaša ili šalica. Danas rijetko tko pije čaj na taj način, ali šalice za čaj se, kao i nekad, još uvijek prodaju i služe s tanjurićima.

Međutim, najvažnije obilježje ruskog stila ispijanja čaja odsutnost je strogog rituala. Ispijanje čaja u Rusiji nije vezano ni za određeno doba dana, kao kod Engleza, niti za određeni redoslijed radnji, kao u Kini. Rusi obično odlaze jedni kod drugih „na šalicu čaja“ kako bi se odmorili i opustili, malo družili i razgovarali o svemu. Trgovci u carskoj Rusiji imali su običaj da satima ispijaju čaj iz velikih 10-litarskih samovara dok razgovaraju o poslu i financijama. U poznatom Gostinskom dvoru, velikoj starinskoj tržnici u samom centru Moskve, samovari se nikada nisu hladili.

U Rusiji se čaj obično pije odmah poslije ručka i služi se uz slatkiše i voće. Međutim, ako su gosti pozvani posebno na čaj, tada se servira bogata zakuska: sendviči sa sirom, kobasicom i ribom, kao i slatki kolači. Kada vas netko u Rusiji pozove na čaj, spremite se za toplu dobrodošlicu, za duge i povjerljive razgovore, a možda i za pjesmu. U svakom slučaju, očekuje vas vedra i ugodna atmosfera koju ćete dugo pamtiti.