O ruskim reakcijama na oslobađanje hrvatskih generala

Dan nakon oslobađajuće presude rusko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je službeni komentar, u kojemu je suzdržano izražena „sumnja u objektivnost Haškog suda“.

Iz izjave je jasno da se stav ruskog Ministarstva vanjskih poslova o tom pitanju nije promijenio: diplomati i dalje smatraju da mnoge odluke Haškog suda nisu motivirane željom da se razriješe događaji iz 90-ih na području Jugoslavije, nego političkim razlozima prema kojima haški suci kažnjavaju ili opraštaju. U vezi s time, ruski su diplomati izjavili da bi „sud trebao biti zatvoren sukladno roku određenom u rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 1966.“

Također,  u blogovima i na društvenim mrežama tema konačne odluke Haškog suda među ruskim stručnjacima nije imala značajnijeg odjeka. No valja istaknuti kako je poprilično detaljan komentar o ovom pitanju dao doktor povijesti, stručnjak iz Centra za proučavanje Balkanske krize pri Institutu za slavistiku Ruske akademije znanosti – Petar Iskenderov.

Navodeći čimbenike koji su eventualno mogli utjecati na odluku suda, Iskenderov izdvaja dva aspekta. „Prvi čimbenik je težnja Zapada i konkretno Europske unije da pošalje pozitivan signal Hrvatskoj, koja će od lipnja 2013. postati punopravna članica EU. Eurointegracije su trenutno u krizi iz financijskih razloga, tako da ovu gestu treba shvatiti kao prijedlog Hrvatskoj i drugim balkanskim zemljama te narodima da „unapređuju svoje međusobne odnose bez osvrtanja na prošlost“, tj. da okrenu novu stranicu, gdje se njihovi odnosi neće zasnivati na događajima iz 90-ih.

S tog gledišta je jasno zašto su prije pola godine generali bili okrivljeni, a sada su oslobođeni. Prije pola godine Europska unija je vršila pritisak na Hrvatsku kako bi ova ispunila neophodne uvjete za stupanje u Europsku uniju, a sada to više nije potrebno. Naprotiv, sada je potrebno da se pokaže privlačnost Europske unije i njena težnja da uspostavi konstruktivnu bilateralnu suradnju s Hrvatskom. A ako je cilj Europske unije da se svidi Hrvatima, onda je bilo teško naći bolje sredstvo od puštanja na slobodu generala Ante Gotovine i Mladena Markača“, uvjeren je Iskenderov.

Istodobno su se, smatra stručnjak, promijenili i prioriteti Europske unije. „S druge strane, Europska unija sada nije toliko zainteresirana za dobre odnose sa Srbijom, kao što je to bilo prije pola godine. Tada je na vlasti bila prozapadna koalicija na čelu s predsjednikom Borisom Tadićem, i Europska unija je radila određene ustupke kako bi ga primorala da obnovi pregovore s kosovskim vlastima. Sada Srbija ima novog predsjednika, Tomislava Nikolića, i sada je EU ponovo odlučila uspostaviti dobre odnose s Hrvatima tako što će žrtvovati Srbe.“

Bilo bi netočno na osnovi reakcija ruskog Ministarstva vanjskih poslova donositi zaključak da Rusiju ne zanimaju događanja u regiji. Ako uzmemo u obzir strateško partnerstvo sa skoro svim zemljama u tome dijelu Europe, koje se posljednjih godina izuzetno aktivno razvija, jasno je da se ne radi o nedostatku zanimanja. Rusija se nastoji ne miješati u unutarnje poslove trećih država i ne nameće se nakon što obznani svoj stav – osobito kada se radi o sukobima koji je se izravno ne tiču.