„Tvoje je ime nepoznato, tvoj podvig je besmrtan“

Znalci će prepoznati vrijedne vrste kamena od kojih je izgrađen arhitektonski ansambl u Aleksandrovskom parku: tamnocrveni karelski kvarcit, polirani granit, porfir i tamnosivi labradorit. Na fotografijama zahvaljujemo portalu Ministarstva kulture RF, culture.ru. 

U Aleksandrovskom vrtu pokraj zidina Kremlja izgrađen je memorijalni kompleks povodom 25-godišnjice pobjede u bitci za Moskvu. U spomen na poginule vojnike podignut je Grob Neznanog junaka, postavljeni su i blokovi sa zemljom donesenom iz gradova-heroja, a također i spomen-znak u čast gradova ratne slave. Ovaj memorijalni centar ima najviši status kao jedan od najvažnijih ratnih spomenika u zemlji, iako je prvobitno zamišljen kao gradsko spomen-obilježje.

Začetnici izgradnje spomenika bili su Centralni komitet KPSS i Savjet ministara SSSR, koji su u studenom 1966. izdali specijalnu naredbu. Ponuđeno je nekoliko koncepata budućeg memorijalnog centra, a izabrana je varijanta koju je ponudila radionica „jedinstvenih projekta“, kako se tada popularno nazivao „Mosprojekt-2“, koji i danas postoji. Upravo je ova radionica na čelu s akademikom arhitektom D. I. Burdinom predložila da se Grob Neznanog junaka i Vječni plamen postave u Aleksandrovski park. Ovaj park je već tada imao memorijalni karakter, jer se u njemu već nalazila pećina „Ruševine“ čiji je autor O.I. Bove, a postavljena je u spomen na Napoleonovu invaziju 1812. godine. To, međutim, nije bio jedini razlog zbog kojega je izabran Aleksandrovski park. Dodatni razlog je bilo i to što se park prostire duž sjeverozapadnih zidina Kremlja, od Ugaone Arsenalske do Trojicke kule. Izbor pravca je simboličan, jer su tijekom bitke za Moskvu ruski vojnici branili upravo sjeverozapadne pristupe prijestolnici u naselju Krjukovo, na 41. kilometru Lenjingradske ceste.

Memorijalni centar izgrađen je prilično brzo, za svega godinu dana. Podignut je skupocjeni spomenik strogog i plemenitog izgleda. Znalac će prepoznati vrijedne vrste kamena od kojih je izgrađen ovaj arhitektonski ansambl: tamnocrveni karelski kvarcit, polirani granit, porfir i tamnosivi labradorit.

Ansamblom dominira Grob Neznanog junaka. To je kiparska kompozicija na kojoj pažnju najviše privlače tri elementa od lijevane bronce na nadgrobnom platou: vojnički šljem, lovorova grančica i položeni barjak. Posmrtni ostaci vojnika poginulog 1941. preneseni su ovamo iz krjukovske bratske grobnice u prosincu 1966. uz pratnju pogrebne povorke i vojnog puhačkog orkestra. Ako priđete bliže spomeniku i spustite pogled, uočit ćete brončanu zvijezdu-petokraku iz koje izbija Vječni plamen. On je upaljen 8. svibnja 1967. od plamena koji gori na Marsovom polju u Sankt Peterburgu. Pored moskovskog Vječnog ognja može se pročitati natpis sastavljen od brončanih slova: „Tvoje je ime nepoznato, tvoj podvig je besmrtan“. U osmišljavanju ovog natpisa sudjelovala su čak četvorica autora: M. Lukonjin, S. Smirnov, K. Simonov i S. Mihalkov, autor suvremene ruske himne.

S lijeve strane glavnog dijela kompozicije nalazi se zid sa natpisom: „1941. Palima za Domovinu 1945“, a s desne ansambl dopunjuje granitna aleja od dvanaest blokova koji simboliziraju gradove-heroje, kao i stela s imenima gradova kojima je ta titula dodijeljena kasnije. Na svakom bloku nalazi se utisnuta medalja „Zlatna Zvijezda“ i u svakom od njih kapsula sa zemljom jednog od dvanaest gradova-heroja, u koje spadaju Lenjingrad, Kijev, Minsk, Staljingrad, Sevastopolj, Odesa, Kerč, Novorosijsk, Murmansk, Brestska tvrđava, Tula i Smolensk. Stela je postavljena nedavno, uoči 65-godišnjice završetka Drugog svjetskog rata.

Ansambl je ponovo postao zanimljiv javnosti 2009., kada je objavljen dekret predsjednika Rusije „O narodnom memorijalnom centru ratne slave“. Tada je otpočela kompleksna restauracija i modernizacija spomenika. Tijekom restauratorskih radova neugasivi Vječni plamen premješten je na Poklonu goru, da bi zatim bio vraćen na svoje prethodno mjesto. Pored općih restauratorskih radova, posebna pažnja poklonjena je položaju počasne straže. Ono se do listopada 1993. godine nalazilo pored Lenjinovog mauzoleja, a 1997. je premješteno kod Groba Neznanog junaka. Kućice za vojnike Stražarskog mjesta br. 1 imaju grijanje.