Vojna obveza u Rusiji kroz povijest

Strelci na izboru Mihaila Fjodoroviča za cara (1672). Pukovima strelaca pomagali su kozački odredi. Iz slobodnih izvora.

Strelci na izboru Mihaila Fjodoroviča za cara (1672). Pukovima strelaca pomagali su kozački odredi. Iz slobodnih izvora.

Tijekom burne ruske povijesti vojska je uvijek imala pune ruke posla. Sam sustav služenja vojnog roka se tijekom povijesti Rusije neprestano mijenjao, odražavajući nove povijesne okolnosti i društvenu filozofiju.

Rusku vojsku ponovno očekuju promjene. Komitet Državne Dume za obranu planira se obratiti ministru obrane Sergeju Šojguu s molbom da se vojni rok produži na godinu i pol dana uz obrazloženje da je skraćenje vojnog roka loše utjecalo na borbenu spremnost oružanih snaga.

 

Sustav služenja vojnog roka u Rusiji se tijekom povijesti neprestano mijenjao. Vojni rok je skraćivan, mijenjali su se i kriteriji odabira novih regruta, a mladi branitelji domovine su u različito vrijeme imali različite olakšice. Reforme Petra Velikog, eksperiment dobrovoljnog prijavljivanja vojnika u Crvenu Armiju, donošenje zakona „O vojnoj obvezi i vojnoj službi“ – sve su to različite faze razvoja ruskog vojničkog sustava.

 

Vojna služba u staroj Rusiji i za vrijeme Petra Velikog

 

U srednjem vijeku plemstvo je imalo obavezu štititi državu i bilo je u stalnoj vojnoj službi. Ostatak stanovništva je popunjavao vojne redove samo u krajnjoj nuždi, kada bi nekom gradu prijetila opasnost. Kasnije se pojavio sistem regrutiranja u vojsku.

 

Vojne odrede u staroj Rusiji činili su gardisti i dobrovoljci iz naroda. Za vrijeme Ivana Groznog formirani su pukovi elitnih streleca koji su za službu primali plaću, a u slobodno vrijeme su se mogli baviti zanatom ili trgovinom.

 

Pukovima streleca pomagali su kozački odredi, koji su od države zauzvrat dobivali malu novčanu naknadu, žito i barut.

 

Tek za vrijeme Petra Velikog u Rusiji je uvedena stalna vojska. S vremenom su pojedine kategorije građana oslobađane vojne obveze. Tu privilegiju je 1762. steklo plemstvo, a kasnije i trgovci, svećenstvo i počasni građani. Na kraju su u vojsku pozivani samo seljaci i predstavnici građanskog staleža.

 

Vojna obveza

 

Odred orenburških kozaka (1912). Izvor: arhiva Viktora Pogadajeva.

 

Situacija se radikalno promijenila 1874., kada je u zemlji uvedena opća vojna obveza. U vojsku su pozivani svi muškarci kad bi napunili 21 godinu. Broj regruta reguliran je zakonom. Novčani otkup više nije bio moguć. Oni koji iz bilo kojeg razloga nisu primani u vojsku, vodili su se kao vojna rezerva do svoje 39. godine.

 

Od 1906. vojni rok u kopnenoj vojsci (u pješadiji i kombiniranim pješadijsko-artiljerijskim jedinicama) trajao je tri godine. Svi vojni obveznici su poslije odsluženja vojnog roka još 7 godina bili rezervisti prvog poziva, i još 8 godina rezervisti drugog poziva.

 

Drugi rodovi vojske služili su vojni rok 4 godine, poslije čega su još 7 godina bili u rezervnom sastavu prvog poziva, i još 6 godina u rezervnom sastavu drugog poziva. Služba u mornarici trajala je pet godina. Mornari su poslije vojnog roka bili u rezervi još 3 ili 2 godine.

 

Odlaganje vojnog roka i druge olakšice

 

Od 1906. je zbog povrede odlazak u vojsku odlagan sve do ozdravljenja, a 2 godine je mogao biti odložen zbog lošeg imovinskog stanja vojnog obveznika. Oni koji su bili na školovanju nisu pozivani na odsluženje vojnog roka i mogli su se na miru školovati do svoje 27. ili 28. godine. Njima je i inače vojni rok bio skraćen i trajao je od godinu dana do 2 godine.

 

Obiteljsko stanje je također moglo biti razlog za dobivanje olakšica. To se, na primjer, odnosilo na hranitelje obitelji.

 

Od vojne obveze potpuno je bilo oslobođeno svećenstvo, a liječnici, veterinari i umirovljeni članovi Akademije likovnih umjetnosti bili su u rezervnom sastavu 18 godina. Vojni obveznici koji su odložili vojni rok ostajali su poslije vojske u rezervnom sastavu do svoje 43. godine.

 

Vojska u sovjetsko vrijeme

 

Vojnici iz raznih krajeva SSSR-a. Izvor: RIA „Novosti“.

 

U Crvenu armiju stupali su samo dobrovoljci sve do 1925., kada je donijet zakon „O obveznom služenju vojnog roka“, poslije čega su crvenoarmejci regrutirali svake godine, a vojni rok je trajao dvije godine. Mlađi zapovjedni sastav avijacije i mornarice Crvene Armije služio je vojsku tri godine.

 

Od 1949. uvedene su klase regrutirane u studenom i prosincu. U kopnenoj vojsci i avijaciji od tada je vojni rok trajao tri, a u mornarici četiri godine. Od 1968. u kopnenim je jedinicama vojni rok trajao dvije, a u mornarici tri godine. Apsolventi viših škola i fakulteta koji nisu imali vojnu obuku služili su vojsku samo godinu dana. Još jedna novina tog vremena bilo je uvođenje proljetne klase regruta.

 

Vojska danas

 

Mladi ruski vojnici uče kako se pravilno drži glava na vojnoj paradi. Izvor: Rossijskaja gazeta.

 

Opća vojna obaveza ukinuta je 1993, kada je na snagu stupio zakon „O vojnoj obavezi i služenju vojnog roka“. Pojedine odredbe ovog zakona mijenjale su se iz godine u godinu. Na primjer, 2006. Državna je Duma usvojila amandmane na ovaj zakon, prema kojima je vojni rok trajao 18 mjeseci za one koji su otišli u vojsku 2007., a 12 mjeseci za vojnike koji su u vojsku otišli 2008. Također, u cijeloj zemlji je smanjen broj vojnih katedri na višim školama i fakultetima.

 

Sada se u vojsku pozivaju regruti od 18. do 27. godine. Na spisku za regrutaciju su svi mladići, izuzev onih koji su oslobođeni od vojne službe, koji služe civilni vojni rok, žive u inozemstvu ili izdržavaju zatvorsku kaznu.

 

Odlaganje vojnog roka odobrava se postdiplomcima, đacima, učenicima politehničkih i drugih stručnih škola, studentima koledža, viših škola i fakulteta, skrbnicima maloljetnih osoba i hraniteljima obitelji, očevima koji imaju dvoje ili više djece i onima koji iz zdravstvenih razloga ne mogu služiti vojsku.

 

Najmlađi branitelji nove Rusije. Izvor: Rossijskaja gazeta.

 

Izvorni materijal na stranici kanala Moskva24.