Ruski rezime 2012. godine

Prema tradiciji, sat na Moskovskom Kremlju najavljuje kraj stare i dolazak Nove godine. Izvor: Rossijskaja gazeta.

Prema tradiciji, sat na Moskovskom Kremlju najavljuje kraj stare i dolazak Nove godine. Izvor: Rossijskaja gazeta.

U burnoj i strateški važnoj 2012. vidjeli smo predsjedničke izbore, novu aktivnost opozicije, znake radikalizirane borbe s korupcijom (uz najave da ona može dobiti status nacionalnog neprijatelja) i vidljivi zaokret Rusije od Europe prema Aziji.

U Rusiji je 2012. godina kao nijedna druga bila ispunjena događajima od strateškog značaja. Moskva se suočila kako s globalnim, tako i s unutrašnjim političkim izazovima.

Vladimir Putin: još uvijek bez konkurencije

Predsjednički izbori 2012. svakako su bili glavni događaj u političkom životu Rusije. I pored toga što je u njima, kako su i predvidjeli analitičari, pobjedu odnio Vladimir Putin, ipak su rezultati glasanja donijeli čitav niz iznenađenja. Glavno iznenađenje bio je Mihail Prohorov koji je zauzeo treće mjesto, iako je kao novo lice na političkoj sceni bio smatran za autsajdera. Analitičari su to objasnili potrebom društva za političarima novog kova.

Doduše, ta potreba je zasada aktualna samo za stanovnike velikih gradova. Putinova popularnost je nešto opala tijekom minule godine, ali je on i dalje daleko popularniji od svojih konkurenata. Minimum njegove popularnosti (37%) zabilježen je u kolovozu, ali se već u jesen taj pokazatelj vratio na 45-50%.

Iako je pobjedu na predsjedničkim izborima odnio Vladimir Putin, glavno iznenađenje bio je Mihail Prohorov koji je zauzeo treće mjesto, premda je kao novo lice na političkoj sceni bio smatran autsajderom.

„Jesenski porast predsjednikove popularnosti poslije privremenog pada vezan je za efekt listopadnih izbornih kampanja u kojima je Kremlj imao uspjeha“, objašnjava Valerij Fjodorov, generalni direktor Sveruskog centra za proučavanje javnog mnijenja (VCIOM), i dodaje da je vrlo veliki utjecaj na povjerenje stanovništva imao predsjednikov prijekor trojici ministara i početak borbe protiv korupcije. Društvu je još uvijek potreban vođa s „čvrstom rukom“, zaključuju stručnjaci. A Putin je zasada jedan od malobrojnih političara koji ispunjavaju taj kriterij.

Opozicija: postoji nezadovoljstvo, ne postoji rješenje

Ulični prosvjedi ujedno su bili i iznenađujući i očekivani. Za svega nekoliko mjeseci na oporbenoj političkoj sceni pojavila su se nova lica (kao što je Aleksej Navaljni) koja su uspjela izvesti na ulice desetine tisuća ljudi, što ranije nikome nije polazilo za rukom. Upravo s tom pojavom analitičari vezuju činjenicu da se vlast odlučila na ublažavanje izbornog zakonodavstva i pojednostavljenje sustava registriranja političkih stranaka.

Do prvog incidenta došlo je na sam dan parlamentarnih izbora, 4. prosinca 2011., kada je opozicija, nezadovoljna procesom izračunavanja glasova, uvečer izašla na ulice Moskve. Već sutradan su na moskovske ulice izašle desetine tisuća ljudi.

Za svega nekoliko mjeseci na oporbenoj političkoj sceni pojavila su se nova lica (kao što je Aleksej Navaljni) koja su uspjela izvesti na ulice desetine tisuća ljudi, što ranije nikome nije polazilo za rukom.

Tijekom narednih šest mjeseci opozicija je provela čitav niz masovnih akcija koje su imale odjeka u javnosti: miting na Prospektu Saharova, „Bijeli prsten“ i famozni miting 6. svibnja koji se završio sukobima s policijom.

Zahvaljujući reformama već na listopadskim regionalnim izborima su, pored četiri politička „diva“ poput komunista ili Jedinstvene Rusije, sudjelovale i desetine novih stranaka. Istina, novi politički igrači zasada ne mogu zadovoljiti potrebe birača, jer je opozicija još uvijek razjedinjena i nema jasan politički program. U svim najvažnijim gradovima i oblastima opozicija je izgubila na regionalnim izborima, ali su stručnjaci uvjereni da prava borba tek predstoji.

Korupcija: lopovluk je opasniji od terorizma

„Ni oružane snage NATO-a sa svojim raketama, ni međunarodni terorizam, ni separatističke tendencije za Rusiju ne predstavljaju tako veliku opasnost kao korupcija“, uvjeren je Konstantin Remčukov, glavni urednik opozicijskog lista „Nezavisimaja gazeta“. Zaista, problem korupcije, kao i uvijek, zauzima prvo mjesto na popisu negativnih pojava za koje opozicija optužuje vlast.

 

Ni oružane snage NATO-a sa svojim raketama, ni međunarodni terorizam, ni separatističke tendencije za Rusiju ne predstavljaju tako veliku opasnost kao korupcija.


