O važnosti Pussy Riota za povijest Rusije

Karikatura: Sergej Jolkin.

Karikatura: Sergej Jolkin.

Tema grupe Pussy Riot po uzburkanim duhovima i trajanju daleko je nadmašila temu svakog terorističkog napada.

Na moskovskom aerodromu Domodjedovo 24. siječnja 2011. terorist je aktivirao bombu. Poginulo je 37 nevinih ljudi. Tada sam na TV programu ruskog Petog kanala rekao da su naš informativni prostor i naše pamćenje nažalost takvi da ćemo se već nakon tjedan dana prestati sjećati te tragedije i zaboraviti poginule. Tako je i bilo. Nažalost, nisam tada rekao ništa novo jer se to uvijek događa.

Ali sada vidimo po uznemirenim duhovima i trajanju da je tema grupe Pussy Riot daleko nadmašila temu ovog i svakog drugog terorističkog napada. Sram me je što društvo tako lako zaboravlja tragedije, dok s takvom slašću već mjesecima priča o „sirotim djevojkama“. Nema sumnje, one su dobile dvije godine zatvora, ne samo zato što je vlast ovoga puta htjela zasluženo kazniti huligansko ponašanje, nego i zahvaljujući svima onima koji su ih s tolikim zanosom podržavali. Oni su dokazali vlastima da događaj u Katedrali Krista Spasitelja, centralnoj crkvi Rusije, može biti opasan po društvo, a to pak znači da tendenciju treba suzbiti. Prema tome, sva ta "pusimanija" i njeni nositelji ustvari su koautori presude, svi ti strani glazbenici i glumci koje su angažirali pussy-aktivisti.

Pitaju me ljudi što mislim, je li dvije godine zatvora puno ili malo? Ne mislim ništa. Iskreno, potpuno mi je svejedno što će biti sa Pussy Riotom. Nije mi svejedno što će biti s Rusijom. Pussy Riot nije dio Rusije, nije dio njene kulture, njene povijesti, njenog života.

Kada su se „djevojke“ u svojim maskama popele na Lobno mjesto u centru Crvenog trga i počele pjevati pjesme pune vulgarnosti, brzo su otuda skinute, kažnjene s tisuću rubalja (25 eura) i puštene, a i tada su još u pjesmi protestirale protiv Putina. Kada su u veljači maskirane ušle u Bogojavljenski hram u Moskvi i „zapjevale“, bile su izvedene iz hrama i puštene. Kada je mnogo ranije jedna članica Pussy Riota (Nadežda Tolokonikova) s istomišljenicima iz grupe „Vojna“ u dvorani Timirjazevskog muzeja Moskovskog državnog sveučilišta pripremila javni grupni seks (orgija je bila zamišljena kao politički performans povodom izbora Medvjedeva za predsjednika Rusije), iako je bila u devetom mjesecu trudnoće, i tada su svi pušteni. Užasna „totalitarna“ država koja je na putu k „srednjovjekovnoj tiraniji“ (izrazi zapadnih medija) svaki put se zadivljujuće blago odnosila prema ljudima koji narušavaju javni red. Kada su članice Pussy Riota skočile na propovjedaonicu crkve Krista Spasitelja i počele se ritati te vikati „S....* Gospodnje!“, tada su također izvedene iz hrama i... puštene! Tek kada se javnost pobunila, shvativši da vlast ne želi braniti ruske kulturne i religijske tradicije, tek tada je vlast pokrenula postupak protiv Pussy Riota. Kažu da su kod nas državna vlast i Crkva srasli jedno s drugim, ali to uopće nije tako. Po ruskim zakonima nije nimalo lako strogo kazniti grupu ljudi koja radi nered u crkvi.

Sram me je što društvo tako lako zaboravlja tragedije, dok s takvom slašću već mjesecima priča o „sirotim djevojkama“.

Pitaju me ljudi što mislim, je li dvije godine zatvora puno ili malo? Ne mislim ništa. Iskreno, potpuno mi je svejedno što će biti s Pussy Riotom. Nije mi svejedno što će biti s Rusijom. Pussy Riot nije dio Rusije, nije dio njene kulture, njene povijesti, njenog života. Pussy Riot nisu ni Rusi, ni Tatari, ni Kavkasci, ni Jakuti... To je nešto izvan Rusije. To su privatna lica koja su tražila vraga i dobila što su tražila.

A kako podržavaju Pussy Riot na Zapadu? Ministrica kulture Francuske ih javno podržava. Možda će se potpisati i ispod pjesme ove grupe, u kojoj se djeci predlaže da ne uče, nego da masturbiraju? Finski profesor odlazi u pravoslavni hram u Helsinkiju s kanistrom mokraće kako bi je prosuo na oltar u znak podrške ruskim punkericama. Trebam li nastaviti?

Autor je poznato TV lice i voditelj emisije „24 sata“ na REN TV.

*Naziv grupe i neke riječi njihovih pjesama ne mogu se eksplicitno prevoditi (prim. redakcije).

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće