Najviša škola na svijetu

Središnje zdanje Moskovskog državnog sveučilišta pravi je simbol mjesta koje je obrazovanje imalo u SSSR-u. Njegove dimenzije i raskoš vanjske fasade i interijera desetljećima impresioniraju posjetitelje Moskve. Predstavljamo galeriju slika koja dočarava mali deo arhitektonskog bogatstva ovog zdanja. Fotografije ljubaznošću portala Ministarstva kulture RF, culture.ru.

Moskovsko državno sveučilište „Lomonosov“ najpoznatija je i najuglednija obrazovna ustanova u Rusiji i bivšem Sovjetskom Savezu.

To je prva visokoškolska ustanova u ruskoj povijesti u koju su se mogli upisati mladi talentirani ljudi bez obzira na socijalni status i imovinsko stanje. Prva generacija studenata primljena je 1755., za vrijeme carice Elizavete Petrovne, mlađe kćeri Petra Velikog.

Poslije smrti cara Petra, koji je reformirao mnoge segmente ruskog društva, nastupila su teška vremena za „mlade“ obrazovne ustanove u Rusiji. Ključne pozicije u Akademiji znanosti i na Peterburškom sveučilištu zauzeli su stranci, koji nisu bili jako zainteresirani za razvoj ruske znanosti. Bila je neophodna nacionalna visokoškolska ustanova kako bi razvoj znanosti u Rusiji dobio potreban poticaj i podršku.

Pokretačka snaga u stvaranju takve institucije bio je veliki ruski znanstvenik Mihail Lomonosov. On je osmislio ambiciozni projekt osnivanja sveučilišta za nadarene studente. Pokazalo se, međutim, da ostvarenje ove ideje nije jednostavno. Naime, činovnici su ljubazno, ali uporno odbijali njegov prijedlog. Na kraju se Lomonosov morao poslužiti lukavstvom i primijeniti „zaobilazni manevar“ – predao je projekt i statut sveučilišta Ivanu Ivanoviču Šuvalovu, miljeniku carice Elizavete Petrovne. Šuvalov  je bio utjecajan dvorjanin, profinjen i inteligentan. On je imao želju proslaviti se kao mecena i uspio je od Senata dobiti odobrenje statuta nove obrazovne ustanove, koju je predložio Lomonosov. Carica Elizaveta Petrovna potpisala je 25. siječnja 1755. ukaz o osnivanju Carskog moskovskog sveučilišta (uzgred, otuda potječe tradicija da se „Tatjanin dan“ obilježava kao dan studenata).

Sveučilište se u početku nalazilo na Crvenom trgu (na mjestu gde je danas Povijesni muzej). Osnovana su tri fakulteta: filozofski, medicinski i pravni. Na sveučilištu su poštovani vrlo demokratski principi, djelomično zahvaljujući tome što je i sam Lomonosov bio samonikli talent porijeklom „iz nižih slojeva“ s ruskog Sjevera. Studenti su mogli biti porijeklom iz svih društvenih slojeva osim kmetova, uz uvjet da polože neophodne prijemne ispite. Predavanja su držali najbolji profesori, svatko ih je mogao posjećivati, tako da se često okupljao veliki broj slušatelja. Ovakva demokratičnost bila je uzrok brzog razvoja ove obrazovne ustanove. U 19. stoljeću raste broj fakulteta, a sredinom 19. stoljeća nastavu je pohađalo preko 1000 studenata.

S obzirom da je zgrada sveučilišta vrlo brzo postala tijesna, za održavanje nastave je najprije unajmljen, a zatim kupljen dvorac kneza Rjepina u Mohovoj ulici, a zatim i još šest plemićkih kuća. Carica Ekatarina II izdvaja 1785. iz državne blagajne 125 tisuća rubalja za izgradnju nove zgrade sveučilišta prema projektu arhitekta Matveja Kazakova. Nažalost, prvobitno zdanje nije se sačuvalo do danas. Sveučilište je, naime, izgorjelo u požaru u rujnu 1812. zajedno s muzejom, bibliotekom, umjetničkim dragocjenostima i znanstvenim eksponatima. Međutim, već 5 godina kasnije započelo je obnavljanje izgorjele građevine, od koje je bio preostao samo kostur. Sredstva za obnovu sveučilišta sakupljana su širom svijeta.

Studije na Carskom moskovskom sveučilištu bile su zahtjevne i zanimljive, kako svjedoče tadašnji studenti. Predavanja su počinjala u devet ujutro, a dnevni raspored se sastojao od sedam blok satova. Fakulteti nisu bili tako strogo podijeljeni kao danas. Studenti su mogli pohađati predavanja poznatih profesora iz različitih područja.

Međutim, ubrzo su se u Rusiji počeli odvijati dramatični događaji. Nastupila je revolucija, došlo je do promjene političkog uređenja, a carska obitelj je pobijena. Sve to se bitno odrazilo na uređenje i službenu orijentaciju sveučilišta. Treba napomenuti da je unutar nastavnog kolektiva došlo do ozbiljne podijele na one koji su podržavali novonastale promjene i one koji su bili protiv njih. Studenti i profesori koji nisu prihvaćali novu političku vlast morali su napustiti sveučilište. Pored toga, pod pritiskom nove vlasti obustavljen je rad u svim onim znanstvenim pravcima filozofije, povijesti i filologije koji nisu bili u skladu sa učenjem revolucije.

Usprkos svim ovim iskušenjima, Moskovsko sveučilište uspjelo je zadržati vodeću poziciju u visokom školstvu. Već 1934. studenti Moskovskog državnog sveučilišta brane prve doktorske disertacije. Međutim, čim se proces studija počeo vraćati u normalu, ponovo su nastupila teška vremena. U Drugom svjetskom ratu preko pet tisuća studenata i nastavnika odlazi na bojište. Obrazovna djelatnost se privremeno obustavlja. Iako je već u prvim poslijeratnim godinama obrazovanje ponovno značajno napredovalo, osjećao se veliki nedostatak znanstvenih kadrova i kvalificiranih stručnjaka. Na dan proslave 800-godišnjice osnivanja Moskve, 1947., otpočela je realizacija osam velikih građevinskih projekata na Vorobjovim gorama. Među njima je bio i novi kompleks zgrada Moskovskog sveučilišta sa središnjim neboderom. Upravo to središnje zdanje, izgrađeno od 1949. do 1953, postalo je simbol sveučilišta.

Već  50-ih godina zavladala je prava groznica polaganja prijemnih ispita za upis na Moskovsko sveučilište. Budžet je bio pet puta veći nego u predratnom periodu, što je omogućilo opremanje znanstvenih laboratorija i slušaonica, otvaranje novih fakulteta i specijaliziranih laboratorija. Otvaraju se psihološki fakultet, fakultet za informatiku i kibernetiku, prvi geološki fakultet u Rusiji i Institut za istočnjačke jezike. Danas Moskovsko državno sveučilište ima 39 fakulteta, 15 znanstveno-istraživačkih instituta, 4 muzeja, oko 380 katedri i preko 40.000 studenata i postdiplomaca. Moskovsko državno sveučilište jedino je u Rusiji dalo 11 dobitnika Nobelove nagrade.

Sveučilište „Lomonosov“ spada među tri visokoškolske ustanove u Rusiji koje imaju poseban status, jer su dekretom predsjednika Rusije 2008. stekle akademsku nezavisnost koja im daje pravo da samostalno postavljaju svoje obrazovne standarde i razvijaju programe.