Proučavanje svemira u Sibiru

Proučavanje zračenja iz svemira vrši se i iz Zemljine orbite. U srpnju prošle godine u orbitu je poslana astrofizička promatračnica „Radioastron“, čiji je zadatak istraživati različite tipove astronomskih objekata. Izvor: RG.

Proučavanje zračenja iz svemira vrši se i iz Zemljine orbite. U srpnju prošle godine u orbitu je poslana astrofizička promatračnica „Radioastron“, čiji je zadatak istraživati različite tipove astronomskih objekata. Izvor: RG.

U Burjatiji je započela izgradnja gama-promatračnice površine 100 kvadratnih kilometara. Uz pomoć ove promatračnice znanstvenici će istraživati sve komponente kozmičkog zračenja kako bi došli do novih spoznaja o evoluciji svemira.

U Tunkinskoj dolini Burjatije u jugoistočnom Sibiru počela je realizacija projekta izgradnje gama-promatračnice „Tunka HiSCORE“, čija će ukupna površina iznositi 100 kvadratnih kilometara, rekao je za RIA „Novosti“ prorektor znanosti Irkutskog državnog sveučilišta, Aleksandar Argučincev. Na projektu rade ruski i njemački znanstvenici.

Argučincev je priopćio da su počeli pripremni radovi. Trenutno je u tijeku raščišćavanje poligona. Prema podacima koje je iznio, prvi eksperimentalni detektori pojavit će se u listopadu, a 2012.-2014. stanica će se proširiti na jedan kvadratni kilometar, dok će 2016. njena površina iznositi 10 kvadratnih kilometara. Za realizaciju projekta vrijednog 1,5 milijardi rubalja (46 milijuna dolara) bit će potrebno 10 godina.

Teritorij oko Bajkalskog jezera postat će „jedino mjesto na planeti“ gdje će se vršiti istraživanja svih komponenata kozmičkog zračenja visoke energije, što će omogućiti stjecanje „prvenstveno novih saznanja o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti svemira“.

U Burjatiji je od 2009. u funkciji Čerenkovljeva stanica „Tunka-133“. Ovo je najveća stanica te vrste u svijetu, a udaljena je 50 km od Bajkala (stanica registrira kozmičke zrake prema Čerenkovljevoj radijaciji, tj. svjetlosnom efektu do kojega dolazi kada naelektrizirana čestica prolazi kroz prozračnu sredinu brzinom većom od brzine kojom svjetlost prolazi kroz istu sredinu). Stanica se sastoji od 133 optička detektora, smještena na površini od jednog kvadratnog kilometra. Istraživanja omogućuju stjecanje novih saznanja o evoluciji svemira. Kako je rekao Argučincev, „Tunka-133“ dokazala je svoju efikasnost i zbog toga je početkom srpnja znanstveni savjet za kozmičko zračenje Ruske akademije znanosti odobrio stvaranje još veće stanice.

Detektor „Tunka-133“ nalazi se 50 kilometara od jezera Bajkal. Iz slobodnih izvora.

 

Po njegovim riječima, teritorij oko Bajkalskog jezera postat će „jedino mjesto na planetu“ gdje će se vršiti istraživanja svih komponenti kozmičkog zračenja visoke energije, što će omogućiti stjecanje „prvenstveno novih saznanja o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti svemira“.

U projektu sudjeluju i Znanstvenoistraživački institut za nuklearnu fiziku Moskovskog državnog sveučilišta, Institut za nuklearna istraživanja Ruske akademije znanosti, Hamburško sveučilište i njemački centar za fiziku DESY, dodao je prorektor.

Proučavanje zračenja iz svemira vrši se i iz Zemljine orbite. U srpnju prošle godine u orbitu je poslana astrofizička promatračnica „Radioastron“, čiji je zadatak istraživati različite tipove astronomskih objekata i uz pomoć aparature „Plazma-F“ vršiti nadgledanje međuplanetarnog prostora i procesa ubrzanja kozmičkih čestica.

Originalni tekst na BFM.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće