Ruski čipovi uzvraćaju udarac

Bez obzira na popularne šale, sovjetska elektronika bila je na razini američke i japanske; razlika je u tome što se koristila gotovo samo u vojsci. Može li se nova Rusija vratiti na tu razinu i iskupiti za neuglednu sovjetsku kućnu elektroniku? Dokle se stiglo u tom području? Govori akademik Genadij Krasnikov, direktor NII za molekularnu elektroniku „Mikron“.
Izvor: Rossijskaja gazetaGenadij Krasnikov, član Ruske akademije znanosti i generalni direktor Znanstveno-istraživačkog instituta za molekularnu elektroniku i tvornice „Mikron“. Izvor: Rossijskaja gazeta.
U sovjetsko vrijeme bila je popularna šala o tome kako su sovjetski znanstvenici napravili čip s tri nogara i dvije ručke, da bi se lakše mogao prenijeti. Pa ipak, svemirski sateliti i drugi kompleksni vojni objekti uspješno su letjeli i besprijekorno funkcionirali upravo zahvaljujući sovjetskim čipovima, tako da je Rusija u ovom području u to vrijeme bila očito ispred drugih zemalja. Jesu li tadašnji zli jezici bili u pravu i zašto današnja Rusija ne proizvodi mobilne telefone? O tome za časopis „Itogi“ govori Genadij Krasnikov, član Ruske akademije znanosti i predsjednik vijeća direktora Otvorenog dioničkog društva „Znanstveno-istraživački institut za molekularnu elektroniku i tvornice ‘Mikron’“.

 

Itogi: Gospodine Krasnikov, recite nam istinu: je li sovjetska mikroelektronika zaista bila tako nemoćna kako se u šali govorilo?

 

Genadij Krasnikov: Naravno da nije. U vrijeme Sovjetskog Saveza mikroelektronika je bila ponos naše zemlje i simbol općepriznate vodeće pozicije Sovjetskog Saveza. U ono vrijeme mi smo rame uz rame sa SAD-om i Japanom nesumnjivo spadali među tri vodeće zemlje u sferi mikroelektronike. I to prema svim pokazateljima: od obujma proizvodnje i razine tehnološkog razvoja do sistemskog pristupa proizvodnji.

 

 

Danas se u ruskoj atronautici često koristi uvozna elektronika. Naša je želja da se u te svrhe koriste domaći proizvodi.


Itogi: U kojoj je mjeri to bilo poznato običnim građanima?

 

G.K.: U to vrijeme 99% proizvodnje bilo je namjenjeno vojsci, a samo oko pola posto išlo je na kućnu elektroniku. Prema tome, građani su mogli steći dojam samo na osnovi kućnih proizvoda, koji su im bili dostupni. Zato se među ljudima i formiralo mišljenje na osnovi tadašnje nestašice, kao i na osnovi stanja proizvodnje aparata za kućnu uporabu, koja je u to vrijeme bila sasvim zapostavljena. Svako poduzeće imalo je obavezu proizvoditi i nešto za opću uporabu. Mi smo, na primjer, proizvodili električne satove i igračke, a netko drugi, recimo, električne kalkulatore. Ali to je bila naša sporedna djelatnost, tako da ti proizvodi nisu bili ništa naročito ni po dizajnu, ni po kvaliteti. Ne može se reći da je takav pristup bio ispravan, ali i za to postoji objašnjenje.

 

Itogi: Što je danas ostalo od ondašnjih sovjetskih poduzeća?

 

G.K.: Vrlo malo! To je nekada bila vrlo razvijena grana privrede. U SSSR-u je preko milijun ljudi radilo u sferi elektronike, postojala je izuzetna infrastruktura. Može se reći da je tek poneko od tih poduzeća opstalo, pa ni to nije konačna bilanca, jer mnoga od tih poduzeća i danas postoje, ali se ne razvijaju.

 

 

U vrijeme Sovjetskog Saveza mikroelektronika je bila ponos naše zemlje i simbol općepriznate vodeće pozicije Sovjetskog Saveza. U ono vrijeme mi smo rame uz rame sa SAD-om i Japanom nesumnjivo spadali među tri vodeće zemlje u sferi mikroelektronike.


U našem poduzeću, na primjer, modernizacija je započela tek 2005-2006. U određenoj mjeri nadoknadili smo izgubljeno vrijeme i praktički smo ispočetka kreirali novu znanstveno-tehnološku bazu, organizirali smo modernu proizvodnju i sklapanje čipova. Sve u svemu, sada ponovo imamo ono stanje kompleksnog napredovanja, kakvo smo imali u Sovjetskom Savezu.

 

Naime, mikroelektronske tehnologije vrlo su složene i veoma skupe, i zato smo u prethodnom periodu, kada smo nadoknađivali izgubljeno vrijeme, morali kupovati tehnologiju od vodećih svjetskih proizvođača. A sada već imamo svoje, konkurentne proizvode.

 

Itogi: A kada ćete se iskupiti za neuglednu sovjetsku kućnu elektroniku?

 

 

U vrijeme SSSR-a 99% proizvodnje bilo je namenjeno vojsci, a samo oko pola posto išlo je na kućnu elektroniku. Prema tome, građani su mogli steći dojam samo na osnovi kućnih proizvoda koji su im bili dostupni.


G.K.: Mi ne proizvodimo gotove proizvode. Mi pravimo čipove. Danas se u ruskoj astronautici često koristi uvozna elektronika. Naša je želja da se u te svrhe koriste domaći proizvodi. Surađujemo s „Roskosmosom“ u okviru nekoliko programa, ali to je dug proces koji će trajati godinama. Općenito gledajući, mi smo danas specijalizirani za izradu elemenata EPROM-memorije i flash-memorije, na kojoj se informacija čuva i bez električnog napajanja. U pitanju su različite beskontaktne oznake i kartice, proizvodi radio frekventne identifikacije (RFID), SIM-kartice, čipovi s visokim stupnjem zaštite, koji se koriste pri izradi ID-kartica, osobnih karti, bankovnih kartica i sl.

 

 

U SSSR-u je preko milijun ljudi radilo u sferi elektronike, postojala je izuzetna infrastruktura.


Itogi: Kada ćemo sami moći proizvoditi mobilne telefone?

 

G.K.: Za to su potrebne drugačije tehnologije, tzv. CMOS-strukture za integrirana kola male potrošnje. To je posebna vrsta tehnologije, i u tom području tek nadoknađujemo zaostajanje za Zapadom. Zato ne treba računati da ćemo u skorije vreme biti u stanju samostalno proizvoditi čipove za mobilne telefone. Oni jednostavno ne bi bili konkurentni. Ali zato imamo solidne pozicije u području tehnologije proizvodnje čipova na strukturama od silicija i germanija, koje omogućuju izuzetno visoke radne frekvencije (do 10-20 GHz). Koriste se pri izradi  različitih senzora. Njima su, na primjer, opremljeni suvremeni automobili. To su senzori daljine, senzori potrošnje, radari itd. Sve u svemu, ne postoji nijedna tvrtka na svijetu koja bi istovremeno razvijala sve trenutno postojeće tehnologije.

 

Davno je prošlo vrijeme kompanija koje proizvode „sve za svakog“, ovo je vreme specijalizacije. Sa svakim proizvodom povezano je ogromno tržište i to svjetsko tržište. Mi danas uglavnom radimo za strana tržišta, izvozimo čipove interfacea, konvertora, beskontaktne identifikacije. Imamo svoja predstavništva na Tajvanu, u Hong Kongu, u Šenženu.

 

Itogi: A kako stoji stvar s ruskim tržištem?

 

G.K.: Kod nas u zemlji tek se formira struktura mikroelektronike. Faza obnavljanja ove privredne grane počela je doslovno tek prije 5-6 godina, a čim se postigao značajan napredak, odmah smo se suočili s problemima krize 2008-2009. Pritom stanje u našem poduzeću nije tipično za cijelu proizvodnu granu. Nama je pošlo za rukom napraviti veliki potez u pravcu bolje kvalitete i krenuti naprijed. Međutim, situacija u ostalim poduzećima je drugačija. Neka od njih još uvijek nemaju proizvode za civilno tržište i proizvode samo čipove za vojne uređaje koji su konstruirani još 80-ih godina. Takva potreba još uvijek postoji, jer neke zemlje i danas u svome naoružanju koriste našu vojnu tehniku iz tog perioda. Kada se ta tehnika prestane koristiti, zatvorit će se i poduzeća koja je proizvode. Zato smatram da će se stanje mikroelektronike u Rusiji još mijenjati. Tim prije što svjetske financijske krize kao da sustižu jedna drugu.

 

Rusija treba formirati strategiju razvoja ove grane u postojećim makrouvjetima. Smatram da bi neophodni segmenti ove strategije trebali biti razvoj unutrašnjeg tržišta, financijske olakšice i ukrupnjavanje poduzeća, koje će, između ostalog, spriječiti rasipanje proračuna vojne industrije.