Slaven u velikom gradu

Trener kluba „Lokomotiv“ Slaven Bilić  pričao je ne samo o nogometu, nego i o životu u Moskvi. Izvor: Daniel Mihailescu / AFP.

Trener kluba „Lokomotiv“ Slaven Bilić pričao je ne samo o nogometu, nego i o životu u Moskvi. Izvor: Daniel Mihailescu / AFP.

Glavni trener „Lokomotiva“ ispričao je našim novinarima zašto mu se sviđaju ruske gužve u prometu.

„Lokomotiv“ je u posljednjem kolu nogometnog prvenstva Rusije konačno uspio zabilježiti pobjedu nakon serije od šest utakmica bez pobjede. Iako se trenutno crveno-zeleni nalaze na osmom mjestu prvenstvene ljestvice, trener Slaven Bilić u intervjuu „Rossijskoj gazeti“, našem matičnom izdanju na ruskom jeziku, prije utakmice s „Krasnodarom“ bio je optimist i pričao nam je ne samo o svom klubu nego i o životu u Moskvi.

Rossijska gazeta: Poslije pobjede nad klubom iz Samare „Krilja Sovetov“ napetost u klubu kao da se smanjila?

Slaven Bilić: U klubovima kao što je „Lokomotiv“ uvijek postoji napetost, od toga se ne može pobjeći. Budući da su pred nama visoki ciljevi, mi smo pod stresom na svakoj utakmici. No nakon serije neuspješnih utakmica, pobjeda u Samari bila nam je zaista neophodna; nadam se da će se u ekipi sad pojaviti samopouzdanje, a to je nešto što nam je nedostajalo u posljednje vrijeme.

R.G.: „Lokomotiv“ očekuju još tri utakmice ove godine. Nogomet u zimskim uvjetima vam neće biti problem?

S.B.: U principu ne, mislim da nam to ne bi trebao biti problem. Sad je studeni, i vrijeme je dobro. Ali kako nisam živio ovdje ranije, ne mogu biti objektivan, možda u prosincu odjednom nastupe nepodnošljivi vremenski uvjeti. No zasad nema nikakvih problema.

R.G.: Od srpnja ste trener „Lokomotiva“. Recite, pokazuje li ekipa igru kakvu od nje očekujete?

S.B.: Zasad nam nedostaje stabilnost i samopouzdanje, no sve će to doći na svoje. Na kraju krajeva, te dvije kvalitete dolaze s pobjedama na prvenstvima i utakmicama, tako da je to još sve pred nama. Osim toga, ne smijemo zaboraviti da smo ljetos imali jako malo vremena za pripremu i to da se uigramo kao momčad.

R.G.: Uvijek ste govorili da ne volite komentirati odluke sudaca. Ipak, nakon utakmice u gostima s „Rostovom“ kritizirali ste rad suca. Čini li vam se da se vašem timu neobjektivno sudi?

S.B.: Ne bih baš to rekao, ali ipak... U nekim utakmicama u kojima je igrao „Lokomotiv“ suci nisu bili na razini u odnosu prema našem timu. Sjetite se susreta s „Rostovom“, a onda i sa „Zenitom“, kada je Šiškin udaljen s terena. Često greške sudaca mogu presuditi ishod utakmice i na kraju nam nedostaje tih šest-osam bodova. Složit ćete se da je to previše.

„U klubovima kao što je „Lokomotiv“ uvijek postoji napetost, od toga se ne može pobjeći. Budući da su pred nama visoki ciljevi, mi smo pod stresom na svakoj utakmici.“ Izvor: Thomas Bohlen / Reuters.

 

R.G.: Mislite li da „Lokomotiv“ ima realne izglede za mjesto među prvih tri?

S.B.: Da, naravno. Bez obzira na naše ne baš uspješne zadnje rezultate, ipak su pred nama još tri utakmice ove godine a četrnaest do kraja prvenstva. U igri su još četrdeset i dva boda, tako da je sve još uvijek ispred nas. Osim toga, za vrijeme zimskih susreta možemo nadoknaditi propušteno i bolje se pripremiti, jer ćemo imati i više vremena nego ljetos. Igrači već bolje poznaju mene, i ja njih – a to je veliki plus.

R.G.: Jeste li već odlučili koje pozicije planirate ojačati ove zime?

S.B.: Imam određene planove, naravno, ali ne bih o tome želio govoriti u javnosti.

R.G.: Nedavno se na jednom sajtu pojavio članak u kojem je pisalo da predsjednica „Lokomotiva“ Olga Smorodskaja navodno dolazi na teren i dijeli vam savjete o tome kako se izvode slobodni udarci. Recite, kakav je vaš odnos prema objavljivanju takvih članaka i što možete reći na to?

S.B.: Čuo sam za tu „vijest“. Što da vam kažem? Ne razumijem zašto pišu takve besmislice, no ne želim reagirati na to jer nema smisla. Moj odnos s Olgom Smorodskom ne samo da je dobar nego je i odličan, ona mi u svemu pomaže. Što se tiče taktike i uigravanja – samo ja kao trener odlučujem o tim pitanjima.

R.G.: Jeste li se priviknuli na Moskvu? Sviđa li vam se grad?

S.B.: Da, grad je prekrasan. Ponosan sam što živim u Moskvi; doduše, ima jedna stvar koja me malo nervira a to su – gužve u prometu. Često čovjek ne može procijeniti koliko mu vremena treba od jednog do drugog mjesta. Ali to ima i svoju dobru stranu, daje ti osjećaj da živiš u velikom gradu i to je sjajno.

R.G.: Sami vozite auto ili imate vozača?

S.B.: Ponekad vozim sam, sviđa mi se to.

R.G.: Jeste li već uspjeli upamtiti moskovske rute?

S.B.: Pa, iskreno rečeno, imam samo jednu rutu, i ona nije tako komplicirana – put od naše baze u Bakovki do stadiona „Lokomotiva“ nije tako teško zapamtiti. Osim toga, klub mi je osigurao vozača a on je sjajan momak, često najveće udaljenosti prijeđe u najkraćem mogućem roku.

R.G.: Kad ste tek došli u Moskvu, živjeli ste u Bakovki. Jeste li već uspjeli pronaći stan?

S.B.: Da, naravno. Sad živim tamo s djevojkom.

R.G.: Djeca su vam ostala u Hrvatskoj? Nedostaje li vam domovina?

S.B.: Djeca povremeno dolaze u Moskvu, ili ja odlazim k njima. Ovamo ih još nisam doveo. A nedostaje li mi Hrvatska... Znate, nedostaju mi moja djeca, ljudi. Općenito, ako imam slobodnog vremena, odem u Hrvatsku; let srećom ne traje dugo. Druga je stvar to što imam vrlo malo slobodnog vremena, ali to mi nije problem.

R.G.: Kako stojite s ruskim jezikom?

S.B.: Napredujem. Radim individualno s profesorom kod kuće tri puta tjedno, a i u bazi zajedno s dijelom trenerske uprave koju čine Hrvati.

R.G.: Vaš veliki prijatelj Guus Hiddink priznao je da je, dok je vodio tim Rusije, čitao knjige o povijesti zemlje u kojoj radi da bi bolje razumio njezine ljude. Slijedite li vi njegov primjer?

S.B.: Ne mogu reći da čitam knjige o povijesti Rusije, ali uskoro ću se pozabaviti time, kad moj ruski bude bolji. No zato jako puno razgovaram s ovdašnjim ljudima, i ne samo s onima koji imaju veze s nogometom. Guus je bio potpuno u pravu, jer nogomet nisu samo taktički potezi i igra, nego i rad s ljudima. Da biste dobro komunicirali s igračima, morate poznavati i njihov mentalitet, kako dišu i takve stvari.

R.G.: Što mislite o društvenim mrežama? Imate li Twitter?

S.B.: Ne, prema takvim stvarima sam ravnodušan. Uostalom, iskreno rečeno, i nemam se kad time baviti, svo vrijeme mi odlazi na posao.

„Da biste dobro komunicirali s igračima, morate poznavati i njihov mentalitet, kako dišu i takve stvari“. Izvor: Francisco Leong / AFP.

R.G.: A što mislite o činjenici da su nogometaši veoma aktivni na tom planu? Ponekad objavljuju vijesti iz životu kluba koje i ne moraju biti javne.

S.B.: Slažem se s vama, nisam veliki zagovornik toga da nogometaši imaju potpunu slobodu na tom planu. Zato što moraju znati da je Twitter svojevrsna mini press konferencija, svatko tko želi može tamo saznati stvari koje možda ne treba razglasiti. Igrači moraju znati da oni predstavljaju svoj klub koji sa svoje strane kontrolira takve stvari.

R.G.: Volite li ići u kino i jeste li posjetili kinodvorane u Moskvi?

S.B.: Volim, naravno, iako nisam još išao. Ali najviše bih želio otići u Boljšoj teatar, čuo sam izvanredne stvari o njemu. No najprije ću usavršiti jezik pa kad budem imao više vremena i kad bude malo manja gužva (smijeh) odmah ću otići u kazalište.

R.G.: A jeste li u Moskvi posjetili neke sportske manifestacije, osim nogometnih utakmica?

S.B.: Ne još, ali, naravno, htio bih. Mnogi moji igrači veliki su obožavatelji hokeja i često odlaze na utakmice pa se nadam da ću i ja uskoro uspjeti otići na jednu.

R.G.: Nedavno se u hrvatskoj štampi pojavila informacija da je vaš sin Leo dolazio na probu u klub „Lokomotiva“. Je li to istina?

S.B.: Ne, novinari su jako sve napuhali (smijeh). Kad smo imali pauzu među utakmicama u listopadu, moja djeca su došla ovamo, u Moskvu. Na pomoćnom terenu „Lokomotiva“ juniorska ekipa igrala je utakmicu a ja sam je došao pogledati sa sinom, i to je bilo sve.

R.G.: Sjećamo se da je na dan kad ste potpisali ugovor s „Lokomotivom“ u Hrvatskoj ukraden vaš brod u vrijednosti 45 tisuća eura. Recite, nisu vam ga vratili do sad?

S.B.: (Smijeh). Ne, nema još nikakvih vijesti o njemu, ali ja i dalje čekam i nadam se najboljem.

/p

/p

/p

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće