Online vrtlarstvo

Izvor: i-ogorod.ru.

Izvor: i-ogorod.ru.

Projekt i-Vrt svakome nudi mogućnost da zakupi gredicu i preko interneta gleda kako raste njegov budući ekološki ručak. Cijena i-krastavaca i i-rajčica pet puta je veća nego u dućanu, ali kupaca ipak ima.

U Moskvi vrt sve manje služi za puko preživljavanje, a sve više postaje prestižni izvor namirnica za dobrostojeće pobornike zdravog načina života. Staklenik u podmoskovskom selu Ostrovci pokrenuo je projekt i-Vrt. Svatko može zakupiti gredicu i preko web-kamere pratiti kako profesionalni agronomi uzgajaju poljoprivredne kulture koje je zakupac sam izabrao: rajčice, jagode, rikolu, bosiljak... Kurirska služba dostavlja urod na kućnu adresu.

 

i-Vrt u brojkama

Zakup kvadratnog metra košta 1000 rubalja (32 dolara) mjesečno, a jedna gredica ima 6 kvadratnih metara. S kvadratnog metra se tijekom jedne sezone (za pola godine) može ubrati 20-25 kilograma rajčice, 15-20 kilograma krastavaca ili kilogram peršina. To znači da će vlasnika gredice kilogram rajčica koštati 240-300 rubalja (7,6-9,5 dolara), kilogram krastavca 300-400 (9,5-12,7 dolara) rubalja, a kilogram peršina 1000 rubalja (32 dolara). Usporedbe radi, u moskovskim dućanima kilogram rajčica košta 30-100 (0,95-3,1 dolar) rubalja, kilogram krastavca 40-100 (1,27-3,1 dolar) rubalja, a kilogram peršina 70-100 rubalja (2,22-3,1 dolar).

Ideja da se napravi poluinteraktivni vrt potekla je od Vadima Lobova, čelnika investicijskog fonda „Sinergija inovacije“. Fond je u proljeće 2011. uložio milijun dolara u ovaj projekt: zakupljen je staklenik, dopremljena zemlja, montirane su kamere i i-Vrt je počeo s radom.

 

Inicijatori ovog projekta smatraju da svatko ima pravo na svježe i ekološki čisto povrće i začine, pogotovo danas, kada su police prepune povrća koje se uzgaja na staklenoj vuni i u hidroponima, i voća koje se tretira metanom da bi brže sazrelo. Zbog toga su se agronomi u ovom projektu od samog početka opredijelili za organsku proizvodnju, što znači da nema nikakvih kemijskih herbicida i pesticida, vrt se zalijeva isključivo arteškom vodom i koristi se samo prirodno gnojivo. Ovo zadovoljstvo uopće nije jeftino: mjesečni zakup gredice od 6 kvadratnih metara iznosi 6 tisuća rubalja (190 dolara), a da bi čovjek mogao uživati u rajčicama ili krastavcima iz vlastitog vrta, mora sačekati oko šest mjeseci.

 

„Naši klijenti su dobrostojeći ljudi kojima nije svejedno kako se hrane“, kaže Genadij Medecki, izvršni direktor fonda „Sinergija inovacije“. „Moramo biti svjesni činjenice da povrće koje nalazimo u dućanima nije uzgajano ‘pošteno’, prije bih rekao da je to ‘hrana za Frankensteina’. Kod nas dolaze oni koji ne žele konzumirati umjetnu hranu, a mogu to sebi priuštiti.“

 

 

Naše gredice nikada nisu prazne – čim nešto sazri mi to odmah oberemo, pa zasadimo novi rasad. Cilj nam je da klijenti na svom stolu uvijek imaju što svježije namirnice. Sadimo krastavac, rajčicu, različite vrste zelene salate, dosta začinskog bilja i zelenja. Pored svega toga, ja još i eksperimentiram: pokušavam napraviti prostoriju za uzgajanje gljiva kao što su bukovače i šampinjoni. Nama nije važna količina, nego kvaliteta. Bit će dobro ako se ovi korisni ekološki proizvodi počnu proizvoditi za masovnu upotrebu. Možda je baš to budućnost poljoprivrede.


 

Larisa Jugaj, glavni agronom i-Vrta

Ljetos je u i-Vrtu zakupljeno preko pedeset gredica, ali je dolaskom jeseni i zime broj zakupaca naglo opao, tako da ih ima manje od deset. „Sezona je završena i sada je nemoguće uzgajati mnoge kulture, kao što su, na primjer, jagode, paprika, krastavac i rajčica, a ruski mentalitet je takav da se krastavac i rajčica smatraju glavnim povrćem, i osim njih ne postoji ništa drugo“, objašnjava Medecki i dodaje da u Moskvi, prema istraživanju fonda, ima oko 30 tisuća potencijalnih i-Vrtlara.

 

U njegovom kabinetu na uočljivom mjestu stoje dva monitora na kojima se emitira izravan prijenos iz staklenika. Oko podneva dolaze klijenti: mlada majka s djetetom. Oni su prethodno najavlili da sami žele posaditi vrt. Ubrzo zatim majka i sinčić nevješto, ali veoma marljivo rade u svome vrtu. Tako se u naše vrijeme dobrostojeće obitelji „vraćaju zemlji“.

 

Inače, obitelji sa djecom su najčešći klijenti i-Vrta. „Jednom nam je telefonirao dobrostojeći tata i požalio se da njegov sin jede samo čips i čokoladice“, kaže Medecki. „Pitao sam ga da li bi volio jesti ono što sam posije i uzgoji. A budući da on s prijateljima igra ‘Farmu’ preko interneta, odmah je pristao. Dali smo mu parcelu, i on je posadio mrkvu. Inače, na rastresitoj podlozi u zatvorenom prostoru ona ne raste u dubinu, nego više u širinu. Dječak je sa zadovoljstvom pojeo svoju mrkvu.“

 

Medecki kaže da za „Sinergiju inovacije“ i-Vrt predstavlja hobi, a ne biznis. „Mi ni u kojem slučaju ne možemo biti konkurencija onima koji se bave proizvodnjom industrijskog povrća za masovnu upotrebu“, kaže on, dodajući da su početne investicije u ovaj projekt skoro sasvim iskorištene, a da će se isplatiti tek za pet do sedam godina.

 

Pa ipak, rukovodstvo fonda već razmišlja o privlačenju novih investicija u i-Vrt. „Trebalo bi nam još pet milijuna dolara za zakup dodatnih staklenika i za pokretanje proizvodnje u njima, a možda ćemo otvoriti i nove u Vladimirskoj oblasti, jer tamo je sve mnogo jeftinije, iako će se cijena logistike znatno povećati“, kaže Medecki. On je uvjeren da sektor eko-proizvoda ima veliki potencijal u Moskvi.

 

Izvorni članak na stranici „Moskovskih novosti“.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće