Tržište rada na ruski način

Izvor: PhotoXPress.

Izvor: PhotoXPress.

Stručnjaci konstatiraju da sovjetska organizacija tržišta rada, koja podrazumijeva doživotno zaposlenje u istoj firmi, danas već pripada prošlosti. Razina fluktuacije radne snage u Rusiji sada je viša nego u Europi. Kada je u pitanju ekonomija, ovaj trend ima svoje prednosti, ali i svoje nedostatke.

Rusi mijenjaju posao češće od Europljana. Prema podacima državne agencije za statistiku „Rosstat“, više od 11% cjelokupnog radno aktivnog stanovništva ostane na jednom radnom mjestu manje od godinu dana, a od toga 700 tisuća čak manje od mjesec dana. Stručnjaci s kojima je razgovarao dopisnik RBTH-a iznose različite stavove o tome je li ovakvo stanje dobro ili loše za ekonomiju.

 

Jedna od glavnih prednosti koju ističu stručnjaci sastoji se u tome što se građani postepeno oslobađaju tipičnog sovjetskog stereotipa da „nije dobro često mijenjati posao“. Kada je u pitanju radno mjesto, u Sovjetskom Savezu ljudi su za pretjeranu izbirljivost zaista bili žigosani kao „preletači“. Društvo je obavezno osuđivalo takve građane, o njima su pisani članci, pravljene su njihove karikature, a i Partija se, sa svoje strane, na sve načine trudila da im zagorča život.

 

„Rusija je zemlja u kojoj se život poprilično zasniva na tradiciji i, ako se neki običaj ukorijeni, to znači da će on veoma dugo biti aktualan. Općenito gledajući, čini mi se da je dobro što se naši građani postepeno oslobađaju sovjetskih stereotipa i biraju posao koji im odgovara, a ne onaj koji im je nametnula stranka ili vlada ili neki drugi organ“, kaže sociolog Zahar Gotovcev.

 

Razina nezaposlenosti u Rusiji danas je dostigla povijesni minimum i iznosi 5,2%.

Stručnjaci vide i druge pozitivne strane ove pojave. Tako, Nikita Maslenikov, savjetnik Instituta za suvremeni razvoj, povezuje visoku razinu fluktuacije kadrova s kretanjem ekonomskih tokova u pravcu inovacijskih tehnologija.

 

„Ljudi žele pobjeći od napornog fizičkog rada, od rutinskog i loše plaćenog posla i radije se bave stručnim intelektualnim radom, što stimulira razvoj privrednih grana u kojima proizvod ima puno veću dodatnu vrijednost“, smatra Maslenikov.

 

Po mišljenju ovog stručnjaka, posebno se može primijetiti premještanje kadrova iz poljoprivrede, a također iz industrijskog i prerađivačkog sektora u sektor usluga i visokih tehnologija. Maslenikov smatra kako je ova pojava pozitivna, ali mnogi stručnjaci ne dijele njegovo mišljenje.

 

„Tržište rada sada je veoma suženo upravo u agroindustrijskom i proizvodnom segmentu. Tu ima malo kvalificiranih stručnjaka i oni su zlata vrijedni“, tvrdi Timofej Šackih, analitičar kompanije „RBK“. Po njegovom mišljenju, radnici u proizvodnji nisu skloni čestom mijenjanju posla, a promjena radnog mjesta karakteristična je uglavnom za sektor usluga i stvaralačke profesije pa i tu je najčešći uzrok nedovoljna stručnost.

 

„Imamo vrlo malo visokoškolskih ustanova u kojima se kvalitetno izučavaju odnosi s javnošću (public relations), tako da malo ima i iskusnih stručnjaka, a to znači da taj posao često rade samouki ili jednostavno samouvjereni ljudi. Zbog toga se često događa da poslodavac primi novog radnika, ali poslije određenog vremena po rezultatima shvati da nije primio stručnjaka i daje mu otkaz. Zbog toga dolazi do tako česte promijene radnog mjesta“, smatra Šackih.

 

I predstavnici velikih industrijskih poduzeća kažu kako je mnogo teže naći kvalificiranog radnika, nego kancelarijskog službenika. Takva je pojava dobro poznata i firmi „Noriljski nikel“.

 

„Ima puno ekonomista i pravnika koji bi se kod nas htjeli zaposliti, dok tehničara, nažalost, nema. Veoma malo ljudi se javlja na natječaje za ova radna mjesta pa moramo koristiti sve moguće metode kako bismo zainteresirali ljude iz odgovarajuće struke“, kaže Irina Makejeva, direktorica kadrovske službe „Noriljskog nikela“. Činjenica je da među našim radnicima koji rade u proizvodnji gotovo da i nema fluktuacije.

 

U takvoj situaciji postaje aktualna inicijativa Vlade za ukidanje radnih knjižica, koje smo također naslijedili iz sovjetskog perioda. To je poseban dokument koji sadrži sve podatke o radnom stažu i bez kojega se ne može zasnovati radni odnos. Potpuno je prirodno što u ovako velikoj zemlji takav dokument enormno usporava besmislenu birokratsku proceduru. Ako dođe do ukidanja radnih knjižica, mnogi će radnici u administraciji i kadrovskim službama odahnuti s olakšanjem. Ali u tom slučaju nije jasno kako će se provjeravati podaci o radnom stažu koje kandidat navede u natječaju za radno mjesto. Hoće li ukidanje radnih knjižica dovesti do toga da kandidati masovno obmanjuju poslodavce, što bi izazvalo još veću fluktuaciju kadrova?

 

Sociolog Zahar Gotovcev uvjeren je da do toga neće doći. „Svakako će pitanje provjere navedenih podataka prije ili kasnije postati aktualno. Uostalom, to je pitanje i sada aktualno. Radna knjižica nije neki pretjerano složen dokument, lako se može falsificirati. Zbog toga ozbiljne kompanije prilikom zapošljavanja organiziraju dodatno testiranje kandidata. Ako radne knjižice budu ukinute, ljudi će više vjerovati preporuci prethodnih poslodavaca i reputaciji kandidata. Drugim riječima, to će na određen način zbližiti ljude iste profesije. Tako će oni koji se lažno predstavljaju kao stručnjaci teško moći naći posao. Takvi će biti potpuno nepoznati poslodavcima ili će kod njih biti na lošem glasu.“

 

Ukoliko u industriji i državnoj službi bude primijenjen mehanizam odabira kvalitetnih stručnjaka na temelju reputacije, u tom će se slučaju, prema mišljenju stručnjaka, i plaća naglo povećati, a prestat će i fluktuacija kadrova. Doduše, bit će više nezaposlenih, ali tu se mora jasno sagledati što je bolje: boriti se za veću plaću u jakoj konkurenciji ili se lako zapošljavati na bilo koje radno mjesto i primati malu plaću.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće