Igramo se povjerenja

Karikatura: Sergej Jolkin.

Karikatura: Sergej Jolkin.

Rusija smatra da je s NATO-om bolje „razgovarati“, nego odustajati od diskusije. Napetosti u svijetu sve više rastu, a NATO daje veliki doprinos toj opasnoj tendenciji i pokazuje sve manju želju da računa na stavove Moskve i njezine moguće akcije.

Ove godine ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je na Vijeću Rusija-NATO u Bruxellesu imao neformalan radni sastanak s kolegama za vrijeme ručka.

 

Šefovi diplomacija okupili su se poslije gotovo jednogodišnje pauze da bi razmijenili mišljenja o tome kako napreduje dijalog između Moskve i saveza. „Odlučivali smo o tome kako da Vijeće bude dinamičnije“, objasnio je na konferenciji za novinare generalni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen.

 

 

Uvjeren sam da stratezi NATO-a shvaćaju koliko će ozbiljne posljedice na odnose s Rusijom i na europsku sigurnost imati bilo koji potez u pravcu daljnjeg uvlačenja Gruzije u savez. Nemoguće je da oni to ne shvaćaju.


 

Aleksandar Gruško, stalni predstavnik RF pri NATO-u

Odmah treba reći da nije bilo nikakvih promjena u ključnim pravcima dijaloga. Upravo suprotno, od posljednjeg sastanka Vijeća odnosi Moskve i Sjevernoatlantskog bloka dodatno su se zakomplicirali. Koliko god da je rukovodstvo saveza prikrivalo probleme pompoznim nazivima zajedničkih projekata, ništa se u biti nije promijenilo. Čak i dokument pod nazivom „Zajednički prostor povjerenja“, koji su zemlje namjeravale usvojiti na Vijeću ove godine, ustvari je obična okvirna deklaracija koja se odnosi na vrlo specifične pravce suradnje. Ideju o „Zajedničkom prostoru povjerenja“ predložila je Njemačka, a podržala Poljska. Ima se u vidu razmjena informacija o izvedenim vojnim vježbama i vojnom planiranju. Međutim, do početka ministarskog susreta u Bruxellesu dokument još nije bio usuglašen. Usuglašavanje je odloženo, iako se, po Lavrovljevim riječima, rad na njemu nastavlja.

 

Svi razgovori o „Zajedničkom prostoru povjerenja“ samo prikrivaju težnju da se retuširaju nerješive nesuglasice između Moskve i saveza u vezi s razmještanjem antiraketnog sustava u Europi i širenjem NATO-a. Ta dva pitanja su od istinske važnosti za Rusiju. Vijeće Rusija-NATO treba služiti traženju zajedničkih rješenja, a u stvari sve više postaje tribina s koje predstavnici NATO-a „de facto“ informiraju našu zemlju o svojim već utvrđenim planovima. O kakvom onda zajedničkom prostoru povjerenja može biti govora?

 

Na ovom Vijeću usvojen je plan zajedničkih akcija s NATO-om za 2013. godinu, ali njime se ne otklanja zabrinutost Rusije ni po jednom sigurnosnom pitanju. Pa ipak, Moskva ne poriče da su planirane akcije korisne. Među njima je proširenje povjereničkog fonda koji se koristi za plaćanje radova na tehničkoj podršci ruskih helikoptera angažiranih u Afganistanu. Kako je priopćio izvor „Rossijske gazete“, Sergej Lavrov je u susretu sa svojim kolegama iz zemalja saveza razmotrio rezultate zajedničkih vojnih vježbi Rusije i NATO-a, u toku kojih je uvježbavano oslobađanje otetog putničkog broda. Za narednu godinu planirano je da se nastavi zajedničko zračno patroliranje duž zapadnih granica Rusije i istočnih granica NATO-a u okviru programa otpora terorističkim prijetnjama iz zraka.

 

Svi razgovori o „Zajedničkom prostoru povjerenja“ samo prikrivaju težnju da se retuširaju nerješive nesuglasice između Moskve i saveza u vezi s razmještanjem antiraketnog sustava u Europi i širenjem NATO-a. Ta dva pitanja su od istinske važnosti za Rusiju.

Nastavlja se uspješan rad na stvaranju zajedničkog sustava za daljinsko otkrivanje eksploziva. Međutim, svi ti programi, projekti i tehnička rješenja ne odražavaju se na pristup saveza rješavanju globalnijih, geopolitičkih pitanja koja zadiru u interese Moskve.

 

Napetosti u svijetu sve se više gomilaju, a NATO daje veliki doprinos toj opasnoj tendenciji. Što se tiče sustava antiraketne obrane, pregovori između Moskve i rukovodstva Sjevernoatlantskog bloka došli su pred zid: savez čvrsto stoji na pozicijama koje je definirao Washington i odbija učiniti čak i sitne ustupke. Prošle godine je u Njemačkoj izvedena zajednička kompjuterska vježba u kojoj je testirana efikasnost zajedničkog antiraketnog sustava Rusije i NATO-a, ukoliko bi takav sustav nekada bio stvoren. Po riječima izvora „Rosijske gazete“ u Ministarstvu obrane Rusije, stručnjaci priznaju da su dobiveni odlični rezultati. Međutim, predstavnici SAD-a još uvijek odbijaju potvrditi rezultate testova.

 

Rukovodstvo saveza nastavlja smjerom širenja Sjevernoatlantskog bloka. Aleksandar Gruško, stalni predstavnik RF pri NATO-u, smatra da je taj smjer u suprotnosti s logikom stvaranja zajedničkog sustava sigurnosti u Europi, i da izaziva geografsko prekrajanje linija razdvajanja. „Uvjeren sam da stratezi NATO-a shvaćaju koliko će ozbiljne posljedice na odnose s Rusijom i na europsku sigurnost imati bilo koji potez u pravcu daljnjeg uvlačenja Gruzije u savez. Nemoguće je da oni to ne shvaćaju“, izjavio je Gruško, koji ove godine prvi put poslije svog postavljenja sudjeluje u Vijeću Rusija-NATO.

 

Dugačak je popis neslaganja između Moskve i saveza. Te suprotnosti očito su sistemske i tiču se kako bilateralnih odnosa, tako i ruskih interesa u trećim zemljama. Zajednički programi Rusije i NATO-a smanjuju uzajamno nepovjerenje i jačaju, po Lavrovljevi riječima, „sigurnost koja je svima u interesu“.

 

Ali oni ne ukidaju neriješena pitanja između dviju strana. Jedno od ključnih je što NATO danas predstavlja za Rusiju. Je li to njezin strateški saveznik, partner ili potencijalni protivnik? Trenutne aktivnosti saveza na međunarodnoj sceni su takve da se ne može jednoznačno reći kakav status ova vojnopolitička organizacija treba imati u Rusiji. U jednu ruku, ona razvija partnerske programe, na primjer u Afganistanu, gdje će Rusija i NATO „produbljivati suradnju u pojasu duž afganistanskih granica“, a u drugu, ugrožava našu nacionalnu sigurnost. Dokle god Sjevernoatlantski blok ignorira stavove Moskve, Vijeće Rusija-NATO će, bez obzira na retoriku, ostati samo jedna od mnogih tribina za dijalog sa savezom, kroz koji se demonstriraju prividni partnerski odnosi s Rusijom. Ali taj dijalog nema realan utjecaj na odluke koje donosi Bruxelles.

 

Autor je glavni urednik vanjskopolitičke redakcije „Rossijske gazete“ i moderator Diskusijskog kluba ovog dnevnika.