 

Konstantin Remčukov

Međutim, u 2012. godini vlast je reagirala na korupciju daleko oštrije nego ranijih godina. Prvi put se u ruskoj povijesti dogodilo da nekoliko visokih dužnosnika jedan za drugim budu smijenjeni sa svojih položaja zbog korupcijskih afera. Najveći odjek u javnosti imala je smjena ministra odbrane Serdjukova, koga su stručnjaci uvijek tretirali kao jednog od najodanijih Putinovih suradnika. Pa ipak, čak je i on ostao bez fotelje poslije afere s krađom prilikom rasprodaje vojne imovine. Po mišljenju stručnjaka, Kremlj računa na to da borba protiv korupcije može postati nova ideja koja će ujediniti naciju.

Pored toga, 2012. smijenjen je i Jurij Urličič, generalni konstruktor sustava GLONASS (Globalni navigacijski satelitski sustav). Po riječima šefa predsjedničkog kabineta Sergeja Ivanova, prilikom realizacije ovog projekta ukradeno je 6,5 milijardi rubalja (210 milijuna dolara). Nije prošao bez afere čak ni samit Organizacije azijsko-pacifičke ekonomske suradnje u Vladivostoku, koji je postao jedan od najvažnijih događaja 2012. godine u Rusiji. Pravosudni organi tvrde da je prilikom priprema za ovaj samit ukradeno 93 milijuna rubalja (3 milijuna dolara) i da je u tu pronevjeru umiješan bivši zamjenik ministra regionalnog razvoja Roman Panov. Lopovi su otkriveni čak i u antikorupcijskoj upravi moskovske policije. Službenici ove uprave Lav Gluhov i Andrej Ljavikin optuženi su za krađu 3 milijuna dolara.

Vanjska politika: okretanje Istoku

Predsjednik je nedvosmisleno dao do znanja da između stabilne Kine i Eurozone koja je sada u krizi on bira azijskog partnera.

Od predsjedničkih izbora najaktualnije i najčešće pitanje u stručnim krugovima bio je problem geopolitičkog izbora Rusije: Azija ili Europa. U proteklih pola godine stručnjaci su analizirali predsjedničke posjete, pravili prognoze, navodili ekonomske proračune obima trgovine s Europskom unijom i zemljama Azijsko-pacifičke regije. Rujanski samit Organizacije azijsko-pacifičke ekonomske suradnje, kojim je predsjedala Rusija, potvrdio je da je cilj Rusije dalje zbližavanje s Kinom. Predsjednik je istaknuo da se preorijentacija na istočne partnere već odigrava i „ne mora se poticati umjetnim putem“.

Teza o izboru azijskog vektora potvrđena je i tijekom listopadskog zasjedanja debatnog kluba „Valdaj“. Predsjednik je nedvosmisleno dao do znanja da između stabilne Kine i Eurozone koja je sada u krizi on bira azijskog partnera. U planu za naredni period na prvom mjestu je povećanje obima robne razmjene između Moskve i Pekinga na 100 milijardi dolara godišnje i prelazak na obračun u nacionalnim valutama.

Uostalom, zbližavanje s Kinom nije jedina stavka azijsko-pacifičke strategije Moskve. Jedan od ključnih ciljeva Rusije je da se u što većoj mjeri realizira potencijal zemlje koja predstavlja most između Dalekog Istoka i Europe. „Ogroman i zasada svakako nedovoljno iskorišten potencijal naše zemlje, koja zauzima otprilike trećinu Euroazijskog kontinenta, krije se u njenim transportnim i tranzitnim mogućnostima“, izjavio je Dmitrij Medvedev uoči Azijsko-europskog samita (ASEM) u Laosu.

Rusija i WTO: 19 godina čekanja

Rusija je prvu prijavu za članstvo u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) predala još 1993., ali je primljena tek u kolovozu 2012. Međutim, među stručnjacima još uvijek ne jenjava diskusija o tome da li je stupanje u WTO bio ispravan potez.

Stručnjaci Svjetske banke pozitivno ocjenjuju stupanje Rusije u WTO. Prema njihovim prognozama, u dugoročnoj perspektivi ruska ekonomija može zabilježiti rast od 11%, čemu će prije svega doprinijeti veća produktivnost i konkurentnost ruskih kompanija, budući da će zbog nižih tarifa biti niža i cijena njihove robe i usluga.

Jedan od ključnih ciljeva Rusije je da se u što većoj mjeri realizira potencijal zemlje koja predstavlja most između Dalekog Istoka i Europe.

Najveću korist od stupanja u WTO osjetit će metalurgija i kemijska industrija, dok će gubitke imati strojogradnja, laka i drvna industrija. U svojim analizama stručnjaci povlače paralele između ruskog i kineskog iskustva, i apeliraju na biznismene da se ne boje igre po novim pravilima.

I Moskva i Peking pribojavali su se da uslijed stupanja u WTO domaće tržište može biti preplavljeno stranim kompanijama, zbog čega će razvoj sfere usluga i „slabih“ privrednih grana biti praktički obustavljen. Međutim, u Kini se to nije dogodilo. Naprotiv, oni segmenti ekonomije koje su stručnjaci tretirali kao slabe (na primjer, osiguravajuće kompanije) čak su i povećali udio na domaćem tržištu zahvaljujući većoj kupovnoj moći stanovništva. Još jedan pozitivni faktor je poboljšanje investicijske klime, a samim tim i priljev stranog kapitala u zemlju. Tako je obim direktnih investicija u kinesku ekonomiju poslije stupanja u WTO povećan za 18%. Stručnjaci tvrde da to nisu pitanja koja se rješavaju za jedan dan, ali Rusija može ubrzati ekonomski rast ako pametno iskoristi kinesko iskustvo.