"Ostankino" vrh Moskve

Početkom 50-ih godina u Moskvi se pojavila ideja o izgradnji novog višekanalskog televizijskog centra s neobično visokim tornjem.

Vlada je prihvatila prijedlog i Vijeće ministara SSSR-a potpisalo je 15. lipnja 1955. dekret „O rekonstrukciji Moskovskog televizijskog centra“. Dekret je obavezao Ministarstvo za telekomunikacije SSSR-a da u periodu od 1955. do 1958. izvrši niz složenih radova na rekonstrukciji Moskovskog televizijskog centra (MTC) u skladu s posljednjim dostignućima znanosti i tehnologije u području televizije. To je podrazumijevalo izgradnju kompleksa koji bi se sastojao od 11 studija s neophodnom aparaturom, nove moćne televizijske stanice s četiri jaka televizijska odašiljača i šest radioodašiljača, kao i novog tornja visine iznad 300 metara, na koji će biti postavljene antene.

Autori projekta bili su glavni konstruktor Nikolaj Nikitin i arhitekti Leonid Batalov i Dmitrij Burdin. Izgradnja tornja trajala je do 26. prosinca 1968.

Novi televizijski toranj dobio je ime „Svesavezna radiotelevizijska emisiona stanica Ministarstva za telekomunikacije SSSR-a ‘Pedesetogodišnjica Oktobarske revolucije’“. Većina sudionika u izgradnji tornja nagrađena je ordenima i medaljama za uspješno obavljeni pothvat.

Ovaj armiranobetonski toranj predstavlja šuplju stožastu konstrukciju s vrlo širokim temeljem. Za zidove cijelog stupa tornja, na razmacima od 7 metara, pričvršćeno je 149 prethodno napregnutih kablova. Jednu od inovacija u izgradnji predstavlja uporaba plitkog temelja. Njegova dubina iznosi oko 4-6 metara. Stabilnost se postiže višestrukom prevagom mase temelja nad masom stupa.

Toranj je u početku bio visok 533 m, no kasnije je postavljen i jarbol za zastavu, čime je visina tornja podignuta na 540 m. U trenutku izgradnje bila je to najviša ljudskom rukom podignuta građevina na svijetu. Donji stožasti dio tornja do visine od 63 m napravljen je od običnog armiranog betona, za dio između 63. i 384. metra korišten je prednapregnuti armirani beton, a gornji dio (iznad 384 m) napravljen je od cilindričnih metalnih prstena, čiji se promjer postepeno smanjuje.

Toranj „Ostankino“ ima 45 katova s desecima prstenastih cijevi i balkona.

Ukupan korisni volumen prostorija u donjoj stožastoj osnovi, unutar armiranobetonskog stupa i u pomoćnim objektima na samom stupu, koje se koriste za smještaj opreme i u druge službene svrhe, iznosi više od 70 tisuća kubnih metara, a korisna površina svih prostorija više od 15 tisuća kvadratnih metara.

Pogled prema zemlji kroz stakleni pod platforme „Ostankina“. Fotografija: Andrej Belenko.

Prvi put u svjetskoj praksi sve prostorije radiotelevizijske emisijske stanice smještene su unutar tornja, a ne pored njega. To je sa svih strana otvorilo slobodan prilaz hodniku, koji se nalazi na gornjoj površini stepenaste platforme ispod deset armiranobetonskih potpornih nogu. Na tornju radi ukupno sedam ogromnih dizala, od toga četiri brza.

Novi toranj „Ostankino“ bio je vrhunsko dostignuće domaće znanosti i tehnike, a u trenutku izgradnje bio je jedini toranj na svijetu s takvom konstrukcijom. Njegova osnovna namjena bila je emitiranje radiotelevizijskog programa za višemilijunsku publiku u Moskvi i Podmoskovlju, ali imao je i mnoge druge namjene, od kojih su neke bile od saveznog značaja. Kompleks radiorelejne opreme kojom je toranj opremljen omogućavao je distribuciju državnih radiotelevizijskih programa diljem cijele zemlje, pri tome uzimajući u obzir i vremenske zone.

Primopredajne antene, montirane na balkonima gornjeg dijela tornja, zajedno s aparaturom mobilnih televizijskih stanica omogućavale su istovremeni prijenos i snimanje televizijskih emisija za 20 objekata.

Vrh tornja demontiran je 1991., a zatim su pomoću helikoptera montirana tri nova radioodašiljača s emisionim antenama koji pokrivaju novo FM područje za Rusiju.

Pored svoje osnovne funkcije toranj služi i kao turistički objekt.