Kul-Šarif, poezija u kamenu

Nad drevnim kazanjskim kremljem, kao i prije pet stoljeća, ponovno se uzdižu minareti jedne od najljepših svetinja muslimanskog svijeta – džamije nazvane u čast sejida, ratnika i pjesnika, Kul-Šarifa.

Na fotografijama zahvaljujemo portalu Ministarstva kulture RF, culture.ru.

Spomenik vjere i slave kanskog Kazanja, spaljen sredinom 16. stoljeća, obnovljen je i ponovno otvoren za vjernike prilikom obilježavanja tisućite godišnjice osnivanja drevnog grada.

Danas je teško i zamisliti svu nekadašnju veličanstvenost ove džamije. U listopadu 1552., dok je prijestolnica Kazanjskog kanata ležala u ruševinama, vodila se odlučujuća krvava bitka za utvrde (glavne strateške pozicije u gradu) između vojske Ivana Groznog i Tatara. Ruskoj vojsci je pošlo za rukom zauzeti grad tek kada su svi branitelji tvrđave na čelu s neustrašivim Kul-Šarifom izginuli.

Kul-Šarif je bio sejid, tj. potomak proroka Muhameda, ratnik, pjesnik i mislilac. Njemu se pripisuje čuveno djelo „Pobjeda Kazanjskog Vilajeta”, u kojemu su opisana povijesna događanja iz 1550., kada je vojska Kazanjskog Kanata izvojevala kratkotrajnu pobjedu nad Rusima. Autor je, međutim, predosjetio nesreću i napisao da Kazanj „nema otkuda očekivati pomoć ni zaštitu, osim zaštite boga Tengri i pomoći anđela”.

 Džamija Kul-Šarif, zajedno s crkvom Blagovijesti, predstavlja simbol ponovnog zajedništva dvije glavne religije u Kazanju – pravoslavlja i islama.

Već u ljeto 1551. vojska Ivana Groznog ponovno je opkolila Kazanj. Vrhovni sejid Kul-Šarif bio je primoran postupiti kao diplomat i ponizno moliti ruske vojvode za spas grada. Nakon mučnih pregovora izaslanici su prihvatili uvjete Moskve, među kojima i zahtjev da ruskoj vojsci predaju svoju vladaricu Sjujumbike sa sinom. Međutim, pregovori su samo odložili napad ruske vojske. Poslije iscrpljujuće opsade Rusi su u listopadu 1552. prešli u ofenzivu i probili obranu Kazanja. Glavna bitka odigrala se ispred zidina džamije kanskog kremlja. Prema narodnim predajama, Kul-Šarif je tada predvodio odred mladih derviša i sufija i branio tvrđavu sve dok pri povlačenju nije ubijen na krovu medrese.

Džamija je spaljena do temelja. Postoji, međutim, legenda o tome da su konture drvene džamije koja nestaje u plamenu ostavile tako snažan utisak na osvajače, da je odlučeno da sjećanje na nju bude ovjekovječeno u obliku crkve Vasilija Blaženog u Moskvi, koja je podignuta u čast osvajanja Kazanja. S druge strane, ljetopisi bilježe da je veličanstvena saborna džamija po obliku podsjećala na emirski dvorac „Kazik Jorti”. Oko kupole, koja simbolizira jedinstvo vlasti kana, u nebo se uzdizalo osam šiljatih minareta kao uspomena na osam provincija Volške Bulgarije. Vrhovi minareta bili su ukrašeni srebrnim srpovima mladog mjeseca – simbolom vlasti Svevišnjeg.

 Postoji legenda o tome da su konture drvene džamije koja nestaje u plamenu ostavile tako snažan utisak na osvajače, da je odlučeno da sjećanje na nju bude ovjekovječeno u obliku crkve Vasilija Blaženog u Moskvi, koja je podignuta u čast osvajanja Kazanja.

Sredinom 1990-ih je odlučeno da se „u cilju održanja povijesnog kontinuiteta” veličanstvena građevina obnovi kao jedno od dominantnih obilježja Kazanjskog kremlja. Džamija Kul-Šarif, zajedno s crkvom Blagovijesti, predstavlja simbol ponovnog zajedništva dvije glavne religije u Kazanju – pravoslavlja i islama, što je bio važan argument za uključivanje kazanjskog kremlja u spisak Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

Kupola „Kazanjska šapka“, hromolitografija, oko 1840.

Kupola džamije kopira oblik „Kazanjske šapke“. Ovaj filigranski zlatni vijenac je insignija ruskih careva i kazanjskih kanova. Izrađen je sredinom 14. stoljeća. Prikazan je na heraldičkom štitu Kazanjskog Kanata.

Džamija je dovršena i otvorena 2005. To je simetrična građevina u čijoj osnovi leže dva kvadrata presječena pod uglom od 45 stupnjeva, što je čuveni islamski simbol Bismile („u Alahovo ime”). Konstrukciju džamije čini osam prelomljenih lukova koji se međusobno sijeku. Na njihovom vrhu leži kupola u obliku „kazanjske šapke“, tj. kanove krune koja se danas čuva u Oružarnici Moskovskog kremlja. Srebrni polumjesec, kao nekada, blista na vrhu svakog od četiri glavna minareta (visine 55 metara), kao i na četiri manja. U ovaj kompleks, pored same džamije, ulaze i Muzej islamske kulture Povoložja i drevnih rukopisa, knjižnica, izdavački centar i uprava imama.

 

Izvorni članak na culture.ru.
Naslovna fotografija: Ilja Cvetkov.